Borislav Kostić je šef draganovečkog mjesnog odbora i životni mu je san da ruševine negdašnjeg ugljenokopa prerastu u muzej podravskog rudarstva. Ne samo u “običan” muzej, nego u muzejsko-rekreativno-turističko-enološki centar. Na prvu zvuči kao znanstvena fantastika, ali kad vidite što je Kostić sve već poduzeo da realizira san, stvar postaje sasvim opipljiva.

Počeo je prije pet-šest godina, kad je doznao da trasa buduće brze ceste Zagreb-Koprivnica prolazi na nekoliko stotina metara od rudnika.

"S brze ceste vodio bi prilazni put do kompleksa. U samome oknu uredio bi se muzej rudarstva i vinski podrum, budući da je rudnik idealno mjesto za to. U njemu bi gosti degustirali i kupovali lokalna vina, poznata po kvaliteti. Potom bi mogli posjetiti i vinske ceste u obližnjem vinogorju. U okolici muzeja bio bi uređen rekreacijski centar s igralištem za djecu te vodenicom na potoku koji teče u blizini. U blizini je i izvor, koji bi se također uredio kao atrakcija. U suvenirnici bi gosti, uz ostalo, mogli kupiti komadić ugljena iz okna koje su upravo razgledali",  izlaže Kostić ideju o kompleksu što bi se prostirao na oko dva hektara.

Na pitanje koliko bi sve to stajalo i tko bi bio investitor pogledat će vas kao da želi reći “e, tu sam vas čekao”.

"Imate u Senju, ali ne u našemu, nego u gradu u Srbiji na 150 kilometara od Beograda, muzej rudarstva. Nazvao sam ih i odmah su mi ponudili svoja iskustva – dobili su milijun i pol eura od Europske unije, iz programa kojim se oživljavaju zatvorene tvornice i rudnici ugljena te se pretvaraju u kulturne institucije zanimljive turistima", spreman je Kostić.

Ima i eksponate

Pokazuje nam i ponude za realizaciju projekta. Da, već ih je prikupio. Bjelovarski Ening, tako, izradio bi videonadzor i rasvjetu za 1,3 milijuna kuna. Končar trafostanicu za 150.000 kuna. Koprivničkom Komunalcu za sve hortikulturne radove trebalo bi platiti milijun i pol. Projektna dokumentacija stajala bi 350.000 kuna. Šank u ugostiteljskom objektu 12.000 eura… Investicija u draganovečku bolju budućnost sve skupa bila bi “teška” oko dva milijuna eura.

Kostićev san sasvim ostvarljivim proglasili su predstavnici Geotehničkog fakulteta iz Varaždina, među njima i prof. Vitomir Premur, kojemu je prvo radno mjesto bilo upravo u ugljenokopu Petrovdol, te ministarstva kulture i turizma, a pozitivno mišljenje dao je i predsjednik Mađarsko-hrvatske industrijske i trgovačke komore dr. Mark Gyorvari, koji je Kostića povezao s ljudima iz muzeja rudarstva u Pečuhu.

Projekt je došao u fazu u kojoj ga više ne može “gurati” jedan čovjek. Grad Koprivnica i Koprivničko-križevačka županija zasad samo načelno klimaju glavama, ali ne nude pomoć da se stvar aplicira za europske fondove. Kostić je u međuvremenu sam skupio brojne eksponate budućeg muzeja…

Povijest

“Počelo je u Petrovdolu”, naslov je u tjedniku Glasu Podravine iz srpnja 1983. godine, a tekst govori o tome kako je negdašnji koprivnički Bilokalnik osnovao tvrtku Koprivnički ugljenokopi i započeo istražne radove u ugljenokopu. Zalihe ugljena tada su bile procijenjene na 1,2 milijuna tona, a pretpostavljalo se da su i veće od četiri milijuna tona.

Proizvodnja je počela 1985. godine, ali se pokazalo da je ugljena u tankom, za pravu eksploataciju nedovoljnom sloju. Vijest iz lipnja 1987. godine govori o štrajku rudara zbog niskih plaća, a već 1989. otvoren je postupak likvidacije Koprivničkih ugljenokopa. Godinu dana kasnije oglašena je prodaja opreme…