Čelnici 28 zemalja članica predložili su u petak bivšeg luksemburškog premijera Jean-Claudea Junckera za novog predsjednika Europske komisije, koji će na tom mjestu zamijeniti dosašnjeg predsjednika Josea Manuela Barrosa, objavio je predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy.

Junckera još treba potvrditi Europski parlament na svojoj plenarnoj sjednici od 13. do 17. srpnja. Za to je potrebna većina od 376 zastupnika u Europskom parlamentu, što ne bi trebao biti problem jer nekoliko najvećih političkih skupina podržava Junckera. Juncker je izabran unatoč žestokom protivljenju britanskog premijera Davida Camerona.

Portret budućeg predsjednika EK

Juncker je rođen 9. prosinca 1954. u malom mjestu Redange u Luksemburgu u radničkoj obitelji. Otac mu je bio je metalski radnik, sindikalni aktivist.

Na Sveučilištu u Strasbourgu diplomirao je pravo 1979. godine, a 1980. je položio prisegu za odvjetnika, ali se nikada nije bavio tim zanimanjem.

U politiku je ušao dosta rano, učlanio se u Narodnu kršćansko-socijalnu stranku (CSV) 1974. u dobi od 20. godina, a deset godina kasnije izabran je prvi put u luksemburški parlament te imenovan za ministra rada. Od 1989. bio je ministar financija i ministar rada. Nakon što je tadašnji luksemburški premijer Jacques Santer imenovan za predsjednika Europske komisije, Juncker je imenovan za njegova nasljednika u siječnju 1995. godine, ali je usput zadržao i svoje ministarske resore.

Na mjestu premijera ostao je skoro 19 godina, sve do potkraj 2013. godine i jedan je od najiskusnijijh europskih državnika, koji je sudjelovao na svim sastancima Europskog vijeća od 1995. do 2013. godine, na kojima su, između ostalih, sudjelovali i bivši njemački kancelar Helmut Kohl i francuski predsjednik Francois Mitterrand.

On je 1992. godine sudjelovao u pregovorima o Sporazumu iz Maastrichta, kojim je dotadašnja Europska zajednica postala današnja Europska unija i koji je omogućio stvaranje zajedničke europske valute (kasnije nazvane euro). Isto tako stvorene su osnove za zajedničku europsku vanjsku i obrambenu politiku, te za zajedničko pravosuđe.

Juncker je deset godina je bio i šef euroskupine, foruma koji okuplja ministre financija zemalja članica eurozone, koji je nakon izbijanja financijske krize postao jedno od najvažnijih tijela u Europskoj uniji.

Junckeru je još 2004. godine bilo ponuđeno mjesto predsjednika Europske komisije, što je on odbio, a bio je u igri pri izboru prvog predsjednika Europskog vijeća 2009. godine. Na njegov izbor na položaj na koji je izabran Herman Van Rompuy veto je uložio tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji ga nije baš podnosio.

Za Junckera kažu da je zahvaljujući što talentu, što dugogodišnjem iskustvu, postao izvrstan posrednik u postizanju kompromisa, što je jedna od najcjenjenijih osobina u Europskoj uniji. Kao i svi Luksemburžani, govori savršeno i njemački i francuski i izvrsno poznaje obje zemlje. "Kad hoću govoriti na francuskom, mislim na njemačkom, kad hoću govoriti na njemačkom, mislim na francuskom i na kraju sam nerazumljiv na svim jezicima", rekao je jednom prilikom Juncker, koji je poznat po svom smislu za humor.

Junckera već neko vrijeme prati glas da previše puši i pije. To je poslužilo britanskim medijima koji posljednjih dana vode nevjerojatno prljavu kampanju protiv Junckera. On je u tim medijima opisan gotovo kao čudovište, "najopasnijim čovjekom" u Europi, koji već za "doručak pije konjak". Pri tome se mediji iz zemlje koja se ponosi svojim ratnim premijerom, a koji nije mogao bez whiskija, uvijek pozivaju na anonimne izvore.