Prema jednom nedavno objavljenom izvješću, vlasništvo pet najbogatijih obitelji u Britaniji vrednije je od ukupnog vlasništva 20 posto najsiromašnijih. Dio toga bogatstva proizlazi iz novih poslovnih pothvata, ali dvojica od spomenutih pet najbogatijih su vojvoda i grof čiji su preci posjedovali polja preko kojih se u 19. stoljeću proširio London.

Urbano zemljišno bogatstvo nije samo londonski fenomen. Kako dokazuje najnovija knjiga Thomasa Pikettyja pod naslovom "Kapital u 21. stoljeću", u posljednjih 40 godina u naprednim gospodarstvima gomilanje bogatstva ubrzano je raslo razmjerno s dohotkom. U mnogim zemljama se veći dio tog bogatstva, kao i lavlji udio porasta, može zahvaliti poslovnim i stambenim nekretninama, a veći dio toga bogatstva ne počiva u vrijednosti samih građevina, nego u vrijednosti urbanog zemljišta na kojemu one leže.

Širenje automatizacije
Možda se to doima čudnim. Premda živimo u visoko tehnološkom virtualnom svijetu interneta, vrijednost imovine koja je ponajprije fizička, zemljišta, i dalje neumoljivo raste. No tu nema proturječja: cijena zemljišta raste upravo zbog ubrzanog tehnološkog napretka. U eri informacijskih i komunikacijskih tehnologija neizbježno je da ćemo vrijednim smatrati ono što gospodarstvo temeljeno na tim tehnologijama ne može stvoriti. Informacijske i komunikacijske tehnologije već su nam donijele nove proizvode i usluge, no prema vjerodostojnim tvrdnjama Erika Brynjolfssona i Andrewa McAfeeja sa sveučilišta MIT, istinski dramatične promjene tek su pred nama jer nam dolaze roboti i softver koji će pridonijeti širenju automatizacije te time istisnuti golemi broj radnih mjesta. Jedna od posljedica toga jest zapanjujući fenomen stvaranja velikog bogatstva s vrlo malo ulaganja u smislu radne snage. Tako se vrijednost Facebooka procjenjuje na 170 milijardi dolara, dok sama tvrtka zapošljava samo šest tisuća ljudi. Ulaganja u osmišljanje softvera koji pokreće Facebook zahtijevala su ne više od pet tisuća programerskih radnih godina.

Ova izvanredna tehnologija doprinijela je povećanju prosječnih prihoda te će nastaviti u istom smjeru. Međutim, raspodjela plijena krajnje je neravnopravna. Najveći dio kolača završio je u gornjoj polovici, najbogatijih 10 posto ili čak 1 posto stanovništva. Međutim, kako dobrostojeći postaju sve bogatiji, velik dio njihovog povećanog dohotka neće se utrošiti na robu i usluge s područja informacijske i komunikacijske tehnologije. Umjesto toga sve veći dio potrošnje građana posvećen je kupnji roba i usluga temeljenih na modi, dizajnu i subjektivnoj vrijednosti brenda, kao i konkurenciji za vlasništvo nad nekretninama specifičnima za pojedinu lokaciju. No ukoliko je zemljište na kojemu se željeni stanovi i kuće nalaze slabo dostupno ili malobrojno, poskupljenje je neizbježna posljedica.Urbanom zemljištu stoga raste vrijednost u Londonu, New Yorku, Šangaju i mnogim drugim gradovima dijelom i zbog potražnje potrošača. Međutim, zbog porasta vrijednosti ono postaje privlačno i ulagačima jer se očekuje daljnje povećanje cijena. Nadalje, povrat od nekretnina znatno je porastao zahvaljujući dramatičnom padu kamatnih stopa tijekom posljednjih 25 godina, pada koji je bio uznapredovao i puno prije financijske krize 2008. godine. 

Ograničen rast zaposlenosti 
Zbog činjenice da je tehnologija toliko moćna ne raste samo vrijednost fizičkog zemljišta, to također znači i da će rast zaposlenosti u budućnosti biti koncentriran na radna mjesta koja se ne mogu automatizirati, osobito u uslužnom sektoru, odnosno ona koja se moraju izvoditi fizički. Američki zavod za radnu statistiku procjenjuje da će u sljedećih deset godina kategorije zanimanja koje će ostvariti najbrži rast biti "pomoćne usluge u zdravstvu" (medicinski tehničari, njegovatelji i slično) te "priprema hrane i posluživanje", to jest poslovi koji su najslabije plaćeni.Ukratko, informacijska i komunikacijska tehnologija stvara gospodarstvo koje je i visoko tehnološko i iznimno osjetljivo na dodir, svijet robota i aplikacija, mode, dizajna, zemljišta i usluga oči u oči.  

No to je i privreda koju će vrlo vjerojatno pogoditi dvije neželjene nuspojave. Prvo, mogla bi postati suštinski nestabilna jer će zbog sve veće količine bogatstva uloženog u nekretnine financijski sustav sve više poticati špekulacije s nekretninama, a upravo to leži u samom srcu svih najgorih financijskih kriza u povijesti. Za sprječavanje te prijetnje potrebne su značajne promjene financijske i monetarne politike koje će poći puno dalje od onih uvedenih kao reakcija na krizu 2008. Drugo, ukoliko hotimice ne osmislimo mjere koje će poticati i održavati uključivi rast, gotovo je neizbježno stvaranje krajnje nejednakog društva u kojemu će daljnji porast vrijednosti zemljišta i bogatstva samo otežati posljedice nejednake prihodovne raspodjele koju informacijske i komunikacijske tehnologije neposredno proizvode. 

© Project Syndicate, 2014.