Izmjene Stečajnog zakona s kojima će Ministarstvo pravosuđa uskoro izići u javnost vjerovnicima bi trebale jamčiti pravnu zaštitu i sigurnost u predstečajnom postupku koji će po novome kontrolirati stečajni sudovi, dok će i vjerovnici i njihovi dužnici dobiti, zanimljivo je, ipak i jednu dodatnu priliku za restrukturiranje.
Naime, pored sadašnje mogućnosti za dogovor s vjerovnicima isključivo u predstečajnom postupku, restrukturiranje dužnika ubuduće će biti moguće provesti i u samom stečajnom postupku ako tako vjerovnici odluče. Riječ je o zaokretu od 180 stupnjeva od postojećeg rješenja koje je na kraju 2012. posrnulim tvrtakama donijelo mogućnost restrukturiranja isključivo prije stečaja, u predstečaju ili prije njega. Sad se ustvari sanacijski plan, odnosno rješenje koje je kolokvijalno poznatije kao stečajni plan, na velika vrata vraća u pravo, ali s perspektivom da će se vrlo sporadično primjenjivati. Uostalom kao i prije: na taj je način, podsjetimo, revitaliziran vrlo mali broj velikih subjekata u stečaju – Tisak, Viktor Lenac i Pevec, a dosad ukupno svega dvadesetak tvrtki, tvrde stečajni suci.Uvođenjem sanacijskog plana ujedno se napušta i kurs generalne zabrane nastavka poslovanja u stečaju koji je uveo bivši ministar financija Slavko Linić.
3,5tisuća
tvrtki ušlo je u likvidacijski stečaj nakon neuspjeha predstečaja, pokazuju podaci Fine iz siječnja 2014.
Naime, radi provedbe sanacijskog plana dužnika u stečaju nužno pada u vodu i drugo aktualno zakonsko rješenje, također uvedeno za Linićeva mandata, točnije nemogućnost nastavka poslovanja za tvrtku u stečaju i pretvaranje stečaja u likvidacijski postupak u korist brzog namirenja vjerovnika postaju prošlost. Sanacijski plan u stečaju, naime, nije moguće provesti bez nastavka poslovanja dužnika, pa tako u novom zakonskom preslagivanju jedna promjena vuče drugu. Pravnici podržavaju što se navedene zakonske zabrane ukidaju. I za povratak stečajnog plana, kao i za pružanje šanse za ozdravljenje problematičnim tvrtkama u dogovoru s vjerovnicima, kako prije stečaja, tako i njemu, u prvim reakcijama pretežu pozitivni komentari, ali s naglaskom da treba paziti na zaštitu vjerovnika. Sutkinja Visokog trgovačkog suda Nevenka Marković za Poslovni dnevnik izjavila je da treba utvrditi i pretpostavke za pokretanje predstečajne sanacije kao i pretpostavke za sanacijski plan u stečaju s ciljem sprječavanja mogućih zlouporaba.
Zdravko Čupković, stečajni upravitelj Purisa i Transadrie, tvrtki koje uspješno rade u stečaju otvorenom po starom zakonu također pozdravlja stečajne izmjene, povratak sanacijskog plana i nastavak poslovanja. No i Čupković poručuje da će trebati razlučiti špekulatske poteze od istinske namjere poslovanja. Sudeći upravo prema procjenama poznavatelja u primjeni bi stečajni plan mogao tangirati najviše pet posto slučajeva. Neće biti čest slučaj i zapravo nema niti ekonomske logike da bude jer neće vjerovnici koji se ne mogu dogovoriti s dužnikom u predstečaju to ipak masovno uspjeti u stečaju. Bivši, pak, ministar financija Slavko Linić, idejni tvorac modela restrukturiranja izvan stečaja uz protivljenje sanacijskom planu navodno je i izišao svojedobno u susret pravnicima, i to dozvolivši prilikom posljednjih stečajnih promjena model takozvane prijenosne sanacije.
U tom i danas važećem modelu, uz klasični likvidacijski stečaj, dužnik će isto biti likvidiran, ali može u stečaju osnovati novo trgovačko društvo i na njega prenijeti imovinu te tako steći vlasnički udio. Iz njegove, pak, prodaje puni se stečajna masa, a tako se mogu namiriti vjerovnici i potom se dužnik gasi. No, u praksi u proteklih godinu i pol otkad je to na snazi još nije zabilježen nijedan slučaj prijenosne sanacije, a pravo je pitanje koliko će ih biti iako u prijenosnu sanaciju nisu uključeni radnici, pa oni ne prelaze na novog kupca. S obzirom da postoje značajne proizvodne tvrtke čiji je predstečajni postupak završio neuspješno, primjeri rovinjske Mirne i osiječkog OLT-a, prijenosna sanacija danas je jedini model za spas proizvodnje prema sadašnjim pravilima. Pritom se otvara zanimljivo pitanje, kažu neki, hoće li se sanacijski plan moći retroaktivno zahvatiti i zatečeno stanje.
Njegovo izbacivanje iz Stečajnog zakona danas neki tumači i kao ishitreni potez. U završnoj fazi pripreme nalazi se cijeli set novih insolvencijskih rješenja na unaprijeđenju procedura, no još traju rasprave oko pojednih rješenja. Za obuhvat promjena i dubinsku intervenciju indikativan detalj je i odustajanje od dosadašnjeg nazivlja. Ne samo da će se postupak predstečajne nagodbe iseliti iz Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nego će se po novome zvati drugačije, najvjerojatnije će to biti prevencijski postupak. Iako će se okvirno raditi o prisilnoj nagodbi, kakvo jest i današnje slovensko rješenje, postoje i izvjesne razlike. Slovenija ne poznaje sanacijski plan ozdravljenja dužnika za pravne osobe u stečaju, a ni povratak na gospodarsku scenu nakon stečaja. Za razliku od toga ovdje je prevladalo stajalište da zakon treba dozvoliti tu varijantu kao rezervnu.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Je li ta izmjena usvojena ili se čeka?[emo_naivan]
i naravno – spuštanje plaće u državnom sektoru će sve riješiti.
opet vi u svome stilu – gdje sam ja rekao da će to “sve riješiti”? ja sam pokušao postaviti omjer koji oslikava zašto naša ekonomija ne može mrdnuti iz gliba s tako nerealno visokim plaćama u državnom sektoru.
nesrazmjer je toliki da nema te produktivnosti ni profitabilnosti koja bi to mogla platiti, a naša privreda na koljenima ne može ni ustati, a kamoli pokušati doći do tog nivoa.
no daleko od toga da se taj nesrazmjer mora rješavati samo sniženjem plaća – puno važnije je početi masovno otpuštati.
a BDP – ufh BDP će poletjeti nebu pod oblake – pa ipak je osobna potrošnja najveća komponenta BDP-a, a trećini zaposlenih ćemo spustiti plaće četiri puta.
naravno preostale dvije trećine više neće nigdje raditi zbog stečajeva, pa će ova trećina zapravo biti novih 100%
fućkaš bdp koji ne dolazi iz stvaranje nove vrijednosti, nego iz potrošnje izravno generiranje dizanjem enormnih kredita. u new york po kredit – razdijeliti činovnicima – činovnici onda brbljaju na mobitele i vozikaju se po gradu. da oprostite je-eš takv bdp. to nije ništa doli subvencioniranje strane privrede rasprodajom sve imovine stečene od stoljeća sedmog.
a što se tiče onih što neće “nigdje raditi zbog stečajeva”:
1. oni neće raditi, ali će raditi oni drugi iz tvrtki koje su tržišno opstale. nekima će tržište biti veće, neki će biti rasterećeni jer će država smanjiti poreze jer ne mora ulupavati novce u “stečaje s preustrojem”
2. posla ima kao u priči. pitanje je zašto ljudi neće da rade. sada i ovdje 30-40 milijardi kuna čeka na granicama hrvatske. gotov novac, keš koji se odmah može iskeširati. ali investicije se blokiraju i blokiraju. govorim samo u novcu koji odmah može ući u hrvatsku, a novac koji bi mogao ući vrlo brzo kad bi se slomile blokade investicija višestruko je veći.
i na kraju očigledno i sve firme u problemima su iste.
sve tvrtke koje su “dogurale do stečaja jesu iste – propale tvrtke.
nema nikakve šanse da neki dijelovi možda nešto i vrijede, kao što nema ni apsolutno nikakve šanse da se uz izmjenu nekih praksi i promjenom menadžmenta neki dijelovi mogu staviti na noge i omogućiti da normalno posluju u budućnosti.
sve je to ok što vi kažete, ali samo pod jednim jedinim uvjetom – tko u to vjeruje, neka uloži svoje vlastite novce.
zašto bi vi uzimali moje novce za ono u što vjerujete samo vi? i kakve veze sa svime tim ima država? ako tvrtka uspije ,onaj tko je u nju uložio dobije nagradu – profit. ako ne uspije, taj isti će snositi i rizik. a novca privatnih investitora spremnih na rizik ima u izobilju, samo ako je moguće dokazati teze koje ste naveli. ako nije, znači da tvrtka i treba propasti.
zato što je bilo vjerovnika sa fiktivnim potraživanjima svi su oni isti, pa onda vjerovnicima treba oduzeti sva prava…
.. i ponovno mi imputirate nepostojeće izjave i teze. moje je osobno mišljenje da je hrvatski psn izmišljen upravo zbog mogućnosti takvih fiktivnih potraživanja, to je bila glavna misao vodilja autora istog.
da nije tako, nikad ne bi puštali psn sa smiješno formalnim planovima restrukturiranja, nekad tek u par rečenica. u državama gdje je psn postupak kreiran s poštenim namjerama plan restrukturiranja bio je u fokusu, i tko se nije potrudio da ga napravi što je moguće bolje, ne samo da je propao, nego se i osramotio, stručno i poslovno.
Uključite se u raspravu