Već godinama u domaćoj se javnosti raspreda o veličini, neefikasnosti i potrebi reforme javne uprave, ali s vrlo malo ili barem "puno premalo" rezultata.

To naročito vrijedi za razinu lokalne države. Egzaktnu potvrdu što u smislu trošenja javnog novca znači uporno izbjegavanje reforme lokalne samouprave – na što se (doduše, više usputno) u četvrtak požalio i bivši ministar financija Slavko Linić – nude ovih dana napokon objavljeni podaci o punjenju proračuna i potrošnji na razini središnje i lokalne države u prva tri mjeseca ove godine. Umjesto štednje, gradovi i županije  za naknade zaposlenima (koje u najvećoj mjeri čine plaće) u prvom su kvartalu potrošili 943 milijuna kuna (na same plaće 820 milijuna), što nikad dosad nije zabilježeno u prvim kvartalima. Usporedbe radi, lani u prvom kvartalu lokalna je država za plaće i ostale izdatke za zaposlene izdvojila 891 milijuna, godinu prije 903, još godinu prije nepunih 870 milijuna…

Na plaćama, odnosno naknadama zaposlenima koje se isplaćuju iz središnjeg proračuna ponešto se ipak uštedjelo. Ti su izdaci, ali ne računajući zaposlene u zdravstvu, u prva tri mejseca dosegnuli 5,34 milijarde kuna ili oko 110 milijuna kuna manje nego u istom razdoblju lani. Osim što je bilo određenih smanjenja plaća, izdaci za zaposlene odražavaju i efekte sveobuhvatnije primjene centralnog obračuna plaća (COP). Zabilježene uštede, doduše, znatno su manje nego što su to planirali i što priželjkuju u Vladi, ali to samo potvrđuje koliko je pitanje smanjenja mase plaća težak posao, odnosno pretežak za koalicijske vlade s nedovoljno političkog kapitala.

Kako bilo, uštede na plaćama na razini središnje države u konačnici su rezultirale smanjenjem tih izdataka na razini konsolidirane opće države (s izvanproračunskim fondovima i lokalnom državom) sa 8,67 milijardi kuna u prvom lanjskom kvartalu na 8,56 milijardi u prva tri ovogodišnja mjeseca. Tijekom prošle godine, pak, tzv. opća država je rashode za zaposlene smanjila za oko milijardu kuna, sa 35,4 na 34,4 milijarde. S državnim izdacima za zaposlene na razini od gotovo 12% BDP-a Hrvatska osjetno strši u odnosu na usporedive zemlje Europske unije. Tako je u nedavnom izvješću MMF-a među preporukama Fonda u vezi s mogućim izvorima smanjenja deficita navedeno i usklađivanje mase plaća s prosjekom usporedivih zemalja.

To bi usklađivanje, procijenili su, značilo smanjenje izdataka "do 2% BDP-a", a u novčanom iskazu to znači čak 6,6 milijardi kuna. Prosjek usporedivih zemalja, dakako, ovisi o tome koje se zemlje uzmu kao usporedive, tako da skor usklađenja može ispasti i veći. Primjerice, u odnosu na prosjek 10 članica EU iz drugog i trećeg vala proširenja, Hrvatska udjelom izdataka za zaposlene odskače čak 2,4 posto BDP-a. Naravno, za to je dijelom kriva činjenica da u slučaju Hrvatske "nazivnik", tj. BDP, još pada, dok su usporedive zemlje ipak uhvatile putanju oporavka i rasta. No, to ne mijenja činjenicu da financiranje izdataka naše gospodarstvo opretećuje više nego gospodarstva drugih zemalja. 

Štednja & (ne)oporavak

Drugima se u krizi javni sektor smanjivao 

Razlika između Hrvatske iz 10 usporedivih članica EU počela je rasti negdje 2009. godine, što će analitičari dijelom pripisati oporavku koji je u drugim zemljama krenuo, dok u Hrvatskoj nije. Relativan položaj se istodobno pogoršao i Slovencima (također zbog pada BDP-a), i to čak i nešto više nego Hrvatskoj. Međutim, razlike su ponešto ipak i posljedica (jačih) usteda u drugim zemljama. Kako ističe analitičar jedne državne institucije, Hrvatska je valjda jedina zemlja EU gdje se u krizi zaposlenost u javnom sektoru povećala.