Ministarstvo graditeljstva bi sljedeći tjedan trebalo zatvoriti javnu raspravu o programu energetske obnove komercijalnih nestambenih zgrada za razdoblje do 2020. godine, piše Novi list.

Naime, nacrtu programa obnove komercijalnih zgrada, u primarni bi fokus stavilo privatne industrijske i turističke objekte, uredske zgrade, koje su građene do 1987. godine.

Kako je riječ o velikim potrošačima energije, jer dok novogradnja u primorju troši tek 38 kWh toplinske energije po četvornom metru, zgrada u kontinentalnom dijelu Hrvatske, građena 70-tih, troši gotovo deset puta više.  Tako bi Energetska obnova komercijalnih, privatnih zgrada za četiri godine zapošljavala preko šest tisuća, dok bi 2020. godine oko 11.000 ljudi, predviđano je novim programom. Međutim, sam nacrt programa  u javnoj raspravi priznaje da realizacija neće biti  laka.

Iako energetska obnova traži velik novac kojeg privatni sektor nije u mogućnosti, ili ne želi ulagati. U nacrtu stoji kako vrijeme povrata uloženog u energetsku obnovu prosječno iznosi 7,37 godina, a uštede nisu dovoljne kako bi privatni sektor investicije nosio sam, uz pomoć kredita komercijalnih banaka.

Zbog stava Europske komisije da država ne smije ovakve projekte financirati jer se državnim potporama, kroz bespovratne subvencije, subvencije na kamate, porezne olakšice ili garancije, jedan gospodarski subjekt ne smije stavljati u neravnopravan položaj s drugim subjektom na tržištu.

Jedino što je moguće su male potpore do 200.000 eura kroz tri godine, što je možda dovoljno malom i srednjem poduzetništvu.

Prijedlogom se pokušava pronaći novac uspostavom sustava doprinosa kojim bi se obaveza provedbe projekata energetske učinkovitosti prebacila na opskrbljivače energije – električne i toplinske, plina i tekućih goriva koji bi prikupljali naknadu za isporučenu energiju što bi išlo za energetsku obnovu te time provodili programe uštede prema kupcima.