Iako su transferne cijene odavno aktualna porezna problematika, u praksi se nerijetko pojavljuju problemi vezani za razinu cijena koje međusobno zaračunavaju povezane osobe.

Što su to transferne cijene?

Transferne cijene su cijene po kojima se odvija prodaja dobara, obavljanje usluga ili prodaja nematerijalne imovine između dvije povezane osobe. Same po sebi predstavljaju instrument redistribucije dobiti unutar grupe.

Relevantne su za grupacije društava, kod kojih Porezne uprave pokušavaju suzbiti nezakonito prelijevanje dobiti putem ekscesivnih naknada koje jedno društvo fakturira drugome.

U srži transfernih cijena jest „arm’s lenght“ načelo, tj. načelo neovisnosti. To načelo nalaže da se u odnosima između povezanih osoba uspostave tržišni principi jednaki onima koji se uspostavljaju između nepovezanih osoba.

Da objasnimo plastično, ako se neki proizvodi na tržištu prodaju za 1.000.000 HRK, a povezano društvo iz RH proda takve proizvode povezanom društvu u Srbiji za 500.000 HRK, navedeno konkretno znači da je hrvatska porezna uprava izgubila poreza na dobit u iznosu od 100.000 HRK (kao 20% * (1.000.000 – 500.000)). Osobno ne bi htjeli biti u takvoj situaciji.

Kako ih dokumentirati – studija o transfernim cijenama

Ono zašto su transferne cijene izrazito važne jest činjenica da dodatne porezne obveze koje mogu proizaći iz nepravilno utvrđenih transfernih cijena višestruko nadmašuju bilo koji drugi porezni rizik poslovanja. Ukoliko tvrtka ima transakcije sa povezanim osobama, kako bi se zaštitila od dodatnih poreznih obveza, potrebno je da izradi Studiju o transfernim cijenama.

Svrha izrade dokumentacije o transfernim cijenama je dokazivanje da su cijene zaračunate između povezanih osoba i društva u skladu sa raspodjelom izvršenih funkcija, korištene imovine, te rizika koji se preuzimaju, te da je samim time cijena zaračunata u transakciji u skladu s načelom neovisnosti.

Bitno je napomenuti da su obvezni elementi studije o transfernim cijenama propisani odredbama Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dobit, koji propisuju da će se takvi odnosi priznati samo ako je moguće dokazati da su se odnosi između povezanih osoba odvili prema tržišnim uvjetima.

Kojim metodama dokazati tržišne cijene

Prilikom utvrđivanja tržišnog karaktera pojedine cijene koristi se nekoliko metoda. Navedene metode su definirane u OECD Smjernicama, a hrvatski Zakon o porezu na dobit propisuje istovjetnih 5 metoda za određivanje transfernih cijena. Od navedenih metoda bi izdvojili one najčešće korištene kako slijedi:

a) Metoda usporedivih nekontroliranih cijena – po ovoj metodi se kontrolirane cijene između povezanih osoba uspoređuju sa cijenama u nekontroliranim poslovima i usporedivim okolnostima. Na primjer, uspoređuje se prodaja povezanom društvu sa prodajom istovjetnog proizvoda nepovezanom društvu;

(c) Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove po kojoj se prvo utvrđuju troškovi proizvoda, poluproizvoda ili usluga koje je imala osoba koja ih prodaje drugoj povezanoj osobi. Na tako utvrđene troškove dodaje se odgovarajuća bruto dobit koja se može postići u postojećim tržišnim uvjetima. Tako dobiveni iznos je cijena po kojoj su proizvodi, poluproizvodi ili usluge mogli biti nabavljeni od nepovezanih osoba;

(e) Metoda neto dobitka po kojoj se ispituje ostvarena neto dobit u odnosu na neku osnovu

kao što su ukupni troškovi, prihodi od prodaje, imovina ili vlastiti kapital koju jedna osoba ostvaruje u poslovima s jednom ili više povezanih osoba. Tako ostvarena neto dobit uspoređuje se s neto dobitkom sličnih osoba u sličnim okolnostima.

Važno je napomenuti da se za većinu spomenutih metoda koriste raznovrsne baze podataka koje omogućavaju statističku obradu rezultata usporedivih društava. Jedna od najpopularnijih baza podataka svakako je Amadeus, koju ujedno posjeduje i Porezna uprava. Uz spomenuto, nešto se rjeđe koriste i baze podataka kao što su KT Mine, Royalty source itd.

Zaključak

Kao što ste se mogli uvjeriti, transferne cijene su kompleksno područje i potrebno im je pristupiti s velikom pažnjom. S jedne strane predstavljaju zonu poreznog rizika (jer su možda krivo formirane), dok s druge strane predstavljaju instrument porezne optimizacije (jer se pomoću njih može optimizirati porezni teret).

Stoga, ako poslujete s inozemnim povezanim osobama (i s domaćim koje su u gubitku ili plaćaju nižu stopu poreza na dobit), u sljedećim razdobljima možete očekivati da će Vas Porezna uprava zatražiti dokumentaciju vezano za transferne cijene. S obzirom da obveza pripreme studije postoji već od 2008. godine, krajnje je vrijeme da pripremite studiju za 2013. godinu, jer će takvu studiju porezna moći tražiti u bilo koje vrijeme u narednih nekoliko godina.

Radi navedenoga, naš savjet je da na vrijeme krenete s pripremom dokumentacije kako bi spremni dočekali poziv porezne uprave.

Mazars Cinotti Audit, Mazars Cinotti Consulting i Mazars Cinotti Accounting su specijalizirana društva koja počivaju na principima profesionalnosti, te pružanja vrijednosti za novac našim klijentima.

Društva Mazars Cinotti su specijalizirana za pružanje revizijskih, poreznih, financijskih te računovodstveno – knjigovodstvenih usluga. Pokrivamo cijeli spektar usluga s navedenih područja te za iste posjedujemo potrebne licence te višegodišnje međunarodno i domaće iskustvo. Mazars Cinotti društva su članovi Mazars grupe. Mazars je međunarodna, neovisna organizacija specijalizirana u područjima poreza, revizije, računovodstva te pravnog i poslovnog savjetovanja (www.mazars.hr i www.mazars.com).

Tekstovi su informativnog karaktera te se isti ne bi trebali koristi za donošenje poslovnih odluka.