Saborske zastupnike zasmetalo je danas što se u hrvatskim zakonima koriste tuđice čije je značenje nepoznanica velikom broju građana i na to su upozorili raspravljajući o prijedlogu zakona o factoringu.

Specijalisti smo za donositi nejasne zakone, rekao je Goran Marić (HDZ) kojemu se ne sviđa da se zakon zove po stranoj riječi za koju se može naći prikladna zamjena u hrvatskom jeziku.

Svatko mora razumjeti zakon, nije čudo da kod nas kažu da je bolje ne znati kako se donose zakoni i prave kobasice, dometnuo je Marić.

Istaknuo je da ekonomska terminologija poznaje termin potraživanja, ali da financijski svijet voli nametati terminologiju koju nitko ne razumije.

I Boris Blažeković (HNS) priznaje da ga malo smeta terminologija, a akademik Željko Reiner (HDZ) pita čemu nakaradna tuđica, zašto se zakon ne zove zakonom o otkupu potraživanja.

Isto pitanje postavio je i laburist Branko Vukšić.

Zakonu, s obzirom na sve što je unutra napisano, jednostavno treba reći nedovoljan, tako "nebulozan" ne može se usvojiti i točka, poručio je Vukšić.

Domagoj Hajduković (SDP) tumači da termin factoring dolazi iz engleskog jezika, da po onome što je našao, među europskim jezicima samo u dva, mađarskom i francuskom, postoje drugačije formulirani termini.

Factoring predstavlja otkup potraživanja, rekao je zamjenik ministra financija Boris Lalovac navodeći da su, iako nema zakona koji regulira to područje, tu djelatnost obavljale kreditne institucije. Koncem 2013. godine aktivno je bilo 14 factoring društava čija je aktiva dosegnula gotovo osam milijardi kuna što čini oko 1,3 posto imovine financijskog sektora,

Zakonom se, kaže, postiže se veća stabilnost, sigurnost i transparentnost factoring transakcija te osigurava kvalitetan nadzora nad tim područjem.

Tko stoji iza tih factoring društava, čiji kapital, zanimalo je Ivana Šukera (HDZ).

HNS je zadovoljan što se factoring, odnosno otkup potraživanja duga, prvi put uokviruje zakonom, kazao je Blažeković.