Ubrzanje reformi u funkciji pokretanja investicija i izlaska iz recesije trebalo bi biti podržano i operacijama na otvorenom tržištu (OOT) kao ‘nekonvencionalnim alatom’ monetarne politike. Iznoseći tu tezu bivši je guverner prije dva tjedna izazvao niz komentara koji su, pak, njega ponukali na neke dodatne odgovore objavljene na portalu banka.hr.   

Ukratko, premda se i iz njegovih naglasaka iščitava kako vjeruje da operacije na otvorenom tržištu nisu alat koji bi ECB baš preferirao, Rohatinski tvrdi da ne postoje nikakve zakonske prepreke za takve operacije – ni prema domaćim ni relevantnim međunarodnim propisima. Uz to, mogući raskorak u sagledavanju najprihvatljivijih instrumenata tumači intrigantnim uzrocima. To prije svega vrijedi za tvrdnju da “poslovne politike pojedinih banaka i odluke njihovih nacionalnih središnjih banaka iz eurozone poput npr. limitiranja izloženosti prema komitentima iz Hrvatske, de facto narušavaju načela slobode kretanja kapitala i tržišnog natjecanja unutar Europske unije i time dodatno smanjuju manevarski prostor za efikasnu primjenu ‘konvencionalnih’ instrumenata monetarne politike u Hrvatskoj”. 

Nadalje, bivši guverner podcrtava i kako OOT nisu zamjena za strukturne reforme u funkciji fiskalne konsolidacije, niti način kupovine vremena za te reforme. Ne bi imale negativan utjecaj niti na tekući fiskalni saldo koji će biti utvrđen u okviru Procedure prekomjernog proračunskog manjka, kao ni na razinu ukupnog duga konsolidirane opće države. 

Operacije na otvorenom tržištu, na način (i uz uvjete) kako ih je on izložio nemaju, naglašava, fiskalne nego monetarne ciljeve. A to su povećanje likvidnosti financijskog sustava s povećanim usmjeravanjem te likvidnosti prema realnom sektoru, te opće smanjivanje kamatnih stopa. “U tom smislu, one su svojom intencijom potpuno sukladne aktualnoj politici ESB-a”. smatra. 

Operacije na otvorenom tržištu on utoliko zapravo vidi kao način da se smanji dio ograničenja u korištenju konvencionalnih instrumentata (npr. spuštanje obvezne pričuve) koja umanjuju mogućnost snažnijeg alociranja kreditnog potencijala banaka i raspoloživih sredstava mirovinskih fondova prema aktivnostima ključnim za zaustavljanje recesije i akumuliranje financijskih problema u realnom sektoru. 
  
Kako bi se ograničila mogućnost pojave negativnih implikacija (inflacija, deprecijacija tečaja i sl.) povećane ekspanzivnosti monetarne politike kroz uvođenje operacija na otvorenom tržištu, primjena tog instrumenta može se vremenski ograničiti i iznosom limitirati (npr. do iznosa anuiteta po osnovi domaće komponente javnog duga koji dospijeva u tekućoj godini) te uvjetovati korištenjem oslobođenih likvidnih sredstava za podršku kvalitetnim razvojnim programima, objašnjava svoj prijedlog Rohatinski. 

Time se, ističe, ni na koji način ne bi dovelo u pitanje ni održavanje stabilnosti cijena i (u funkciji toga) tečaja nacionalne valute. 

Rizik koji u svemu tome postoji za središnju banku zbog mogućeg povećanja kamatnih stopa na financijskim tržištima u nekom budućem razdoblju Rohatinski ne ocjenjuje pretjerano visokim zbog početne strukture njezine bilance. Jer, podsjeća, gotovo sto posto njezine aktive predstavljaju devizne rezerve. Ostale tehnikalije predmet su operativnih i poslovnih odluka aktera u tim operacijama, zaključio je Rohatinski u svom osvrtu.