U jeku političkih sporenja oko toga treba li Kukuriku vladu rekonstruirati ili putem prijevremenih izbora postaviti novu, Hrvatskoj udruzi poslodavaca po riječima glavnog direktora Davora Majetića, važno je jedino da to bude Vlada koja zna vladati i ima snage provesti velike reforme, jer bez toga nema ni oporavka gospodarstva.

Svake godine analitičari ispravljaju u procjenama i da očekivani oporavak s ove ponovno prebacuju na narednu godinu, zar ne?
Kriza nam više nije "drugo stanje", već normalna dnevna situacija. Navikli smo bilježiti pad, a svaki pad znači da se skuplje zadužujmo i da smo investitorima još manje privlačni. Odgađanje potrebnih reformi znači i daljnje smanjenje konkurentnosti, jer za razliku od nas, druge zemlje se mijenjaju.

Prije dvije godine HUP je dao potporu Vladi za promjene i uvođenje reda. Ima li Vlada još vašu potporu?
Podupiremo je, naravno, jer su nam promjene i uvođenje reda potrebni. Naša potpora nije politička. Mi za svaku vladu želimo da bude uspješna, jer je to u interesu poslodavaca i građana i zato smo joj spremni pomoći prijedlozima, kritikom i pohvalom, socijalnim dijalogom. Upravo iz te želje da pomognemo u provođenju reformi pokrenuli smo HUP Skor, da Vlada jasno vidi rezultat svog rada na području reformi. S jedne strane kod nas je puno promjena, ali nedostaju one suštinske i bitne i izostaju rezultati. Lani je, primjerice, promijenjeno 344 zakona, a planirano 45. Dakle, ovih 300 doneseni su ad hoc, bez ikakvog plana. U takvom tempu donošenja zakona jasno je da oni ne mogu biti kvalitetni kao i da ih je najčešće vrlo teško primijeniti u praksi. Bilo bi dobro da se kod donošenja zakonskih rješenja koji utječu na uvjete poslovanja konzultiraju i poslodavci jer mi točno znamo gdje su naši problemi.

Što premijer Milanović mora promijeniti u radu Vlade, je li rekonstrukcija rješenje?
To je odluka premijera i koalicijskih partnera. No, sigurno je da nekih promjena treba biti jer rezultata nema. I dalje  raste nezaposlenost, pada BDP, nema investicija… HUP neće ulaziti u prijedloge organizacije same vlade ili ministarstava, nego ukazujemo da se promjene moraju početi događati i biti puno ozbiljnije i sveobuhvatnije nego dosad. Ne možemo ići srednjim putem, kako je najavio premijer, jer on nije dovoljno dobar, nama trebaju brze i duboke promjene. Dok mi zaostajemo za EU, europski poslodavci u Business Europe zabrinuti su za konkurentnost Europe, koja je u opadanju u odnosu na Kinu ili SAD. Od 2008. europski BDP je pao za 5 posto, a Kini porastao preko 50 posto i EU gubi udjel na globalnom tržištu. Nepovoljni su rezultati i po produktivnosti, poreznom opterećenju, cijeni energenata. Od početka krize u Europi je cijena energenata rasla, kod nas gotovo 40 posto, dok je u SAD-u, Indiji i Kini padala ili stagnirala. A mi još uvijek razmišljamo treba li se primjerice mijenjati tržište rada ili pak zdravstvo. Apsurdno, jer zaostajemo čak i za  sadašnjom EU, koja brine za svoju budućnost i sprema nove prilagodbe. Mi se moramo  mijenjati u svim segmentima. Bez toga nećemo izaći iz krize.  

No, mi stalno imamo promjene uvjeta poslovanja, koje je gospodarstvu teško pratiti i ugraditi u planove.
Ulagačima je zaista teško shvatiti stanje u Hrvatskoj. Potpuno smo nepredvidljivi i to nam je velika prepreka. Trenutno imamo 600 milijuna eura investicija u obnovljive izvore koje se ne mogu provesti jer Hrvatskoj odjednom, nakon dvije godine, više nije strateški cilj  razvijati energiju vjetra i sunca, već biomasu. Istodobno je Hrvatska najveći uvoznik struje per capita na svijetu. U međuvremenu su neki investitori izradili projekte solarnih i vjetroelektrana, ishodili sve dozvole, uložili svoj novac i došli do faza ulaganja iz koji više ne mogu natrag. Pri tom su se mijenjale i tarife, odnosno poticaji, tako da se ulaganje od potencijalno profitabilnog projekta pretvorilo  u čisti gubitak.

HUP nije zadovoljan rebalansom državnog proračuna, nije ispunjen vaš zahtjev da se za cijeli iznos deficita smanje rashodi. Koliko je ovakav proračun održiv?
Možda ovaj rebalans i dobije zeleno svjetlo Bruxellesa, kao privremeno rješenje, jer nemamo drugi plan, no iskustva svih zemalja koja prolaze kroz proceduru prekomjernog deficita pokazala su da su korekcije na strani rashoda puno kvalitetnije od povećanja državnih prihoda. U situaciji u kojoj je Hrvatska, nema se prostora za novo porezno opterećenje i moramo konačno posegnuti na korigiranjem rashoda. U pet godina krize mi smo prihodovali manje, a država je trošila isto ili i više. To je neodrživo i zato se mora ući u ozbiljnu analizu troškova i efikasnost poslovanja države.

Kakva su razmišljanja HUP-a u tom pogledu?
Vrijeme je za sveobuhvatne promjene u funkcioniranju sustava. Od toga kako radi administracija, kakva je kvaliteta usluge, gdje smo neefikasni ili koje su agencije doista potrebne. Ogromna je kočnica i pravosuđe, ne zbog loših ljudi u sustavu, nego zbog toga što ni oni ne mogu, kao ni poslodavci, pratiti tu silu zakona koji se ekspresno mijenjaju. Ima zakona koji su tako pisani da ni pravnici ne znaju protumačiti što je zakonodavac htio reći. Poslodavci se više vremena bave proučavanjem kako poslovati po zakonu, nego kako poboljšati i prodati svoj proizvod ili uslugu. Mi smo i od Bruxellesa tražili pomoć u uvjeravanju vlade da je nužno  napraviti sveobuhvatni plan promjena koji bi se provodio u naredne dvije tri godine.

To bi zahtijevalo i politički konsenzus.
Da. Jer to će biti i bolno, no bol se može podnijeti kada znate da se liječite. Mi vjerujemo da izbora nemamo i da bi to konačno preokrenulo negativne trendove. HUP redovito provodi istraživanje stavova javnosti, pa je prije šest mjeseci u odgovoru na pitanje gdje bi najradije radili 5 posto ispitanika reklo je da želi ići u inozemstvo, a u zadnjoj anketi takav je odgovor dalo čak 20 posto ispitanih. Ljudi, posebice mladi i obrazovani, više ne vide perspektivu ovdje i zato se moramo mijenjati.

Mnogi najvećim problemom u Vladi vide nedostatak ljudi s iskustvom u realnom sektoru, kako se može pridobiti uspješne ljude iz biznisa koji su dobro plaćeni za svoj posao?  
To nije pitanje samo ljudi u Vladi, nego i administracije u ministarstvima. Ne mora sam ministar biti netko iz biznisa, ali je nužno da ljudi ispod njih imaju  organizacijska znanja i menadžerska iskustva u vođenju sustava i provođenju reformi. To državi nije lako postići, jer nije u mogućnosti platiti najbolje ljude Zato smo mi spremni pomoći, besplatno. Nudimo vladi naše znanje i ekspertizu, koja nije jeftina, da pomognemo u izradi kvalitetnog plana promjena. Naravno, u sve moraju biti uključeni i sindikati.

Na tom ste tragu već započeli suradnju sa sindikatima. Je li u međuvremenu partnerstvo dovedeno u pitanje zbog razmimoilaženja oko ZOR-a?
ZOR je jedna od tema. Moje osobno razočarenje je da je taj zakon postavljen kao borba sindikata i poslodavaca. U situaciji u kojoj je tržište rada mrtvo i nema novih poslova, izmjene ZOR-a u interesu su i jednih i drugih. I to neće biti zakon koji će trajati deset godina, jer se uvjeti na tržištu stalno mijenjaju. Mi moramo stalno pratiti što se događa izvan Hrvatske. U strategiji industrijske politike Business Europa se govori o nužnoj daljnjoj fleksibilizaciji rada u Europi, dakle u Austriji, Njemačkoj i drugim zemljama kojima se mi tek želimo približiti. Europu brine da joj je tržište rada nefleksibilno, a naš je zakon ozbiljno mijenjan zadnji puta 2003. Vremena se mijenjaju i posao za koji ste se obrazovali većina neće raditi pri odlasku u mirovinu. Zato ne mogu prihvatiti da se tu radi  o sukobu nas i sindikata  jer je i nama i njima u interesu zaštiti radnike i omogućiti što lakše  zapošljavanje na način na koji tržište danas funkcionira.  Jer ako nema zakonske mogućnosti zapošljavanja, ljudi idu u sivu i crnu zonu, što  nikome nije u interesu.  No, ZOR nas ne koči da razgovaramo i o drugim problemima i pokušamo zajedno pomoći Vladi da bude odlučnija i hrabrija u promjenama koje treba provesti.

Milanovićevoj Vladi ova je godina posljednja prilika za reforme, što bi svakako bilo važno mijenjati?
Najvažnije je napraviti masterplan reformi i postići konsenzus svih političkih opcija, da se stavovi ne mijenjaju ovisno o tome jeste li na vlasti ili u opoziciji. I sve promjene nužno je početi provoditi odmah. U administraciji valja brzo utvrditi gdje je višak ili manjak ljudi, organizirati se efikasnije, sukladno današnjem vremenu elektronske povezanosti. Bez obzira na političku osjetljivost, teritorijalni ustroj s više od 500 općina koji puno košta hitno treba mijenjati. Umjesto načelnika općina bolje je plaćati profesionalce koji će raditi prostorne planove i privlačiti investicije, zapošljavati lokalno stanovništvo. Upravljanje u zdravstvu treba profesionalizirati, a, a posebno osjetljivo pitanje je kočenje naših domaćih proizvođača lijekova. I obrazovanju treba promjena jer i Europa vrišti da treba matematičare, ICT, fizičare, inženjere, a kod nas se dominantno studiraju društvene znanosti. Stoga je industrijska strategija zapravo otok nepovezan s ostalim segmentima društva, bez kojih nije provediva.

Što bi po vama trebalo obuhvatiti još u strategiji?
Postoji veliki potencijal za razvoj Hrvatske kao obrazovne destinacije. Osnivanje privatnih sveučilišta kojima bi privukli mlade iz Europe jer je zemlja je lijepa, a trošak života manji. S njima bi dolazile i investicije, neki od njih bi ostali u Hrvatskoj. Imamo bogomdanu poziciju za koju moramo promišljati kako dugoročno iskoristiti najbolje, a ne mijenjati planove svakih godinu-dvije. Ni strategija industrijskog razvoja ne uklapa se u generalni plan razvoja države. Mi primjerice i dalje ne znamo trebamo li poljoprivredu. Danas se obrađuje manja površina zemlje nego u ratno doba. A možemo biti tu konkurentniji i te proizvode više plasirati kroz turizam.

Kako ste zadovoljni provedbom predstečajnih nagodbi?
Još je rano govoriti o rezultatima, jer su neke tvrtke koje su prošle nagodbu sada ipak u stečaju. Najveća je briga koliko je plan restrukturiranja koji je prošao nagodbu vjerodostojan, odnosno jesu li se  tvrtke samo financijski konsolidirale ili su i promijenile način rada. Generalno, bolju sliku rezultata imat ćemo kroz godinu-dvije.

Prozivka privatnog sektora

Po vama nisu opravdane vladine prozivke privatnog sektora za izostanak investicija?
Privatni sektor ulaže tamo gdje postoji prilika, a za nju je ključna predvidljivost, pravna sigurnost i mogućnost stvaranja dodane vrijednosti. Hrvatska  po svim tim parametrima loše stoji.

Znači da zakon o strateškim investicijama neće dati očekivani efekt?
Sam zakon je važan kao poruka da država želi investicije. No, očekivao sam da će paralelno uz njega ići proces koji će prilagoditi sustav tako da on funkcionira za svaku investiciju. A to se ne događa. Zato investicija nema. Posao je Vlade, da stvori dobro okuženje za ulaganje, jer kad je okruženje dobro, nikoga ne morate posebno  poticati da ulaže. 

Kako vidite promjene u HGK i što je poruka novom predsjedniku?
Načelno, netko aktivan u politici ne bi se trebao natjecati za takav zadatak. No, od Komore svakako očekujemo  da definira  svoju strategiju rada, da se primarno okrene promociji hrvatskog gospodarstva, te da se ponaša tržišno i odgovorno.