Nakon duga razdoblja političkih pomaka i paralize, novu će indijsku vladu voditi čovjek koji je poznat po odlučnosti. Upravo onako kako je povratak japanskog premijera Shinza Abea na vlast potkraj 2012. nakon šest godina političke nestabilnosti bio odraz odlučnosti Japana da se prometne u konkurentniju i samosvjesniju zemlju, izborna je pobjeda Narendre Modija odraz želje Indijaca za dinamičnim, sigurnim vođom koji će pomoći u obnovi gospodarstva i sigurnosti njihove zemlje. Baš kao i Abe, očekuje se da će se Modi usmjeriti na oživljavanje gospodarskih izgleda Indije te pritom snažiti obranu i jačati strateška partnerstva s istomišljenicima, čime će promicati regionalnu stabilnosti i spriječiti razvoj sinocentrične Azije. Karizmatični Modi, ljubitelj domaćih i inozemnih poslovnih krugova, obećao je vratiti brz gospodarski rast, tvrdeći da ulagače ne treba dočekivati “birokracijom već crvenim tepihom”.

Šezdesettrogodišnji Modi utjelovljuje Abeov meki nacionalizam, tržišno orijentiranu ekonomiju i novu azijsku politiku, nastojeći ostvariti bliske odnose s azijskim demokracijama radi stvaranja mreže povezanih strateških partnerstava. U državi s ponajvećim jazom između prosječne dobi političkih vođa i građana Modi će biti prvi premijer rođen nakon osamostaljenja Indije 1947. I po tome je sličan Abeu, koji je prvi japanski premijer rođen nakon Drugoga svjetskog rata. No, postoji važna razlika u njihovu odrastanju: Modi se uzdignuo iz skromnih korijena do vrha najveće svjetske demokracije, a Abe, unuk i pranećak dvaju bivših japanskih premijera i sin bivšeg ministra vanjskih poslova, diči se istaknutom političkom obitelji.

Izazovi inopolitike

Modi je na vlast došao porazivši dinastijske težnje Rahula Gandhija, čiji su nejasni stavovi i demokratska načela bili u suprotnosti s indijskim biračkim tijelom željnim odlučne vlade. Modija, baš kao i Abea, čekaju veliki izazovi inozemne politike. U Indiji živi više od šestine svjetske populacije, no bori se u znatno slabijoj kategoriji. Esej “Slaba indijska inozemna politika”, objavljen u časopisu Foreign Affairs 2013., usredotočio se na opiranje države vlastitu rastu, kao da je ustajala politička atmosfera u New Delhiju državu pretvorila u svojeg najgoreg neprijatelja. Mnogi Indijci žele da Modi dade novi smjer inozemnim odnosima u trenutku kada je jaz između Indije i Kine u pogledu međunarodnog položaja znatno porastao. Smanjio se utjecaj Indije u vlastitu dvorištu, pa tako i u Nepalu, Šri Lanki i na Maldivima. Butan je zapravo jedina preostala strateška oaza Indije na području južne Azije.

Indija se suočava i s jačanjem suradnje između njezinih dvaju regionalnih protivnika s nuklearnim naoružanjem, Kine i Pakistana, a obje države potražuju znatne dijelove indijskog teritorija te i dalje surađuju na oružju masovnog uništenja. U odnosu s tim državama Modija prati jednaka dilema koja je pratila prethodne indijske vlade: ministri vanjskih poslova Kine i Pakistana slabi su igrači. Kinesku stranu politiku kroje Komunistička partija i vojska, a Pakistan se oslanja na vojsku i obavještajne službe, koje i dalje djeluju preko terorističkih skupina. Modijeva vlada vjerojatno neće dopustiti još jedan teroristički napad Pakistana poput onoga na Mumbai te će se u najmanju ruku poslužiti nevojnim oblicima odmazde.

Važan je izazov i novi zamah u odnosu s SAD-om, koji je nedavno narušen zbog neugodnih diplomatskih napetosti i trgovinskih sporova. No, Modijeva posvećenost tržišnoj gospodarskoj politici i modernizaciji obrane vjerojatno će stvoriti nove mogućnosti za američke tvrtke i odvesti taj bilateralni odnos na novu razinu. Američki će se strateški interesi razvijati putem nove suradnje u vezi s obranom i trgovinom, koja bi trebala povećati prodaju američkog vojnog izvoza i stvoriti nove putanje za zajedničku vojnu suradnju. SAD već provodi više vojnih vježbi s Indijom nego i s jednom drugom zemljom.

Modi je tip vođe koji može obnoviti odnos SAD-a i Indije i poboljšati suradnju. No, postoji rizik da bi, barem u početku, njegovi odnosi sa SAD-om mogli biti više poslovne nego bliske naravi zbog američke uvrede koju teško zaboravlja. Naime, 2005. SAD mu je ukinuo vizu zbog nedokazanih optužbi da je zatvarao oči pred hinduističko-muslimanskim sukobima dok je bio premijer savezne države Gudžarat. Čak i nakon što je Vrhovni sud Indije utvrdio da nema dokaza koji bi povezali Modija s nasiljem, SAD ga je i dalje izolirao te s njime stupio u kontakt tek uoči nedavnih izbora. Kako SAD nije izrazio žaljenje zbog ukidanja Modijeve vize, Modi vjerojatno neće nastojati sam popravljati prijateljske odnose tražeći posjet Bijeloj kući, već će zasigurno čekati da američki dužnosnici njega pozovu.

Japanska ulaganja

Za razliku od SAD-a, Modi će se vjerojatno rado sjetiti država poput Japana i Izraela, koje su mu otvarale vrata čak i kad je bio na meti SAD-a. Modijevi su posjeti Japanu 2007. i 2012. otvorili nove putove za japanska ulaganja u saveznu državu Gudžarat, koja je vrlo otvorena za razvoj poslovanja.

Štoviše, Modi je s Japanom uspostavio posebnu vezu i s Abeom izgradio osobni odnos. Kad se Abe vratio na vlast, Modi mu je čestitao telefonskim pozivom. Modijeva će pobjeda indojapanske veze – azijski bilateralni odnos s najbržim rastom – pretvoriti u glavni pokretač indijske strategije “pogleda na istok” koja, uz američki blagoslov, nastoji ojačati gospodarsku i stratešku suradnju s američkim saveznicima i partnerima iz istočne i jugoistočne Azije.

Abe, koji nastoji razviti sigurnosnu mrežu Japana izvan trenutna okvira u kojemu je u središtu SAD, smatra da odnosi njegove zemlje s Indijom nose “najveći potencijal bilo kojeg bilateralnog odnosa bilo gdje u svijetu”. Dublji savez Japana i Indije pod Abeovom i Modijevom vlašću mogao bi promijeniti azijski strateški krajolik. Nije ni čudno da je Abe navijao za Modijevu pobjedu.

Project Syndicate, 2014.