Dvadeset i osam godina nakon eksplozije ukrajinske nuklearne elektrane Černobil, danas je ta zemlja suočena s nuklearnim problemom druge vrste: mogućnošću da bi njezine nuklearne elektrane mogle postati vojne mete u slučaju ruske invazije. Na Samitu za nuklearnu sigurnost održanom u Haagu u ožujku ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Deščica upozorio je na "potencijalnu opasnost za brojna nuklearna postrojenja" dođe li do izbijanja otvorenog rata. 

Nezgode i ljudske pogreške
Ranije istog mjeseca Igor Prokopčuk, ukrajinski veleposlanik u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju odaslao je pismo upraviteljima te organizacije u kojemu je iskazao zabrinutost zbog činjenice da bi invazija sa sobom donijela i "prijetnju kontaminacije radijacijom na teritoriju Ukrajine, ali i teritoriju susjednih država". U Kijevu je ukrajinski parlament također reagirao te pozvao međunarodne promatrače koji bi pripomogli u zaštiti elektrana zajedno s osiromašenom državom koja će usprkos lošoj financijskoj situaciji ojačati vlastiti sustav zaštite. Preuveličava li Ukrajina svoje strahove? Je li to tek "zlobna kleveta", kako tvrdi Kremlj, ili bismo sve ovo trebali shvatiti ozbiljno? Uz iznimku sukoba na Balkanu u 1990-ima, dosad nije bilo rata između nuklearnih država.

Na Balkanu su na samom početku sukoba srpski vojni zrakoplovi prijeteći prelijetali slovensku nuklearnu elektranu Krško, a radikalni srpski nacionalisti zahtijevali napade i ispuštanje radioaktivnog sadržaja. No Srbija je kasnije i sama odaslala molbu NATO-u da se suzdrži od bombardiranja velikog istraživačkog reaktora u Beogradu. Srećom, na kraju rata oba su reaktora ostala nedirnuta. Iako nam taj slučaj pruža određenu sigurnost da će vojni i politički čelnici ipak promisliti dvaput prije napada na nuklearne reaktore, već i zbog samog broja ukrajinskih nuklearnih postrojenja svijet bi se trebao više zabrinuti. Naime danas Ukrajina ima 15 postarijih elektrana u kojima se proizvodi 40 posto ukupne električne energije te zemlje. (Ukrajina je davno zatvorila nekoliko elektrana smještenih uz oštećeni Černobil.)Koncentrirani na četiri lokacije, ukrajinski tlačni vodni reaktori razlikuju se od manje stabilnog dizajna RBMK u Černobilu, ali ipak i kod njih postoji mogućnost ispuštanja radioaktivnog sadržaja dođe li do sigurnosnih propusta.

S obzirom da je i Rusija osjetila ozbiljne posljedice nesreće u Černobilu, možemo se nadati da Kremlj protrne već i na samu pomisao o namjernom bombardiranju elektrana. No rat je uvijek prepun nezgoda i ljudskih pogrešaka, a tako nešto vezano uz nuklearnu elektranu moglo bi izazvati katastrofu. Na primjer, nestanak električne energije predstavljao bi ozbiljan problem. Premda su nuklearna postrojenja obilni proizvođači električne energije, i njima je za rad potrebna električna energija iz drugih izvora. Naime, bez priljeva električne energije, rashladne pumpe prestaju raditi pa se zaustavlja protok vode koja odvodi toplinu od jezgre reaktora, što je potrebno čak i kada je reaktor isključen.Kako bi odagnale taj rizik, nuklearne elektrane uvijek u rezervi imaju velike dizelske agregate koji mogu proizvoditi struju danima, sve dok im ne nestane goriva. No otkazivanje reaktora u japanskoj elektrani Fukushima Daiichi 2011. pokazuje nam što se događa kada je elektrana odsječena od primarnog i sekundarnog izvora električne energije.

Bez električne energije
Zbog navedenih prijetnji u slučaju izbijanja rata pojavljuju se zabrinjavajuća pitanja. Uslijed borbe moglo bi doći do prekida opskrbe električnom energijom zbog ometanja rada ostalih elektrana ili oštećenja vodova, odnosno izostanka dostave goriva za pričuvne agregate. Također, približe li se sukobi nuklearnom postojenju, zaposlenici bi mogli napustiti radna mjesta. Nadalje, vojnici bi mogli upasti u elektranu i zaprijetiti sabotažom u smislu ispuštanja radioaktivnih elemenata u pokušaju zastrašivanja suparnika. Neki bi unutar elektrane mogli potražiti utočište te time stvorili uvjete za vrlo opasan okršaj. Postrojenja bi se mogla naći pod vatrom i u slučaju da nema vojnog zapovjedništva ili izričite kontrole nad ratnim strojem. U slučaju ostvarenja bilo kojeg od navedenih scenarija, ozbiljna radiološka kontaminacija postaje vrlo realna prijetnja. I premda nitko neće dobiti ništa od ispuštanja radioaktivnog sadržaja, dođe li do izbijanja rata moramo pokušati predvidjeti neočekivano.

U suvremenoj Ukrajini bi nuklearne emisije premašile i one iz Černobila, i one iz Fukushime. U ratnim uvjetima ekipe za hitnu reakciju ne bi uspjele stići do pogođene elektrane te zaustaviti ispuštanje radioaktivnog sadržaja u slučaju propuštanja istoga iz komore reaktora. A kako bi zbog borbi državne institucije bile nedjelatne, civili koji bi pokušali pobjeći od radioaktivne kontaminacije ne bi znali što učiniti niti kamo poći da se zaštite.Svi ovi rizici trebali bi ponukati ruskog predsjednika Vladimira Putina da promisli dvaput prije nego što naredi vojnu invaziju na Ukrajinu. Međutim, dođe li do rata, sukobljene strane moraju učiniti sve u svojoj moći da sukob zadrže podalje od nuklearnih elektrana i ostalih izvora električne energije potrebnih za njihovo normalno funkcioniranje. 

Zalihe goriva za agregate
Uprave samih nuklearnih postrojenja trebale bi povećati zalihe goriva za rad pričuvnih agregata te provesti pregled i održavanje istih kako bi bile sigurne da su sasvim spremni za rad. U slučaju da se borbe ipak približe reaktorima, Zapad bi trebao pripremiti dodatne snage koje bi zaštitile ta postrojenja i pričuvne agregate, a dođe li ipak do eksplozije u nekoj od elektrana, Zapad bi trebao obje strane primorati na prekid vatre dok se nastala katastrofa ne suzbije. S obzirom na to koliki su ulozi, jednostavno se moramo pripremiti na najgore. Nema drugog izbora.

Project Syndicate, 2014.