Od 1. srpnja domaći poduzetnici suočeni su s potencijalnim rastom troškova energije.

Tog dana započela je primjena Metodologiji za određivanje iznosa tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom. Pojednostavljeno rečeno, oni poduzetnici koji dosad nisu izabrali jednog od opskrbljivača na tržištu, struju automatizmom kupuju temeljem tzv. zajamčene usluge. Ta vrsta nabave energije, često kolokvijalno poznata i pod nazivom 'energija uravnoteženja', najskuplja je moguća opcija za domaće poduzetnike, zamišljena tek kao izvanredni mehanizam zaštite potrošača u slučaju propasti, povlačenja s tržišta ili nekog drugog problema redovnih komercijalnih opskrbljivača električne energije. No ipak, što iz slabe informiranosti, što iz inercije, golemi broj  domaćih potrošača i dalje, sasvim nepotrebno, troši 'energiju uravnoteženja'.

Uvođenjem nove tarife za tu energiju od 1. srpnja negativni financijski efekti njezinog korištenja još će se povećati, a trošak korisnika 'zajamčene opskrbe' porasti za daljnjih 10 do 15 posto. U okolnostima aktualne ekonomske krize, problematičnog poslovanja te značajnih problema koje u naplati domaćim poduzećima izaziva golema nelikvidnost, radi se o trošku za kojeg je nemoguće naći ijedno razumljivo ili prihvatljivo objašnjenje. Dapače, osim vrlo uskog broja domaćih poduzetnika koji su zbog svojih specifičnih performansi potrošnje u situaciji da od 'redovnih' tržišnih opskrbljivača ne mogu dobiti povoljnije uvjete nabave nego u okolnostima regulirane opskrbe, tvrtke nemaju razloga dugoročno električnu energiju nabavljati putem 'zajamčene opskrbe'.

Prema podacima HEP Operatera distribucijskog sustava – tvrtke ovlaštene da se brine za sustav zajamčene opskrbe – s 1. pinjem ove godine, na taj način se opskrbljivalo nešto manje od 99 tisuća potrošača. Velik dio tih tvrtki, dakle, plaća skuplju struju nego što bi realno na tržištu mogle, a ukoliko ne reagiraju, uskoro bi ti troškovi mogli biti i znatno veći. Naime, novi tarifni sustav zajamčene opskrbe koji je izradila Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), za razliku od onoga koji je vrijedio do 1. srpnja zasniva se na načelu penalizacije dužeg korištenja takvog modela nabave energije. O čemu se radi?  Kao što je već rečeno, zajamčena usluga zamišljena je kao zaštitni mehanizam na otvorenom tržuištu električne energije. Dakle, kako bi potrošači bili zaštićeni od prekida isporuke energije ili ekstremnih troškova u slučaju da njihov 'redovni' opskrbljivač iz bilo kojih razloga prestane isporučivati energiju ili u slučaju da postoji vremenski procjep između prekida ugovora s jednim i potpisivanja ugovora s drugim opskrbljivačem, HEP ODS dužan im je isporučivati energiju po određenoj cijeni i određenim uvjetima.

Ipak, takav aranžman trebao bi biti privremenog karaktera – do sklapanja novog aranžmana s 'redovnim' komercijalnim opskrbljivačem. Ipak, ta tržišna logika dosad u Hrvatskoj nije zaživjela, a golemi broj korisnika zajamčene usluge – njih više od 80 tisuća – u tom su odnosu ostali zbog činjenice da nikad niti nisu odabrali tržišnog opskrbljivača, već su – nakon otvaranja tržišta – svojom pasivnošću automatski svrstani u kategoriju zajamčene opskrbe. Upravo zbog toga, u HERA-i su odlučili promijeniti tarifni sustav tako da on financijski jače penalizira korisnike nakon što istekne rok tog željenog privremenog aranžmana. Pojednostavljeno rečeno, prema novoj metodologiji, korisnici zajamčene opskrbe plaćat će znatno višu cijenu struje nakon isteka 60 dana korištenja te usluge. Za onih stotinjak tisuća potrošača koji su početkom srpnja bili u takvom statusu to znači da bi puni udar poskupljenja mogli osjetiti na računima od rujna.

A ti bi udari mogli biti iznimno oštri. Prema podacima HEP ODS-a, ovisno o tarifnim modelima, cijena bi mogla porasti i do 17 posto. Doduše, valja napomenuti i kako bi za jednu kategoriju potrošača – male potrošače koji koriste 'crveni' tarifni model- po novoj metodologiji cijena mogla biti i nešto niža nego danas. Ipak, za veliku većinu će porasti, a posebno će na udaru biti veći potrošači na crvenom tarifnom modelu. Primjerice, veća trgovina s dosadašnjim mjesečnim troškom za električnu energiju od 17,300 kuna u budućnosti bi trebala plaćati oko 3 tisuće kuna više. Ipak, bilo bi pogrešno tu visoku cijenu smatrati isključuivo kao sankciju za neaktivnost potrošača na otvorenom tržištu energije. Suprotno čestim tumačenjima, treba reći kako postoje jasni razlozi zašto je cijena energije u zajamčenoj opskrbi nešto više od one koju se može dobiti na otvorenom tržištu. Sasvim jednostavno rečeno, s obzirom da nositelj obveze zajamčene opskrbe ne može birati svoje kupce, niti trenutak njihovog prelaska na zajamčenu opskrbu, ne može unaprijed točno planirati niti potrebe za nabavom energije u svakom trenutku.

Upravo zbog toga, zajamčeni opskrbljivač – HEP ODS – često je prisiljen dobavljati struju i mimo svojih standardnih planova, a takva – vršna energija – izaziva i dodatni trošak.Inače, nova metodologija u mnogočemu se razlikuje od dosadašnje. Prvenstveno, osnovica za njezin izračun više nije cijena struje za kućanstva u univerzalnoj usluzi, već će biti bazirana na tržišnoj cijeni energije. Promijenjena je i struktura obračunskih elemenata, pa se više neće naplaćivati snaga, te naknada za opskrbu, već jedini obračunski element ostaje radna energija. Većini potrošača to ipak ne znači puno, već ih isključivo zanima konačni iznos na mjesečnom računu. Da bi taj iznos bio manji potrebno je okrenuti se tržišnim opskrbljivačima, te s njima zasnovati komercijalni odnos,. To je put koji će domaćim poduzetnicima donijeti opipljive financijske koristi, dok im je rizik uvelike smanjen upravo zahbvaljujući zajamčenoj opskrbi.Nju ipak treba koristiti samo u izvanrednim okolnostima i na vrlo ograničeni rok.

Kako do tržišne cijene električne energije?

Bez rizika za potrošače

Liberalizacija hrvatskog tržišta električne energije formalno je započela još 2008. godine, no puni zamah uhvatila je tek prije godinu i pol dana, ulaskom alternativnih opskrbljivača na domaće tržište opskrbe kućanstava. Ta konkurencija u proteklom razdoblju je rasla, a danas već postoji značajan broj tvrtki koje nude električnu energiju domaćim potrošačima, naročito u segmentu opskrbe poduzetništva, te većih i industrijskih potrošača. Prema registru Hrvatske energetske regulatorne agencije u Hrvatskoj je trenutno 21 tvrtka registrirana za opskrbu električnom energijom. Osim velikih međunarodnih kompanija poput njemačkog RWE-a i danskog Danske Commoditiesa, tu su i lokalni igrači, poput NOX Grupe i Proenergyja, ali i veće kompanije kojima je trgovina električnom energijom tek sekundaran pravac poslovanja, poput Hrvatskog telekoma ili slovenske naftne kompanije Petrol. Svi oni nude različite ponude nabave električne energije, ne samo što se tiče cijene, nego i brojnih drugih uvjeta nabave, koji također u znatnoj mjeri utječu na cijenu. Rizik potrošača, pak, znatno je smanjen upravo zahvaljujući zajamčenoj opskrbi – jer čak i u slučaju propasti nekog tržišnog opskrbljivača, poduzetnici znaju da će kupovati struju po toj reguliranoj cijeni od HEP ODS-a. Pojednostavljeno rečeno, sadašnji korisnici zajamčene opskrbe prelaskom kod jednog od tržišnih opskrbljivača ne riskiraju ništa, čak i u slučaju najgoreg scenarija, a mogu ostvariti značajne financijske koristi. A, suprotno čestim krivim predodžbama, taj tržišni opskrbljivač može biti i HEP. Za razliku od HEP ODS-a koji je zadužen za javne usluge opskrbe, HEP Opskrba tvrtka je koja ravnopravno konkurira na otvorenom tržištu električne energije.

Pitanja i odgovori

Što je to javna usluga u opskrbi električnom energijom?
Javna usluga je kupnja električne energije i prodaja električne energije prema reguliranim uvjetima onim krajnjim kupcima koji imaju pravo na takav način opskrbe i slobodno ga izaberu ili koriste po automatizmu odnosno prodaja, uključujući preprodaju, električne energije kupcima na veleprodajnom tržištu

Koje sve vrste javne usluge postoje?
Dvije vrste javne usluge na hrvatskom tržištu električne energije su univerzalna usluga i zajamčena opskrba.

Koja je razlika između univerzalne usluge i zajamčene opskrbe?
Obje te javne usluge omogućavaju potrošačima sigurnu opskrbu energijom po reguliranim, jasno usporedivim i transparentnim cijenama. Univerzalna usluga namijenjena je potrošačima iz kategorije kućanstva, dok je zajamčena opskrba namijenjena svim ostalim potrošačima.

Što je i tko je zajamčeni opskrbljivač u Republici Hrvatskoj?
To je opskrbljivač koji pruža javnu uslugu opskrbe električnom energijom prema reguliranim uvjetima krajnjem kupcu koji pod određenim uvjetima ostane bez opskrbljivača. Sukladno Zakonu o tržištu električne energije Vlada RH odredila je HEP ODS kao nositelja obveze zajamčene opskrbe.

Kako se postaje korisnik zajamčene opskrbe?
Kupac postaje korisnik usluge zajamčene opskrbe ukoliko nije odabrao opskrbljivača na tržištu električne energije ili je ostao bez tržišnog opskrbljivača.

Koji su najčešći razlozi zbog kojeg krajnji kupac ostane bez tržišnog opskrbljivača?
U ovom trenutku najčešći razlog je jednostrani raskid ugovora o opskrbi od strane tržišnog opskrbljivača, pri čemu kupac automatizmom prelazi u zajamčenu opskrbu.

Zašto su cijene za kupce u okviru zajamčene opskrbe više od cijena na tržištu električne energije?
Nositelj obveze zajamčene opskrbe ne može birati svoje kupce, niti trenutak njihovog prelaska na zajamčenu opskrbu, pa je često prisiljen na neplaniranu nabavu energije, koja je skuplja.

Koliko su cijene zajamčene opskrbe više od tržišnih?
To ovisi o potrošaču, no u načelu se može govoriti o 10-30 posto višoj cijeni.

Učestala pitanja i odgovori

Jesu li potrošači informirani o pravu na promjenu opskrbljivača?
HEP ODS, kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom (univerzalna usluga i zajamčena opskrba), svim je kupcima koji koriste zajamčenu opskrbu, uz račune za mjesec travanj, uputio pismo u kojem ih obavještava o promjeni Metodologije za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom,

Što kupac plaća u slučaju sklapanja ugovora o opskrbi s opskrbljivačem na tržištu električne energije?
Kupac koji sklopi ugovor o opskrbi s opskrbljivačem na tržištu električne energije dobivat će dva računa. Jedan račun za korištenje mreže od HEP ODS-a, prema ugovoru o korištenju mreže i drugi račun za potrošenu električnu energiju od novog opskrbljivača, prema ugovoru o opskrbi.

Postoji li mogućnost obustave isporuke električne energije nakon promjene opskrbljivača?
Ukoliko kupac promijeni opskrbljivača, a nije podmirio novčane obveze prema HEP ODS-u, on mu ima pravo obustaviti isporuku električne energije sukladno Zakonu o tržištu električne energije. 

Ima li opskrbljivač pravo na obustavu isporuke električne energije?
Temeljem čl. 63 Zakona o tržištu električne energije opskrbljivač ima pravo zatražiti obustavu isporuke električne energije od strane ODS-a za kupca koji krši odredbe ugovora o opskrbi.

Kako se vrši očitanje brojila nakon promjene opskrbljivača i tko to radi?
Promjenom opskrbljivača očitanje brojila i dalje ostaje u obvezi HEP ODS-a prema dinamici očitanja koja se određuju zakonskim propisima.

S kojim datumom započinje isporuka nakon potpisivanja ugovora s novim opskrbljivačem?
Isporuka električne energije od strane novog opskrbljivača započinje s prvim danom u mjesecu nakon datuma potpisivanja ugovora uz uvjet da je kupac prethodno raskinuo postojeći ugovor.

Što je to trošarina za električnu energiju i koliko ona iznosi?
U veljači 2013. godine donesen je novi Zakon o trošarinama. Zza poslovnu uprabu (ako je subjekt u sustavu PDV-a ) ona iznosi 0,375 lipa/kWh,  za neposlovnu uporabu iznosi 0,75 lipa/kWh, dok se za kućanstva se ona ne naplaćuje.