Miodragu Kostiću i dalje tepaju da je srpski 'kralj šećera', iako je u međuvremenu svoje poslovanje proširio na niz gospodarskih branši – poljoprivredu, trgovinu, hotelsku industriju…

Riječ je o poduzetniku čije se bogatstvo procjenjuje na 520 milijuna eura. S pozicije najbogatijeg čovjeka Srbije potisnuo je u 2014. tajkuna Miroslava Miškovića, a prema procjeni magazina Forbes drugi je najbogatiji biznismen regije, odmah iza Ivice Todorića. Kostića smo sreli u Cavtatu, gdje je došao na Summit100, poslovni događaj sezone koji je na jedno mjesto doveo sto najznačajnijih poslovnih ljudi u regiji. S Kostićem smo razgovarali o potencijalnim ulaganjima u Hrvatsku, udruživanju tvrtki u regiji i suradnji s prehrambenom industrijom Podravka.

Summit 100 najveći je poslovni događaj godine. Koliko je bitna suradnja vodećih ljudi regije za razvoj gospodarstava?
Samit 100 je prilika za dodatno unaprjeđenje poslovne suradnje, posebno kada se ima u vidu činjenica da su pojedinačne ekonomije zemalja regije male i da kao takve, ukoliko samostalno nastupaju, gube bitku na velikim tržištima EU i Rusije. Za povećanje konkurentnosti nužno je osmisliti i primijeniti produktivne poslovne modele za što je razmjena iskustva od neprocjenjivog značaja, dok su regionalna partnerstva zapadnog Balkana prilika da se kompanije bolje pozicioniraju u odnosu na svjetske kompanije. Vjerujem da poljoprivreda predstavlja jednu od ključnih industrija za daljnji ekonomski razvoj i najveću šansu cijele regije.

Jeste li dogovorili suradnju s Podravkom. Godinama se govori o vašem interesu za  preuzimanje koprivničke tvrtke.
Kompanija MK Grupa već izvjesno vrijeme pregovara s Podravkom o mogućoj budućoj suradnji. Međutim, naglašavam da nije riječ o vlasničkom udruživanju, već o nastupima na novim potencijalnim tržištima za obje kompanije. Ukoliko dođe do konkretnijih pregovora i buduće suradnje, javnost ću na vrijeme o tome izvijestiti.

Najavljivali ste kupnju hotela u Hrvatskoj. Država je na prodaju stavila brojne hotelske kuće, je li kupnja koje od njih u vašim planovima?
I dalje smo zainteresirani za hotele na Jadranu. Konstantno težimo unaprjeđenju i širenju poslovanja i pomno pratimo prilike za investicije u regiji i ulažemo u turizam i turističke komplekse kako u Srbiji, tako i šire. Tako je MK Mountain Resorts, kompanija članica MK Group, pored hotela Grand, Konaci i Agella na Kopaoniku, u ožujku u Beogradu otvorila i boutique hotel "88 Rooms". 

Govorili ste i o svom interesu za šećerane u Hrvatskoj. Imate li potencijala kupiti Viro?
Trenutna situacija u sektoru industrije šećera je vrlo kompleksna. Treba imati u vidu da je Hrvatska nedavno ušla u EU i da je proces konsolidacije tržišta još u toku. Iz tog razloga, još uvijek nije predvidiva perspektiva ovog sektora u samoj Hrvatskoj. Iako kompaniji  MK Group ne manjka potencijal za ozbiljne poslovne transakcije, smatramo da nije trenutak za ulazak u spomenute poslovne pothvate.

MK Grupa već je trebala izaći na IPO prije nekoliko godina, a u investicijskoj zajednici šuška da se može očekivati izlazak na tržište kapitala u iduće dvije do tri godine.
Smatramo da bi period od dvije do tri godine bio pravo vrijeme za izlazak kompanije na IPO. 

Srbija se percipira kao tržište s najvećim poticajima za zapošljavanje i investicije. Koje mjere biste istaknuli kao naročito poticajne?
Tokom proteklih godinu dana poslodavci u Srbiji su, u najvećoj mjeri, problem krize, rješavali zamrzavanjem plaća i nezapošljavanjem novih radnika. Ipak, za razliku od Hrvatske, gdje je 40 posto poslodavaca zaposlenima smanjilo plaće, odnosno BiH, gdje je isto učinila skoro polovica kompanija, u Srbiji je taj postotak manji i iznosi 29 posto. Smatram da je sada pravo vrijeme za investicije u Srbiji koje će omogućiti i otvaranje novih radnih mjesta.

Dojam poduzetnika u Hrvatskoj je da rade u antipoduzetničkoj klimi koja je posljedica komunističkog sustava. Osjeća li se slična klima u Srbiji?
U cijeloj regiji se u velikoj mjeri i dalje osjećaju posljedice komunističkog sistema što se  naročito ogleda u višku zaposlenih u javnom sektoru, kompliciranoj  administraciji, neodrživom mirovinskom sustavu i nekonkurentnim javnim poduzećima. Nažalost, ni Srbiju nisu mimoišli ovi problemi koji u velikoj mjeri otežavaju poslovanje i smanjuju razinu investicija. Vlada je započela reforme s ciljem da prebrodi te probleme. Taj proces je dugotrajan i nimalo lak.

Agrokor je preuzeo Mercator. Mijenja li to odnose snaga u regionalnoj maloprodaji i kako će ta akvizicija utjecati na dobavljače? 
Proces okrupnjavanja je neminovan i to je svjetski trend. Posljedica ovakvih okrupnjavanja su svakako racionalizacija poslovanja i povećanje efikasnosti, ali i nametanje više razine efikasnosti svima koji posluju ili planiraju poslovati sa sustavima poput Agrokora. Jedino se povećanjem konkurentnosti možemo izboriti za pozicije na polici i potražnju kod potrošača. Tržište regije se sve više otvara pa je  realno očekivati veće akvizicije u idućim godinama.