Usvajanje industrijske strategije za razdoblje od 2014. do 2020 i prve vijesti o izlasku Europe iz globalne recesije prilike su za otvaranju novog znatno dinamičnijeg razvojnog ciklusa industrije namještaja Hrvatske. Koja je bez obzira na recesiju u 2012. i 2013. povećala izvoz.

Zato poruka poznavatelja prilika glasi: poduzetnici i investitori uložite svoje znanje i kapital u industriju namještaja Hrvatske. Isplatit će vam se. Počnimo od svjetskog uvoza namještaja koji je na četiri od pet kontinenta posljednjih 20 godina (po tekućim cijenama) uvećan sa 36 milijardi dolara iz 1992. na 118 milijardi dolara u 2012. godini. Udio uvoza zemalja EU u svjetskom uvozu je preko 40%. Većina globalnih izvoznika “navaljuje”, usmjerava svoje prodaje na eurozonu. Europa je također i naše tržište.

Globalna konkurentnost
Iz marketinškog kuta gledano: što je naš izvoz namještaja od 340 milijuna dolara u 2012. u odnosu na svjetske brojke? Naš željeni budući izvoz iznosi 1,2 miljarde dolara. Samo 0,3%, odnosno 1% udjela izvoza hrvatskih tvornica namještaja u ukupnom svjetskom uvozu. Pogled na ove brojke, nema sumnje, opravdava umjereni optimizam.  Za pesimiste i katastrofičare koji dokazuju da je razvoj tradicionalne prerađivačke industrije staromodan u nastavku navodim vrlo zanimljive podatke o nama bližim i daljim konkurentima. Prije moram podsjetiti da je u razdoblju od 1992. do 2001. hrvatska industrija namještaja prolazila najteže godine u svojoj povijesti, a zna se i zašto.

U istom tom razdoblju Poljska, jedan od naših konkurenta, doživjela je preporod koji možemo nazvati “drvno-industrijskom revolucijom”. Poljaci su 1992. izvezli namještaja za 0,4 milijarde dolara, a 2012. u vrijednosti od 6,1 milijardu dolara. Prosječna godišnja stopa rasta izvoza namještaja iz Poljske u razdoblju od 1992 do 2001. bila je 13%. To je prije svega zasluga poljske državne gospodarske i industrijske politike, a tek zatim poduzetnika i direktora tvornica. Dakako, dinamičan rast izvoza poljskog namještaja potvrda je profitabilnosti i globalne konkurentnosti većine njihovih tvornica. Češka je kao i Poljska jedna od bivših istočnoeuropskih zemalja, a industrija namještaja u navedenom razdoblju ostvarila je prosječnu godišnju stopu rasta izvoza od čak 20%. Počeli su 1992. godine s 220 miljuna dolara izvoza. Seriju podataka za razdoblje od 1992. do 2001. završit ću izvoznicima namještaja iz zemalja Dalekog istoka čija je prosječna godišnja stopa rasta izvoza iznosila: Indonezija 10%, Malezija 12%, Hong Kong 8%, Tajland 5,6%, Kina 22%, dok jedino Tajvan bilježi prosječni pad od 2,2%.

Zbog globalne konkurentnosti sustavu industrije namještaja Hrvatske potreban puno je brži razvoj. I to u sljedećem desetljeću po prosječnoj godišnjoj stopi rasta izvoza najmanje od 10%. Potencijalne mogućnosti industrije namještaja prepoznate su u nacrtu industrijske strategije do 2020. godine. Industrijska operativa puno očekuje od novog koncepta aktivne industrijske strategije. Drugim riječima, ključno je koje će mjere i aktivnosti temeljem tog pisanog dokumenta poduzimati odgovorni dužnosnici u gospodarskim institucijama države, županija i lokalne uprave. Najvažniji čimbenik uspjeha industrijske strategije Hrvatske nalazi se u načinu i kvaliteti procesa provedbe strategije.

Proizvodni lanac
Hoćemo li ćemo u sljedećih 10 godina uspjeti povećati izvoz namještaja po prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 10% u velikoj mjeri ovisi od malog proizvodnog gospodarstva. Jer u 20 godina radikalno je izmijenjena struktura veličine poduzeća u hrvatskoj proizvodnji namještaja. Prema podacima Statističkog ljetopisa RH (2010.) imamo oko 600 malih, oko 30 srednjih i samo pet velikih tvornica namještaja. Logično je zaključiti da budući rast izvoza u velikoj mjeri ovisi od malih tvornica i radionica – od malog gospodarstva.Proces reindustrijalizacije može se ubrzati i organiziranjem proizvodnje. Misao vodilja je nastaviti još puno intenzivnije nego do sada organizirati rad i poslovanje malih poduzeća u nekoliko poduzetničkih zona i/ili regionalnih klastera. To znači stvaranje “paukovih proizvodnih mreža” u kojima je produkcioni proces fazno segmentiran i decentraliziran po vertikali ukupnog tehnološkog procesa između većeg broja malih subjekata, a koji su svaki za sebe specijalizirani u izvršavanju manjeg ili većeg broja faza i radnih operacija.

Preduvjet ekonomske učinkovitosti je izgradnja globalne održive konkurentnosti svakog pojedinog poduzeća u poduzetničkoj zoni i ukupnog proizvodnog sustava zone kao takve. Svako malo poduzeće je karika u ukupnom proizvodnom lancu izrade finalnog proizvoda. Lanac vrijednosti će biti toliko konkurentan koliko je konkurentna najslabija karika u njemu. Zona mora imati riješenu materijalnu infrastrukturu (sušenje drva, održavanje strojeva, oštrenje alata, unutarnji transport itd.). Zona može interno imati centralizirane usluge kojima se pokrivaju funkcije prodaje, izvoza, međunarodnog marketinga, istraživanja i razvoja, administracije i financija. Ili će koristiti usluge vanjskih suradnika, pravnih i fizičkih osoba.

Korištenje kapaciteta
Ovaj prijedlog, dakako, ne isključuje klastere konkurentnosti. Po meni, klasteri su rješenje za umreženje poslovanja srednjih i velikih industrijskih poduzeća finalne prerade drva.  Važna je i organizacija prodaje, izvoza i međunarodnog marketinga. Na globalnom tržištu namještaja ne predviđa se da će ubuduće potražnja biti veća od ponude. Drugim riječima, u pravilu ne treba očekivati da će inozemni kupci namještaja dolaziti na vrata naših tvornica, kao što dolaze kupovati sirovinu. Pred nama je vrijeme u kojem isključivo vrlo aktivna prodajno-izvozna služba i međunarodni marketing mogu osigurati puno korištenje proizvodnih kapaciteta svake tvornice u Hrvatskoj.Dakako, potrebno je da specijalizirana izvozna poduzeća prihvate nove moderne poslovne koncepte i metode. Na primjer, koncept koji imaju razvijene zemlje poput Velike Britanije, Nizozemske i Švedske.