Usmeno ugovoren uvjet

Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-3163/1999 ističe da su stranke uvjet usmeno ugovorile i da je unatoč nedostatka pisanog oblika uvjet valjan, sukladno odredbi iz čl. 67. ZOO, jer da se u konkretnom slučaju radi o neformalnom ugovoru.Istina, sklapanje ugovora o otpustu duga ne podliježe nikakovoj formi. Međutim, u konkretnom slučaju voljom stranaka ugovor je sklopljen u pisanom obliku, pa se primjenjuju odredbe iz čl. 71. st. 1. i 2. ZOO kojima je određeno da u slučaju kada je ugovor sklopljen u posebnoj formi bilo na temelju zakona bilo voljom stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo, s tim da će ipak biti pravovaljane istovremeno usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ako nisu u opreci s njegovim sadržajem, ili ako nisu protivne cilju zbog kojega je forma propisana.Ugovaranje uvjeta kojim se voljom ugovornih stranaka pravni učinak ugovora čini zavisnim od nastupanja neke buduće neizvjesne činjenice nema značenje ugovaranja nebitnog sastojka ugovora, pa se sukladno tome tužiteljica neosnovano poziva na usmeno ugovaranje uvjeta, a to i u slučaju njegovog postojanja.

Plaćanje avansa – prihvat ponude

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH pod brojem Pž-6056/04 Imajući u vidu da je ponuda tužitelja sadržavala sve bitne elemente kupoprodajnog ugovora pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke sklopile ugovor u trenutku kada je tuženik platio avans i na taj način prihvatio ponudu sukladno odredbi čl. 26. u vezi s čl. 31. st. 1. ZOO-a.Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj 25. kolovoza 2003. na tuženikov zahtjev sačinio ponudu za sklapanje kupoprodajnog ugovora. Tuženik nije prihvatio ponudu. Tužitelj je 29. kolovoza 2003. uputio novu ponudu. Tuženik je istog dana platio avans po drugoj ponudi u iznosu od 15.850,00 kn. Prilikom plaćanja tuženik je naveo i svrhu plaćanja "ponuda broj 05-108-96636-03" pa se primjenom odredbe čl. 39. st. 2. ZOO-a ima smatrati da je prihvatio ponudu.