Deset posto godišnjeg prihoda kazna je koju će platiti trgovci zbog nepoštena ponašanja prema dobavljačima. Nije to sankcija od koje moraju strahovati hrvatski trgovci nego izvadak iz zakona o zabrani nepoštenog ponašanja trgovaca prema dobavljačima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, koji je vlada Viktora Orbana u Mađarskoj uvela u primjenu od siječnja 2010. kako bi zaštitila domaću proizvodnju. Trgovci su dobili obvezu izraditi pravilnik u kojemu će biti sadržani svi uvjeti prema dobavljačima te ga javno objaviti i dostaviti nadležnoj državnoj instituciji koja ga, ocijeni li da pravilnik nije “pošten”, može zabraniti. 

Široke ovlasti

Mjerodavna adresa po mađarskim trgovačkim uzancama za uvođenje reda je Ministarstvo poljoprivrede, a njegovi inspektori imaju široke ovlasti u provedbi nadzora. Mogu tako nesmetano ući u sve prostore trgovaca, ne samo poslovne objekte i skladišta, nego i one koji služe za stanovanje. Mogu mimo volje vlasnika ući i u nekretnine za koje on tvrdi da su zatvorene i ne služe ničemu. Imaju pravo kontrolirati i sva prijevozna sredstva te privremeno oduzeti svu dokumentaciju. Protiv odluke “upravnog tijela za poljoprivredu prema ovom zakonu ne može se podnijeti žalba”, stoji u spomenutom dokumentu.

Ne disciplinira li kazna trgovca, pa on u roku od dvije godine ponovno nepoštenim ponašanjem ucjenjuje dobavljače, nova kazna, određuje Orbanov zakon, “ne može biti manja od jedan i pol puta u odnosu na ranije izrečenu kaznu”. Osim što mjerodavna državna institucija po ovom službenom propisu štiti dobavljače, zakonodavac im je ostavio i mogućnost da svi oni koji su pretrpjeli neku štetu neposredno kroz sudski postupak sami podnesu zahtjev za obeštećenjem radi nepoštenog ponašanja trgovca. Jedini limit koji je postavljen u mađarskom zakonu jest da se postupak ne može pokrenuti nakon tri godine od ostvarenja prekršajnog ponašanja trgovca. Ako se pak prekršajno ponašanje trgovca stalno ponavlja, rok će se računati od vremena prestanka nepoštenog ponašanja. Trgovac izrečenu kaznu mora platiti u roku od 15 dana, a ako tu obvezu ne ispuni pravodobno, prvotni iznos bit će uvećan za dopunske zatezne kamate, odredio je zakonodavac iz susjedne države.

U Hrvatskoj se o ucjenama trgovaca govori godinama, ali isključivo neslužbeno i/ili u kuloarima. Iako su iznosom “harača” koji moraju platiti trgovačkim lancima nezadovoljni i u velikim prehrambenim tvrtkama, nitko nije pripravan javno iznijeti problem.

Ključna koncentracija

Uz jamstvo anonimnosti vlasnik jedne male tvrtke otkriva kako mu je trgovac za stavljanje na policu proizvoda u vrijednosti 50 tisuća kuna tražio odmah uplatu 35 tisuća kuna u gotovini, a za ulistavanje proizvoda u katalog pet posto od iznosa troškova izrade, tiskanja i distribucije kataloga. Nakon više razgovora na kraju su postigli kompromis: trgovac mu neće isplatiti vrijednost prodanih proizvoda nego će zadržati traženi iznos od 35 tisuća kuna. Drugi pak, koji više od 70 posto proizvodnje plasira kroz izvoz, kaže kako je kroz poslovne kontakte doznao da u Poljskoj trgovci ne smiju zaračunavati naknade za ulistanje proizvoda, dok u Njemačkoj maksimalno terećenje trgovca prema dobavljačima može biti do četiri posto godišnjeg prometa. Direktor Kondina Stipan Bilić koji odlično pozna problematiku budući da je pola radnog vijela proveo u proizvodnji, a pola u trgovini, upozorava na to da su škare koje mogu sačuvati domaću proizvodnju od hirova trgovaca u rukama države i regulatora. Hrvatska je malo i ograničeno tržište stoga bi najveća dopuštena koncentracija u maloprodaji smjela biti do 10 posto, a posebno bi pod nadzorom trebalo držati vertikalnu koncentraciju.

Što Mađari ne dopuštaju trgovcima?

– propisivanje uvjeta dobavljačima koji su za trgovca jednostrano povoljnija podjela rizika

– nametanje obveze povratne kupnje dobavljaču po neodgovarajuće smanjenoj cijeni u odnosu na nabavnu

– prijenos troškova koji služe interesima trgovca na dobavljača, a koji se odnose na poslovanje trgovca

– zaračunavanje naknade dobavljaču za ulazak u krug dobavljača ili za ulazak robe dobavljača na zalihe trgovca

– propisivanje usluga koje dobavljač nije zahtijevao

– uvjetovanje isključive prodaje (ekskluzivne) trgovcu bez razmjerne protuusluge

– jednostranu izmjenu ugovora koja se ne može objektivno opravdati