Iako Eurozona trenutno bilježi rast, i dalje se očekuje da će zaostajati za ostalim većim ekonomijama tokom procesa oporavka, pokazuju rezultati proljetnog izdanja EY Eurozone Forecast (EEF). Predviđa se da će BDP Eurozone u 2018. godini porasti za svega 5% u usporedbi s njegovim vrhuncem zabilježenom prije krize u prvom kvartalu 2008. godine. S druge strane, EEF predviđa rast BDP-a Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a za 12, odnosno 23% u istom periodu.

Nakon dvije godine pada, u Eurozoni se u 2014. godini predviđa povećanje od 1%, nakon čega će uslijediti rast na 1,4% u 2015., što je i dalje poprilično slabo, posebice u usporedbi s rastom zabilježenim u prvoj polovici prošlog desetljeća. U periodu od 2016. do 2018. godine se očekuje nešto brži rast od oko 1,6%. No, s obzirom da se očekuje postepeni oporavak potrošnje i investicija, ima prostora za blagi optimizam.

EEF predviđa da će se zemlje Eurozone oporavljati različitom dinamikom. Ove razlike nisu ništa novo, ali podjela nije više na one glavne i na periferne zemlje. Neke od perifernih zemalja koje su uvele određene reforme u proteklim godinama, poput Španjolske i Irske, sada, s rastom svjetske ekonomije, i same imaju korist. EEF ove godine predviđa rast irskog BDP-a od 1,8%, dok bi Španjolska trebala porasti za 0,8%. Najbrži rast u Eurozoni predviđa se za Latviju i to više od 4%, nakon čega slijedi Estonija s rastom od 2,5%.

S druge strane, u Francuskoj se očekuje rast BDP-a od samo 0,7%, što je ispod prosjeka Eurozone. Za ostale glavne zemlje Eurozone, uključujući Belgiju, Nizozemsku i Finsku, se također predviđa vrlo blagi rast.

S manjim pritiskom od strane financijskih tržišta i Europske Komisije, vlade mogu dopustiti ublažavanje fiskalnih ciljeva do određene mjere, posebno ako je ono popraćeno dodatnim reformama koje povećavaju održivost duga u dužem roku. Mogućnost veće potrošnje mogla bi značiti da će zapreka rastu zbog fiskalnih mjera štednje biti manja nego što se sada očekuje. To bi, kao rezultat, omogućilo kreiranje jače potražnje privatnog sektora, stvarajući tako začarani krug.

Nadalje, izgleda da će se monetarno stajalište Eurozone u 2014. godini početi razilaziti od američke politike. To bi trebalo doprinijeti slabljenju eura prema američkom dolaru, i možda čak potaknuti izvoz više nego što se to trenutno očekuje. EEF procjenjuje da je euro trenutno precijenjen za otprilike 10%, tako da bi slabljenje eura svakako bila dobrodošla vijest.

Još jedan ključni faktor zbog kojeg se predviđa slaba potražnja u narednim godinama jest visoka razina nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti na razini Eurozone se u posljednjih nekoliko mjeseci stabilizirala na oko 12%, a zemlje s najvišom stopom nezaposlenosti poput Grčke i Španjolske, zabilježile su manji rast nezaposlenosti. No, slabi oporavak kojeg EEF predviđa za Eurozonu, u kombinaciji s naporima kompanija da povećaju profitabilnost i produktivnost poslovanja uslijed slabih kreditnih uvjeta, znači da će se nezaposlenost smanjivati vrlo sporo u naredne dvije godine.

Stopa nezaposlenosti od 12% u 2014. nešto je niža od one u 2013., a predviđa se da će postepeno padati do razine od 11% u 2018. godini. No, kao i sa stopama rasta BDP-a, ostat će velike razlike u tržištima rada među članicama Eurozone. Predviđa se da će stopa nezaposlenosti u Grčkoj ove godine narasti na 28%, nakon čega će lagano pasti na nešto ispod 25% u 2018. godini, dok se očekuje da će stopa nezaposlenosti u Španjolskoj pasti na 25% ove godine te potom na 23% u 2018. Za razliku od njih, Austrija i Njemačka će i dalje imati najniže stope nezaposlenosti, i to oko 4,5% odnosno 5,3% u periodu od 2014. do 2018. godine.

Trenutne razine nezaposlenosti u nekim zemljama Eurozone su zabrinjavajuće visoke, ali još je veći problem nezaposlenost mladih. Stope nezaposlenosti mladih u primjerice Španjolskoj i Grčkoj prelaze 50%, dok su u Slovačkoj, Italiji i Portugalu one više od 30%.

Tauno Olju, izvršni direktor u odjelu savjetovanja u EY-u komentira „Eurozona je prešla dugi put u posljednjih 12 mjeseci, te se čini da je opasnost od raspada valutne unije prošla. Međutim, zbog rizika kao što su deflacija i visoka nezaposlenost, izgledi za srednjoročni i dugoročni rast i dalje ostaju slabi“.

Predviđanja za Hrvatsku

Iako je BDP pao za gotovo 1% u 2013. godini, u 2014. godini se očekuje blagi oporavak od recesije koja je zahvatila Hrvatsku u 2009. godini. Poboljšanje vanjske ravnoteže bi se trebalo nastaviti u nadolazećem periodu; izvoz će porasti ove godine, dok će uvoz nastaviti padati, a ponovno pogoršanje vanjske ravnoteže koje se očekuje od 2015. zbog predviđenog rasta uvoza, nadoknadit će se kontinuiranim poboljšanjem ravnoteže u uslugama i turizmu.

Očekivani postepeni rast proizvodnje ove godine nadopunjavat će se i višom privatnom potrošnjom te oporavkom investicija koje se očekuje od 2015. godine. Međutim, ekonomija će i dalje biti vrlo ranjiva. EEF predviđa da će BDP u 2014. pasti, ali vrlo blago, za oko 0,1%, uz vladine pokušaje daljnjeg rezanja proračunskog deficita, prvenstveno rastom poreza. Uz rast turizma i izvoza koji će se odvijati sporo zbog smanjene potražnje diljem Europe, u 2015. godini se predviđa rast od svega 1,7% te 2,5% u periodu od 2016. do 2018. godine.

Ponovni rast investicija, koji se kako je navedeno očekuje od 2015. godine, zahtijevat će potpuno korištenje strukturnih fondova Europske unije. Olju komentira: „Sada se već jasnije vide pozitivni znakovi i optimizam u vezi s perspektivom hrvatskog gospodarstva. Međutim, dok je Vlada pod pritiskom da smanji troškove, još je važnije povećati brzinu povlačenja sredstava iz Europske Unije i na taj način nadoknaditi potencijalno smanjenje javne potrošnje. Korištenje EU fondova je važno kako bi se ublažile socijalne posljedice nastavka procesa restrukturiranja i privatizacije, te kako bi se podržala i potaknula ulaganja privatnog sektora.“