Na Okruglom stolu u organizaciji zdravstvenih udruga Hrvatske udruge poslodavaca na temu: "Privatno zdravstvo – rješenje ili problem hrvatskog gospodarstva" sudjelovali su Marijan Cesarik, zamjenik ministra zdravlja, Vjekoslav Rakamarić pomoćnik ministra poduzetništva i obrta, Božica Lapić, pomoćnica ministra turizma te Nevenka Kovač, predsjednica HUP-Udruge privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb.

U uvodnom govoru Nevenka Kovač istaknula je: "U Republici Hrvatskoj izuzetno je zahtjevno biti poduzetnik u zdravstvu. Privatni poduzetnici u zdravstvu, zakoračili su u neizvjestan poduzetnički pothvat, investirali su značajna sredstva u svoje obrazovanje, opremu, prostor, edukaciju svojih zaposlenika stoga da bi se poduzetništvo u zdravstvu dalje razvijalo potrebna su jasna pravila koja vrijede za sve gospodarske subjekte u Republici Hrvatskoj. Danas imamo oko 10.000 zaposlenih u privatnom zdravstvu što čini 10% ukupnog zdravstvenog sustava te oko 1000 zdravstvenih ustanova ne računajući ordinacije, i svi se pitamo zašto je privatno zdravstvo marginalizirano od strane resornih ministarstava."

Na pitanje kako Ministarstvo zdravlja vidi privatan sektor u hrvatskom zdravstvenom sustavu, Marijan Cesarik odgovorio je da privatnu inicijativu treba poštovati, no isto tako smatra da je teško poistovjetiti zdravstvo i poduzetništvo dodajući da: "Zdravstveni djelatnici nisu poduzetnici" na što je burno reagiralo 40-tak prisutnih predstavnika privatnih zdravstvenih ustanova. Na upit zašto se ne iskorištava postojeća infrastruktura privatnog sektora i smanje nepotrebna ulaganja države Cesarik je rekao da Ministarstvo zdravlja računa na infrastrukturu privatnih zdravstvenih ustanova te ih ugovara za usluge gdje postoje liste čekanja.

Na pitanje zašto privatnih poduzetnika u zdravstvu nema u Strategiji razvoja poduzetništva 2013.- 2020., pomoćnik ministra poduzetništva i obrta Vjekoslav Rakamarić izjavio je da dijeli pitanje s privatnim zdravstvenim ustanovama obzirom da je za njega privatno zdravstvo – poduzetništvo i da se nada da će prostora biti u planu mjera za 2015. godinu. Kada govorimo o zdravstvenom turizmu Kovač je, navodeći primjer pacijenta iz Irske koji je želio da mu privatna domaća poliklinika koja će obaviti zahvat ujedno ponudi kompletan paket usluge istaknula da danas privatne ustanove nisu u mogućnosti zakonski isto provesti preko svoje ustanove te trebaju osnovati turističku agenciju. Cesarik je pritom nadodao da je "osobno za liberalizaciju i da je potrebno dodati u statut ustanove mogućnost obavljanja usluga iz zdravstvenog turizma."  

Zakup ljekarni – 'prijelazni oblik do potpune privatizacije'

Zakup dijelova doma zdravlja i ljekarničkih zdravstvenih ustanova zamišljen je prije 15-ak godina kao prijelazno razdoblje do potpune privatizacije. Svi dijelovi primarne zdravstvene zaštite su  privatizirani uvođenjem koncesija osim ljekarništva. Kako EU ne poznaje nikakve prijelazne oblike Sabor je neposredno prije ulaska u EU donio izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti gdje je rečeno da ljekarnici zakupci mogu nastaviti obavljati privatnu praksu u postojećim prostorima sukladno općim propisima o zakupu poslovnog prostora. Da bi se postupak privatizacije formalno proveo resorni ministar obavezan je u roku tri mjeseca donijeti Pravilnik koji će utvrditi postupak i način prelaska ljekarnika iz zakupa u privatnu praksu. Utvrđen je i krajnji rok provedbe cijelog postupka do kraja 2013. Budući da pravilnik nije donesen do kraja godine Vlada je uredbom produžila zakup do kraja 2014. Kako je u međuvremenu prestao važiti Pravilnik o zakupu zakupci su de facto ostali bez ikakve pravne zaštite. Ovakva pravna praznina donosi naravno niz problema u praksi. Iz svega rečenog zakupci se nadaju žurnom  postupanje Ministarstva kako bi se izbjegle daljnje neugodnosti za pacijente.  

Zaključci okruglog stola:

1. Zdravstveni sektor mora biti prepoznat kao gospodarski čimbenik koji može dati značajan doprinos razvoju hrvatskog gospodarstva.  
2. Privatni zdravstveni sektor čini 10% zdravstvenog sustava i treba imati svoje mjesto u Strategiji zdravstva do 2020.
3. Nadležno Ministarstvo zdravlja treba biti u "stvarnom životu" inicijator novih modela suradnje između javnog i privatnog sektora u zdravstvu. 
4. Bolnice čiji su osnivač privatne osobe moraju biti obuhvaćene Nacionalnim planom razvoja kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica, klinika i općih bolnica u Republici Hrvatskoj 2014.-2016.
5. Natječaji vezani za korištenje sredstava iz EU fondova trebali bi biti definirani smjernicama koje bi omogućile ravnopravan pristup apliciranja projekata i privatnim zdravstvenim ustanovama.
6. Privatne zdravstvene ustanove u RH opremljene su za pružanje medicinskih usluga prema nizu kriterija vrsnosti, a zbog aktualnih regulativa imaju prazne kapacitete.
7. U cilju zaštite prava pacijenata potrebno je jasno definirati košaricu usluga koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje.
8. Potrebno je što hitnije donijeti usklađivanje zakonske regulative.