Nakon višemjesečnih turbulencija i problema u poslovanju čini se kako su bolji dani na vidiku za kutinsku Petrokemiju.

• Dionica Petrokemije znatno poskupila

Kako doznaje Poslovni dnevnik, uprava te kompanije – inače jednog od pet najvećih hrvatskih izvoznika – nakon dugih i kompliciranih pregovora uprava te kompanije uspjela je postići dogovor o smanjenju dobavne cijene plina s opskrbljivačima. Nova cijena i uvjeti prodaje tako bi Petrokemiji trebali osigurati stabilno poslovanje, te mirno provođenje procesa restrukturiranja i dokapitalizacije kompanije. Iako niti jedna od strana uključenih u pregovore službeno nije htjela komentirati ove glasine – vjerojatno i zbog činjenice da se radi o kompanijama koje kotiraju na burzi – temeljem informacija prikupljenih iz više neslužbenih, ali i neovisnih izvora može se iskonstruirati osnovna struktura dogovora koji je postignut.

Prema poznatim, ali nikad službeno potvrđenim informacijama, Petrokemija je imala dva ključna ugovora za kupnju priorodnog plina. Veći ugovor, s kojim je bilo pokriveno oko dvije trećine potrebnih količina bio je potpisan s Inom i to po prosječnoj cijeni od 420 dolara za tisuću kubičnih metara plina, te uz penale od 25 posto, što znači da je kutinska kompanija Ini čak i slučaju da nije preuzimala plin, plaćala stotinjak dolara za svakih ugovorenih tisuću kubika. Dodatni ugovor bio je sklopljen s tvrtkom Prvo Plinarsko Društvo, gdje je ugovorena cijena bila oko 400 dolara. Takvi aranžmani bili su financijski neodrživi, pogotovo zato što je tijekom protekle godine cijena uree – ključnog Petrokemijinog proizvoda – pala na gotovo povijesno niske razine.

Prema Planu restrukturiranja kompanije koji je izrađen krajem prošle godine, u vrhu Petrokemije izračunali su kako im je – uz trenutne razine cijena konačnog proizvoda – za rentabilno poslovanje potrebna cijena plina od oko 370 dolara za tisuću kubičnih metara. Čini se kako je, kroz ove pregovore, tvrtka došla vrlo blizu te ciljane cjenovne razine. Kako se neslužbeno doznaje, Ina je pristala svoju cijenu do kraja isteka važećeg smanjiti na 380 dolara, ali i odreći se kaznenih penala u ratzdoblju od 1. lipnja do 1. listopada. PPD, pak, pristao je u tom razdoblju svoju cijenu smanjiti na 325 dolara za tisuću kubika, što je vjerojatno minimalna cijena koju ta kompanija mora ostvariti zbog ugovora sa svojima dobavljačem – ruskim Gazpromom. Ovi uvjeti trebali bi omogućiti Petrokemiji stabilizaciju do kraja godine, dok je značajan korak k stabilnom poslovanju postignut sklapanjem novih ugovora s Inom i PPD-om.

Petrokemija godišnje troši oko 600 milijuna kubičnih metara plina, a novim ugovorima pokrivene su dvije trećine tih količina. S oba dobavljača tako su navodno sklopljeni ugovori o isporuku 200 milijuna kubika plina po cijeni od – otprilike – 380 dolara za tisuću kubičnih metara. To je nešto više od ciljane granice rentabilnosti, no kako je trećina kapaciteta ostala slobodna, kompanija ima mogućnost da iskoristi prilike na kratkoročnom tržištu, te u konačnici postigne ciljanu prosječnu cijenu od oko 370 dolara. S druge strane, dođe li do, barem umjerenog, poboljšanja prilika na tržištu miniralnih gnojiva, tvrtka bi trebala poslovati rentabilno, barem na operativnoj razini.

Ovaj dogovor iznimno je bitan događaj za Petrokemiju, ali hrvatsku industriju općenito, a može ga se smatrati naznakom boljih odnosa na relaciji Ina – Hrvatska vlada, koji su proteklih mjeseci bili zategnuti. Činjenica jest da je Ina, kao i drugi dobavljač PPD, pristala na značajne ustupke prema Petrokemiji, iako za njih nije bilo nikakvog formalne obveze. Ipak, očito je prevladalo shvaćanje kako bi propast Petrokemije – najvećeg potrošača plina u Hrvatskoj – u konačnici bilo iznimno štetno za cjelokupno tržište. Sklapanjem 'plinskog dogovora' ispunjen je možda i najteži dio plana restrukturiranja kutinskog diva. Drugi važan dio – smanjenje broja zaposlenih – već se provodi, a u narednih nekoliko mjeseci oko 500 zaposlenika moglo bi – po poticanim uvjetima – napustiti tvrtku.

To smanjenje operativnih troškova trebalo bi biti ključlni adut pri provođenju dokapitalizacije, gdje bi prikupljeni novac trebao poslužiti za pokrivanje rupa koje su u bilanci tvrtke nastale tijekom posljednjih godina, kao i za daljnja ulaganja u povećanje efikasnosti. Iako službenih odluka još nema, neslužbeno se mogu čuti spekulacije kako će dokapitalizacija biti provedena u tri kruga, gdje bi nakon prva dva namijenjan postojećim dioničarima, treći trebao poslužiti za ponovni lov na eventualnog strateškog partnera. Hoće li ovaj put ta potraga biti upješnija još uvijek je prerano za zaključiti, no evidentno je da će se ovaj puta pregovarati oko tvrtke u znatno boljem stanju nego što je to zadnji put bio slučaj.