Temeljem posljednjih slučaja lažno upisanih direktora u Sudski registar koji potom prazne račune poduzeća pitali smo Ministarstvo pravosuđa kako do toga dolazi i što vlasnici poduzeća mogu poduzeti. Ministarstvo pravosuđa iznosi da su tvrtke u koje su se upisali lažni direktori ispraznivši im poslovne račune na prevaru dužne samostalno provoditi provjere upisa u registru i po potrebi promptno reagirati. Sergej Abramov, glasnogovornik ministarstva ističe da svatko tko sumnja na točnost podataka u Sudskom registru može zatražiti uvid u zbirku isprava bez dokazivanja pravnog interesa.

"Slijedom navedenog 'pojavu lažnih direktora' trebala bi spriječiti upravo društva u kojima je došlo do takvih upisa na način da zatraže brisanje ili ništetnost upisa", kaže Abramov.

No, prema onome što smo saznali do prevare je došlo zbog kriminalnog ponašanja pojedinaca i nedovoljnog poznavanja dobre prakse kod poduzetnika. Slučaj lažnih direktora postao je aktualan unazad dva-tri mjeseca nakon što se oglasio Odjel gospodarskog kriminaliteta zagrebačke policije gdje tvrde da su vlasnicima trgovačkih društava Novak-Hlevnica, IT Jedan i Dundo Promet, zahvaljujući tom modelu prevare, unazad nekoliko mjeseci poslovne račune prevaranti su olakšali za dva milijuna kuna.

Policija je lažnim direktorima lako ušla u trag. No, malo je teže bilo pronaći organizatora lanca prijevare u kojem su lažni izvršitelji-direktori zapravo bili beskućnici, a time je i problem bio pronaći ukradeni novac. Kako smo neslužbeno saznali i počinitelji su pronađeni.

Sustav upisa u registar je ugrozio javni bilježnik koji je potvrdio krivotvorenu punomoć i druge dokumente s kojima su beskućnici dobivali papire s kojima su se mogli upisati u Sudski registar. Djelatnici u Sudskom registru niti su kontaktirali postojeće vlasnike tvrtki niti su provjerili istinitost dokumenata čime je omogućena registracija direktora beskućnika.

Javno-bilježničke komora nije poslala odgovor na pitanje kako je moguće da javni bilježnik ovjeri krivotvorene papire s ciljem upisa u Sudski registar, a iz Ministarstva pravosuđa objašnjavaju kako je prevaru omogućio "neki" javni bilježnik. Glasnogovornik Ministarstva pravosuđa Sergej Abramov kaže da je javni bilježnici ovjeravaju dokumente koji se upisuju u Sudski registar pri promjeni vlasničke strukture u trgovačkom društvu.

"To drugim riječima znači da isprave koje se prilažu uz prijavu kao i potpis na samoj prijavi ovjeravaju javni bilježnici koji u smislu odredbe članka 2. ZJB-a imaju status osoba javnog povjerenja, a registarski sud u smislu odredbe članka 43. stavak 2. Zakona o sudskom registru (Narodne novine, broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13; u daljnjem tekstu ZSR) provjerava je li prijava podnesena od strane ovlaštene osobe, dakle one osobe koja je potpisala prijavu i čiji potpis je ovjerio javni bilježnik", kaže Abramov.

Dodaje da sud provjerava je li prijava javno ovjerena, odnosno je li na njoj javni bilježnik ovjerio potpis, je li podnesena u dovoljnom broju, jesu li joj privijene propisane isprave za taj upis te imaju li propisani sadržaj (kod promjene direktora isprave definirane u odredbi članka 425 ZTD-a). No, naglašava da sud nije obvezan niti ovlašten provjeravati je li javni bilježnik pošteno odradio posao.

"Registarski sud kod upisa ne provjerava, niti je to ovlašten provjeravati, je li javni bilježnik odista potvrdio potpis osobe ovlaštene za zastupanje prave osobe, jer kako je kazano, javni bilježnici imaju svojstvo osoba javnog povjerenja", kaže Abramov. Dok se ne sredi situacija s javnim bilježnicima banke nude rješenje. U PBZ-u kažu da nije slučajno da su prevaranti imali uspjeha kod manjih tvrtki.

"Male tvrtke ne koriste često dobru praksu koja se ustalila kod velikih tvrtki, a koje bankama na obrascu točno specificiraju koji njihovi zaposlenici, u kojim poslovnicama što mogu raditi s njihovim poslovnim računima. Usvajanjem ove mogućnosti definiraju se ne samo ovlaštenja za osobe iz Sudskog registra već što je ponekad i važnije donositelji naloga, polagači i dr. osoblje koje nema izravno pravo raspolaganja sredstvima na računu. Na ovaj način se dodatno otežava podizanje gotovine ili zadavanje naloga "direktorima beskućnicima" i njihovim pomagačima", kaže Zoran Kureljušić iz PBZ-a. Dodaje da takvi dogovori tvrtke ne koštaju ništa, a s druge strane znatno podižu razinu sigurnosti poslovanja.