Pobijanje cesije u stečaju

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Revt-274/11 protivnik pobijanja (tuženik) je uvijek osoba prema kojoj je pravna radnja poduzeta (čl. 141. st. 3. SZ), dakle tužba se podnosi protiv stjecatelja prenesenog ili utemeljenog prava, a kod posredne namjene protivnik pobijanja je posredni stjecatelj, a ne "posrednik", dok bi posrednik došao u obzir kao protivnik pobijanja samo ako je i on nešto stekao pobojnom radnjom nezakonitog namirenja. Tužbom se pobija pravna radnja poduzeta u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.

Naime u ovom slučaju tužitelj je složenim pravnim poslom namirio tražbine vjerovnika u iznosu od 195.000,00 eura u vrijeme kada je njegov račun bio blokiran, i kada je tužitelju bilo zabranjeno prisilnom odredbom čl. 27. Zakona o platnom prometu obavljati obračunsko plaćanje, a pod pojmom obračunskog plaćanja podrazumijevaju se u smislu odredbe čl. 26. toga zakona cesija, asignacija, preuzimanje duga i drugi oblici međusobnih namirenja obveza i potraživanja u vrijeme kada je na računu za redovno poslovanje imao evidentirane nepodmirene dospjele obveze (što u ovom slučaju nije sporno). Tužitelj je zato trebao usmjeriti tužbeni zahtjev prema svim osobama koje su namirene pobojnom pravnom radnjom, a tuženik ne spada u krug tih osoba