Majetić: Samo se prošle godine promijenilo 350 zakona, od čega njih gotovo 300 ‘ad hoc’

Autor: Ante Pavić , 02. srpanj 2014. u 17:12
Davor Majetić; Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Neefikasna javna uprava, prenormiranost, strah od odgovornosti tri su glavna problema s kojima se susreću poduzetnici prilikom poslovanja u Hrvatskoj.

Neefikasna javna uprava, prenormiranost, strah od odgovornosti tri su glavna problema s kojima se susreću poduzetnici prilikom poslovanja u Hrvatskoj, jedan je od zaključaka panel diskusije „Administrativne barijere“ u sklopu Poslovnog uzleta Grada Zagreba u organizaciji Poslovnog dnevnika.

Kako je objasnio Davor Majetić, direktor Hrvatske udruge poslodavaca, neefikasnost administracije proizlazi u često stihijskoj promjeni zakona zbog koje se u njihovoj primjeni više ne snalaze ni referenti. „Samo se prošle godine promijenilo 350 zakona, od čega je njih gotovo 300 promijenjeno ad hoc. Zbog toga su zakoni nekvalitetni i često neprovedivi“, kazao je Majetić, spomenuvši da je za vjetroelektrane potrebno izvaditi 98 različitih dozvola. Osim toga, javni službenici nemaju odgovornosti niti ih se potiče na bolji rad.  „Šefovi ili vlasnici firmi preko 50 posto svojeg vremena provode na  rješavanju administrativnih pitanja i pokušaju da proniknu u brojne zakone“, kazao je Majetić. Podsjetio je da se znalo događati da državna tijela ponekad provjeravaju vjerodostojnost isprave drugog tijela jer se ne mogu snaći u zakonima. Mićo Ljubenko, odvjetnik iz društva Ljubenko i partneri, kazao je da glavni problem nije toliko u broju zakona, koliko u njihovoj kvaliteti. „Možete donijeti i 600 zakona koji će imati smisla ako donose kvalitetne i potrebne promjene, a možete donijeti i tri zakona koji će biti nekvalitetni i nepotrebni. Nije sve crno-bijelo i u svemu treba pronaći ravnotežu“, kazao je Ljubenko.

Problem je što se u zakonima često dodaju nove obveze, a da se u pravilu ništa ne mijenja. „Prilikom mijenjanja zakona fali komunikacija s onima na koje se ti zakoni odnose, i to je jedan od problema“, kaže Ljubenko. A kako to izgleda u praksi posvjedočio je Zvonimir Belić, direktor i suvlasnik Zarja grupe koja se bavi proizvodnjom svježe pakirane konzumne rajčice. On je imao problema od okrupnjavanja zemljišta, presporim preuzimanjem državne zemlje u koncesiju pa do imovinsko-pravnih problema i nesnalaženju države i lokalne uprave o tome što je uopće staklenik. „Pravila jednostavno ne priznaju da je staklenik jednostavna građevina pa je došlo do apsurdne situacije da mi je komunalna naknada za vodno gospodarstvo veća od vrijednosti samog staklenika“, opisuje Belić.

Osim toga, u Hrvatskoj se, kako kaže Belić, na žalost, ne proizvode staklenici pa je u njegovom slučaju postojao problem kako da inozemne tvrtke izgrade staklenik za njegovu tvrtku, a da ostanu u okviru zakona o radu inozemnih radnika. Osim toga, konkurencija iz EU obilato je bila zalijevana subvencijama, na što Belić nije mogao previše računati pa je i zbog predugog čekanja odustao 2007. godine od sredstava iz SAPARD-a. Osim toga, hrvatska Vlada je loše ispregovarala o uvjetima za sredstva iz IPARD-a pa je i tu bilo poteškoća. Osim toga, hrvatske poslovne banke već više od 10 godina izbjegavaju financirati poljoprivredne projekte pa se Belić morao obratiti slovenskoj Celjskoj banci koja je financirala projekt. Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj prigovorio je netransparentnost pri dodjeli kredita. Andrea Doko Jelušić iz AmChama dodala je da je najvažniji problem, kada vidi iskustva američkih investitora – nepredvidljivost, zbog čestih promjena zakona i poreza. Krešimir Lipovšćak iz Crowe Horwatha kazao je da problem nije u količini poreza koliko u njihovoj visini. „Tako tjerate investitore, a oni postojeći sele u sivu zonu“, kazao je Lipovšćak. Drugi veći problem je lokalna uprava koja ima svoj način rada, a koliko je nepovjerenje centralne vlasti prema njoj, svjedoči i donošenje Zakona o strateškim investicijama, zaključio je Majetić. 

Komentirajte prvi

New Report

Close