Ministar finanacija Boris Lalovac ovih dana gorljivo brani prijedlog Zakona o kamatama jer smatra da bi ograničavanje kamata trebalo pomoći teškom stanju i poduzetnika i građana.

U Vladi žele, kaže ministar, da se građani "pomalo počnu vraćati u modele potrošnje". Iako i dio analitičara smatra kako je potrošnja kućanstava danas ipak blizu minimuma, a i u poslovnom sektoru, posebice izvoznom, razaznaju blage naznake poboljšanja, državna blagajna, čini se, to zasad ne osjeća. No, ministra Lalovca to zasigurno brine više nego što je spreman priznati, a vjerojatno čak i više nego rashodna strana čija je dinamika izvršenja zasad 'revnija' od one iz plana proračuna za 2014. Prema neslužbenim saznanjima Poslovnog dnevnika, ni svibanj nije baš donio olakšanje i ohrabrenje u pogledu tempa punjenja proračuna. Glavni indikator, prihodi od PDV-a, i u svibnju je kaskao za lanjskim mjesečnim ostvarenjem.

Iako je u tom mjesecu ove godine nemali pečat naplati dala i uskrsna potrošnja, berba PDV-a bila je 70-ak milijuna kuna slabija nego lani; naplaćeno ga je 3,15 milijardi, a u svibnju prošle godine 3,22 milijarde. Time se 5-mjesečni zaostatak PDV-a za prošlom godinom produbio na 1,26 milijardi kuna, a za ovu godinu Vlada je u proračunskim planovima predvidjela gotovo 1,8 milijardi kuna više od lani naplaćenih 40,25 milijardi kuna (u čemu su bile i stotine milijuna kuna utjeranih dugova za PDV iz prijašnjih godina). No, za razliku od PDV-a koji od početka godine sugerira da su projekcije na toj prihodnoj kategoriji ponovno precijenile kapacitete potrošača, u svibnju je neobično velik pad zabilježen i kod poreza na dobit koji je u prva četiri mjeseca državnoj blagajni donio 2,76 milijardi kuna ili gotovo 390 milijuna kuna više nego lani. Kako neslužbeno doznajemo, prošli mjesec tog se poreza u proračun slilo samo 41 milijun kuna.

Taj je podatak intrigantan zato što upravo sa svibnjem uplate predujmova poreza na dobit počinju odražavati rezultate poslovanja iz prethodne godine, a kod nas je posebice zanimljiv s obzirom na spekulacije o stvarnim efektima poreznih olakšica, odnosno oslobađanja plaćanja poreza za iznos reinvestirane dobiti. Tvrtke koje su sve vrijeme uplaćivale akontacije poreza na dobit koju su po završnom računu za 2013. njihovi vlasnici odlučili reinvestirati kroz povećanje temeljnog kapitala imaju, naime, pravo povrata preplaćena poreza. Dosad se, međutim, većina – mnogi će reći zbog straha da ih nedugo potom zaskoče državni/porezni inspektori – nije odlučivala na jednokratne isplate već su iznosom preplaćena poreza prebijale, tj. postepeno namirivale tekuće porezne obveze po drugim porezima. Zbog zakonskih rokova za podnošenje prijava za obračun poreza na dobit (kraj travnja) i razrezivanja predujmova tog poreza svojevrsni 'lom' za svibanj je sezonski uobičajen.
 

Ipak, mjesečni iznos od 40-ak milijuna kuna poreza na dobit (nakon travanjskih 1,1 milijardu) ne pamti se dugi niz godina. Lani je, primjerice, porez na dobit s travanjskih 950 milijuna pao na 267, a godinu prije s 1,75 na pola milijarde kuna. Iako je ta prihodna stavka još uvijek nešto izdašnija nego lani, a proračunom je za 2014. planirano manje, posve je izgledno da će u ostatku godine prihodi od oporezivanja dobiti tvrtki biti mršaviji. Osim pada zarada u poslovnom sektoru (samo banke će na račun manje dobiti platiti 400-injak milijuna kuna poreza manje, a npr. kod Ine dobiti uopće nije bilo), to jamče i prilično učestale vijesti o  preusmjeravanjima dobiti u povećanja temeljnoga kapitala. Zasad je svakako prerano reći da je ugrožen i ovogodišnji Vladin plan o 5,8 milijardi kuna utrška u državnoj blagajni od tog poreza. No, i donedavni ministar financija Slavko Linić u svojim je izjavama dao naslutiti da su olakšice za reinvestiranu dobit priličan udar za proračunske prihode.

"A gdje su investicije? Nema ih!", žalio se još prije dva-tri mjeseca, najavljujući kako će razmoriti da se ta porezna olakšica 'suzi', odnosno da se omogući samo za one koji stvarno investiraju. Razmatra li to i njegov nasljednik, Lalovac, zasad se ne zna. No, još jedna bivša ministrica financija, Martina Dalić, uvjerena je kako je s aspekta fiskalnih učinaka ubojitije na prihod od poreza na dobit djeluju upravo te olakšice. I neki drugi analitičari, poput nje, smatraju da su takve mjere za mnoge poduzetnike poticaj kako zakonito ne platiti porez, a u drugom koraku i kako na zakonit način tu dobit ipak izvući. No, i bez mogućeg podbačaja proračunskih prihoda (i) po osnovi poreza na dobit, proračunska situacija je takva da se ostvarenje ciljanog deficita u sklopu postupka pri prekomjernom deficitu sve više čini nemogućom misijom.