Projekt kontejnerskog terminala Zagrebačko pristanište u Luci Rijeka, vrijedan najmanje 1,1 milijardu kuna, do konca 2017. trebao bi biti realiziran, a veliku pomoć na ostvrenju cilja dat će mu i Vlada, koja ga je jučer uvrstila na Listru projekata od strateškog interesa države. No, premda je riječ o rijetkom slučaju projekta oko kojeg su sve glavne političke opcije u državi suglasne, analitičari su suzdržani od velikih očekivanja rasta prometa i dizanja konkurentnosti koju bi realizacija projekta riječkoj luci trebala donijeti. Prilika za takav zahvat bila je 2003. kada je Svjetska banka prvi put i odobrila kredit za njegovu gradnju, a koji je neslavno propao. U međuvremenu su promet Rijeci preuzele dvije susjedne luke na Sjevernom Jadranu, Kopar u Sloveniji i Trst u Italiji. Njihova prednost je sjajna prometna povezanost, a što svi upućeni drže i najvećom slabom točkom Luke Rijeka. Sam projekt međutim predviđa tek da bi se radi poptunog funkcioniranja terminala na Zagrebačkom pristaništu osiguralo i prateće objekate željezničke infrastrukture, točnije rekonstrukciju ranžirnog kolodvora. Nešto konkreniji je plan za cestovni promet, za koji se predviđa projektiranje i gradnja cesta D-403, kojom bi se terminal najbrže spojio na riječku zaobilaznicu i spriječio promet kontejnerima kroz centar grada, a financijski bi se pri tom oslonilo na sredstva EU-fondova i europskih banaka.

Novi terminal bez prometne povezanosti ostaje skladište

Nizinska pruga zasad se ne spominje, no upravo slabe i zastarjele željezničke prometne veze profesor s Fakulteta prometnih znanosti Tomislav Josip Mlinarić ističe kao glavni razlog za nezadovoljavajuće stanje prometa u Luci Rijeka. “Investiranje u željezničku prugu preduvjet je za ulaganje u Luku Rijeka i tek kada se to dogodi, Luka Rijeka doživjet će ‘bum’”, ocjenjuje Mlinarić. Jedan od onih koji ne podupiru projekt je poslovni konzultant Davor Štern, koji je u nedavnom intervjuu za Večernji list izašao s prijedlogom da zbog blizine Kopra i Trsta kojima ne može konkurirati Rijeku iz lučkog pretvori u luku mondene flote, a da se iskoristi prednost za dan kraćeg prijevoza i ulaže u nove kapacitete Luke Ploče, koju bi se, preko BiH, prometno povezalo s Vukovarom. Osim što bi se time dobilo kraći i isplativiji transportni pravac, podiglo bi se po njemu i značaj riječne Luke Vukovar.

Štern ne skriva skepsu prema projektu za Luku Rijeka, jer, napominje, terminal nije skladište, nego mjesto pretovara i bitna je prometna povezanost u koju treba ulagati, a bez koje, po njegovim riječima, projekt teško može imati ekonomsku opravdanost. “Volio bih da za 20 godina budem demantiran, a Luci Rijeka prije svega želim puno sreće u nalaženju koncesionara”, poručuje Štern. Mlinarić se slaže s važnošću Luke Ploče, za koju je preduvjet strateško parnterstvo s BiH, a što će, uvjeren je, poduprijeti i EU, no po njemu su ipak to dva različita projekta koja treba promatrati zasebno i koji jedan drugoga ne isključuje.

Sam projekt novog kontejnerskog terminala u riječkoj luci za status strateškog nominirala je Lučka uprava Rijeka, koja će uz kredit Svjetske banke i realizirati dio prve faze projekta, a u kojoj je predviđena gradnja 400 metara obalnog zida na koncesijskom području. Po odabiru koncesionara, što se očekuje u drugom dijelu ove  godine, uslijedilo bi njegov ulaganje u gradnju infrastrukture, koja uključuje ulazno-izlazni kompleks, parkirni prostor i prometnice unutar terminala, te prostor za slaganje kontejnera i prekrcaj robe. Ova faza projekta predviđa ulaganja obje strane u visini od 1,1 milijardu kuna, dok se kao opcija ostavlja izgradnje terminala za dodatnih 280 metara, na ukupno 680 metara. Tu drugu fazu projekta mogla bi, ako se odluči za njezinu realizaciju, odraditi riječka Lučka uprava do 2020., a nakon toga  koncesionar. 

Prema prezentaciji u Vladi, projekt bi nakon obje faze trebao rezultirati porastom kontejnerskog prometa. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak iznio je procjenu da bi s novih 680 metara terminal ostvarivao maksimalne kapacitete od 600.000 tona, a otvorio 310 radnih mjesta i indirektno pomogao zapošljavanje još 1500 ljudi.

Kakav je daljnji potencijal ovih investicijskih planova, znakovit će biti i skori natječaj za odabir 30- godišnjeg koncesionara za Zagrebačko pristanište. U prvim ispipavanjima terena interes su iskazala tri ozbiljna kandidata iz redova svjetskih brodara i lučkih operatera, a najozbiljnijim se smatralo kinseski Cosco, koji je u međuvremenu preuzeo vođenje terminala u grčkoj luci Pirej, u koju planira nova ulaganja.