Tijekom posljednjih 35 godina, snažni i održivi rast proizvodnosti u Kini, u prosjeku po godišnjoj stopi višoj od 9,5 posto, potaknuo je čudesnu transformaciju jedne ruralne privrede u globalnu gospodarsku supersilu.

Zapravo će, prema posljednjim izračunima Svjetske banke vezanima uz kupovnu moć i ukupni dohodak, Kina uskoro prestići SAD te postati najveće svjetsko gospodarstvo. No u pogledu kvalitete i održivosti modela rasta, pred Kinom je još dugi put.Usprkos zapanjujućem rastu, kineski dohodak po glavi stanovnika u iznosu od 10.057 dolara u 2011. godini bio je tek 99. u svjetskim razmjerima, odnosno oko jedne petine američkog dohotka po glavi stanovnika od 49.782 dolara.

Postizanje visokoprihodovnog statusa nije nimalo lak pothvat. Naime, mnoge su se države u tom iskušale i neslavno završile te zapale u takozvanu zamku srednjeg dohotka, kada prihodovna razina po glavi stanovnika dugo stagnira prije prelaska praga visokog prihoda. Jaki ljudski kapital pokazat će se kao čimbenik od ključne važnosti u kineskim pokušajima izbjegavanja takve sudbine. No kineska radna snaga trenutno nema vještine koje su potrebne za ostvarenje visokotehnološke industrije visoke vrijednosti. Promjena toga zahtijevat će opsežnu reformu obrazovnog sustava koji će se morati proširiti na način da unaprijedi prilike koje se pružaju djeci te poboljša obuku i kvalifikacije odraslih.

Niska stopa nataliteta
Podrazumijeva se da se u posljednjih četrdesetak godina kvaliteta kineske radne snage znatno poboljšala, a to se odražava u dojmljivom napretku u pogledu dostupnosti obrazovanja. Naime, generalne pristupne stope na primarnoj razini od 1990-ih premašuju 100 posto, dok su stope upisa u ustanove sekundarnog i tercijarnog obrazovanja u 2012. dosegnule 87 i 24 posto. Tako je 2010. godine preko 70 posto kineskih građana u dobi između 15 i 64 godine imalo srednjoškolsko obrazovanje, u odnosu na samo 20 posto 1970.

Nadalje, kineski studenti ostvaruju dobre rezultate na međunarodnom ispitima. Petnaestogodišnjaci iz Šangaja tako su ostvarili bolje rezultate od učenika iz 65 drugih zemalja, uključujući 34 države članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj na ispitima iz matematike, znanosti i čitanja, doznaje se iz podataka Programa za međunarodnu procjenu studenata iz 2009. i 2012. godine. Kina je imala koristi i od brzog rasta zasposlenosti budući da je od 1990. novih sedam milijuna radnika postalo dijelom radne snage. Uz opću preraspodjelu radnika iz ruralnih u urbana područja, spomenuto je doprinijelo jačanju proizvodnih industrijskih sektora koji se uvelike oslanjaju na ljudsku radnu snagu, što je pak potaknulo kineski gospodarski uspon. Međutim, demografska prednost Kine sve brže i brže se smanjuje zbog niske stope nataliteta i starenja stanovništva. Prema podacima UN-a, do 2030. godine kinesko radno sposobno stanovništvo (u dobi između 15 i 59 godina) past će za 67 milijuna u odnosu na brojku iz 2010.

Nadalje, visoko obrazovanje u Kini još uvijek je prilično manjkavo, a istraživanja mišljenja poslodavaca otkrivaju kako mladim diplomantima i maturantima obično nedostaju potrebna tehnička znanja te takozvane meke vještine. Primjerice, u 2013. je više od jedne trećine ispitanih kineskih tvrtki izjavilo da vrlo teško pronalazi kvalificirane radnike, a 61 posto njih to je pripisalo manjku vještina traženih na suvremenom tržištu rada. Kako u tom kontekstu Kina može očekivati da će postići diversifikaciju izvoza i tehnološku nadogradnju koje su joj prijeko potrebne želi li se nastaviti uspinjati na globalnom vrijednosnom lancu?

Reforma institucija
Očito je da je Kini potrebna reforma institucija visokog obrazovanja, uključujući tehnička i strukovna zvanja. Istodobno mora omogućiti jednake prilike svim talentiranim pojedincima da dobiju visoko kvalitetno sekundarno i tercijarno obrazovanje, čime bi ublažila znatne razlike u dostupnosti i kvaliteti visokog obrazovanja ovisno o različitim regijama i društvenim skupinama. Usto, djeci migranata u urbanim područjima mora biti omogućen puni pristup obrazovnom sustavu. Ovakva nastojanja smanjenja obrazovnih nesrazmjera doprinijela bi rješavanju problema prihodovne nejednakosti, koji predstavlja ozbiljnu prijetnju budućem kineskom gospodarskom rastu. Sve to zahtijevat će pojačana javna ulaganja u obrazovanje. Kineska javna ulaganja u obrazovanje mjerena kao udio u BDP-u ispod su međunarodnih standarda na svim razinama, a naročito u pogledu sekundarnog i tercijarnog obrazovanja. 

Bolje financiranje
Loša kvaliteta obrazovanja glavni je uzrok rasta nezaposlenosti u skupini mladih koji su upravo završili obrazovanje u sekundarnim i tercijarnim ustanovama, a usto i pada vrijednosti njihovog rada koji se odražava u plaćama. Sve se to pomože popraviti kroz bolje financiranje, uspješniji postupak zapošljavanja i mjere kompenzacije te decentralizirani proces donošenja odluka u školskoj administraciji. Tekuće demografske i sektorske smjene znače da će se Kina već do 2020. suočiti s manjkom ponude, to jest da će nedostajati 24 milijuna visoko kvalificiranih fakultetski obrazovanih radnika, odnosno stručnjaka iz strukovnih škola. Želi li premostiti ovaj jaz, Kina će morati unaprijediti svoj fragmentirani i trenutno neučinkovit program obrazovanja u tehničkim i strukovnim školama.Kako bi osigurala da njezina radna snaga može zadovoljiti potrebe gospodarskog i tehnološkog okružja koje se neprestano mijenja, Kina mora izraditi inkluzivniji obrazovni sustav visoke kvalitete. Bez njega neće dugo ostati na prvom mjestu svjetske ekonomije.

© Project Syndicate, 2014.