Uređenje obveznih odnosa – stopa zatezne kamate

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH pod brojem Pž-456/07 prije početka primjene odredbe čl. 29.st.3. Zakona o obveznim odnosima, 1.1.2008. godine stranke nisu mogle ugovoriti stopu zateznih kamata jer je ta stopa bila propisana prisilnim propisom. Zato je ništetna odredba ugovora o stopi zateznih kamata koja je protivna zakonom utvrđenoj stopi.Pravilno je utvrđeno da su stranke protivno zakonu ugovorile stopu zatezne kamate (inače nesporno višu od one na koju vjerovnik u konkretnom slučaju ima pravo), pa je prvostupanjski sud zakonito točkom 3. izreke pobijane presude utvrdio da je odredba članka 7. predmetnog ugovora ništetna, jer je odredbom članka 103. stavka 1. ZOO-a propisano da je ništetan ugovor koji je protivan, između ostalog u tom propisu navedenom, prisilnim propisima, dok je odredbom čl. 105. st.1. tog Zakona propisano da ništetnost neke ugovorne odredbe ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Prijedlogom za ovrhu se prekida zastara

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH pod brojem Pž-3698/10 podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave prekida se rok zastarijevanja. Ako je ovrha koja je pokrenuta na temelju tog prijedloga obustavljena zbog nemogućnosti provedbe, rok zastarijevanja počinje teći iznova od donošenja rješenja o obustavi ovrhe. Da je nastupio prekid zastarijevanja proizlazi i iz odredbe čl. 392. st3. u vezi sa st.5. ZOO-a. Naime, u st.3. je propisano da prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili u ovom slučaju prijedlogom za ovrhu, počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili svršen na neki drugi način. Upravo se stoga u ovom slučaju obustava ovrhe od strane Općinskog suda u Biogradu 18.12.2001. godine zbog nemogućnosti prodaje pokretnina na kojima je određena ovrha smatra okončanjem tog ovršnog postupka te je od tada, sukladno odredbi čl. 392. st.1. ZOO-a zastarni rok počeo teći iznova i ne može se kao kod slučaja kada je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu odbijen, kada je ovrhovoditelj odustao od ovrhe ili kada je ovrha obustavljena zato što je isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja poništena, smatrati da je tuženikov prijedlog kao ovrhovoditelja meritorno odbijen i da nije bilo prekida zastarijevanja.