Uvođenjem operacija na otvorenom tržištu u funkciji reprogramiranja dijela javnog duga omogućila bi se aktivnija uloga države u sferi investicija, povećala likvidnost mirovinskih fondova i bankarskog sustava, a sve u cilju povoljnijeg kreditiranje privatnog sektora i bržeg izlaska iz krize, istaknuo je danas bivši guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski.

Rohatinski je, na okruglom stolu magazina Banka i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZ) o opasnostima od deflacije za hrvatsko gospodarstvo, ustvrdio kako se na ukupnu konkurentnost nacionalne ekonomije, u uvjetima fiskalnog ograničenja i skupog financiranja, osim konvencionalnim mjerama ekonomske politike, može utjecati i "nekonvencionalnim" mjerama, prenosi Banka.

Osvrćući se pritom što bi mogla učiniti monetarna politika i pod kojim uvjetima rekao je kako bi jedna od njih mogla bi biti uvođenje operacija na otvorenom tržištu u funkciji restrukturiranja i, praktički, reprogramiranja dijela javnog duga, s ciljem da se smanjivanjem kamatnih stopa i produžavanjem rokova otplate kratkoročno smanje obveze države po toj osnovi koje sada iznose 3,5 posto BDP-a temeljem plaćanja kamata te 7,5 posto BDP-a temeljem otplata glavnice duga.

Time bi se, kroz smanjene kamate, oslobodio u okviru definirane veličine strukturnog deficita određeni prostor za aktivniju ulogu države u sferi investicija. Istodobno, povećanom likvidnošću mirovinskih fondova i bankarskog sustava povećale bi se i njihove mogućnosti povoljnijeg financiranja privatnog sektora, kazao je Rohatinski, koji je sada gospodarski savjetnik predsjednika Uprave koncerna Agrokor Ivice Todorića.

Za to je, dodaje, potrebno nekoliko preduvjeta, poput racionalizacije i stroge kontrole 'neinvesticijskih' stavki proračuna, ali i spremnost banaka i mirovinskih fondova da zadrže oslobođenu likvidnost u zemlji i supstituiraju 'sigurne' plasmane državi mnogo rizičnijim plasmanima privatnom sektoru.

Potrebna je i fleksibilnija prudencijalna politika središnje banke, odustajanje od a priori definirane rigidnosti nominalnih plaća, sposobnost poduzetništva da osmisli i realizira konkurentne proizvodne programe i sl., smatra Rohatinski.

No, upozorava i da svaka od tih pretpostavki zadire u separatne interese pojedinih struktura ekonomije i društva i znači za njih preuzimanje određenog rizika, a da pri tome ne može biti nikakvih čvrstih garancija uspješnosti takvog pristupa. Ipak, očito je da uz sve parcijalne različitosti treba konsenzusom "brzo uspostaviti zajednički presjek interesnih i rizičnih skupova bez kojeg zemlja ne može suštinski izaći iz postojeće krize", kazao je Rohatinski.

Govoreći o aktualnoj deflaciji, Rohatinski je kazao da je ona prvenstveno "iznuđena" posljedica prethodne akumulacije raskoraka između smanjene proizvodnje i povećane razine cijena, odnosno da je odraz nefleksibilnosti sustava koji nije u proteklih šest godina bio u stanju adekvatno proizvodno i financijski reagirati na pojavu krize. Time je značajno smanjena i ukupna konkurentnost tog sustava, kako u cjenovnom tako i u pogledu održavanja tržišne pozicije.

Promatrano s tog aspekta, sadašnje smanjivanje cijena može naizgled pridonijeti smanjivanju ili barem zaustavljanju daljnjeg širenja tog raskoraka, ali ono ne može predstavljati rješenje problema jer, uz nepromijenjene sve ostale uvjete, prestanak inflacijskog oporezivanja tekućih dohodaka i štednje ne može kroz rast tekuće potražnje kompenzirati istodobno povećanje realnih kamatnih stopa, realnog duga i tečaja, smatra Rohatinski.

Kako su problemi na strani potražnje i s time u vezi kretanje cijena prvenstveno posljedica akumuliranih problema na strani ponude, rješenje problema treba izravno tražiti u sferi proizvodnje, korištenju kapaciteta i njihove konkurentnosti, kako bi se uz što manji inflacijski učinak povećala zaposlenost, čiji pad je bio ključna determinanta dosadašnjeg pada domaće potražnje, smatra Rohatinski.