Lilit Cota direktorica je Sektora istraživanja u hrvatskoj naftnoj kompaniji Ini, te inženjerka s dugogodišnjim iskustvom rada na projektima istraživanja i razvoja nalazišta nafte i plina. Ususret najavljenim natječajima za istraživanje Srednjeg i Južnog Jadrana, govori o potencijalima tog područja, povijesti istraživanja ugljikovodika u hrvatskoj i uspjesima koje je Ina tijekom tih projekata postigla.

Koja su sve i kakva istraživanja potencijalnih ležišta ugljikovodika provedena na hrvatskoj strani Jadrana?
Prvi 2D seizmički premjeri na Jadranu datiraju iz kasnih šezdesetih godina da bi 1970. bila izbušena prva istražna bušotina Jadran-1. U kratkom razdoblju od 1970. do 1974. godine, izbušeno je 20,000 sjevernojadranskih sedimenata, a već tada su otkrivena i prva plinska polja, među njima i najveće sjevernojadransko polje Ivana. U to vrijeme, fokus istraživanja bio je na nafti pa su nalazišta plina bila marginalizirana. Potraga za naftom kao i nedostatak adekvatnih tehnoloških rješenja za proizvodnju i transport plina odgodili su njegovu  proizvodnju do 1999. godine kada INA u suradnji s talijanskim Agipom počinje crpiti prve kubike plina. Kako je već tijekom ranih istraživanja u Jadranu utvrđeno postojanje nekoliko genetski raznovrsnih geoloških cjelina, fokus istraživanja u podmorju preusmjeren je sa sjevernojadranskog plinskog bazena prema potencijalno naftonosnoj dugootočkoj i južnojadranskoj provinciji. Nakon tisuća kilometara snimljene seizmike te 28 dubokih bušotina izbušenih u srednjem i pet u južnom Jadranu, pokazalo se da primijenjene istražne koncepcije nisu dale očekivane rezultate. Ipak, prikupljene su informacije o postojanju parcijalnih dijelova naftnoga sustava, postizani su za to vrijeme zavidni bušaći rekordi sa više od 6000 izbušenih metara po bušotini, primjenjivana su najmodernija tehnološka rješenja, bušenja su izvođena u složenom prirodnom okruženju pa možemo zaključiti da je kompanija kroz tako zahtjevne projekte pratila svjetske trendove, puno naučila i ojačala u tehnološko-organizacijskom smislu. Određeno razočaranje rezultatima istraživanja tog dijela Jadrana, kao i relativno skromni rezultati istraživanja u susjednim zemljama koje imaju izlaz na Jadransko more, doveli su do zastoja u nastavku istraživanja sve do 2011./2012. godine kada je INA snimila novu 2D i 3D seizmiku. Nova seizmika na čijoj se interpretaciji predano radi i ovih dana, omogućila je novi uvid u ovaj prostor te je INA zainteresirana za najavljivane natječaje. Hoćemo li sudjelovati ili ne, ovisi i o uvjetima natječaja. 

Može li se temeljem dosadašnjih istraživanja donijeti kakav zaključak o novim rezervama nafte i plina u hrvatskom podmorju?
Sjeverni Jadran možemo smatrati dobro istraženim područjem sa manje-više ograničenim plinskim potencijalima pri čemu INA nastavlja ulagati u istraživanje i u narednim godinama. Iako se srednji i južni Jadran ubrajaju u slabije istražena, geološki visokorizična područja, ne treba smetnuti s uma činjenicu da je čitav Jadran prekriven sa gotovo 50,000 km 2D seizmike i cca 8,000 km2 3D seizmike. Ovim brojevima sada treba pridodati i cca 14,000 km 2D profila koji su dostupni od ove godine. Također, do danas je izbušeno 97 istražnih bušotina na sjeveru i 33 na srednjem i južnom dijelu, dakle ovaj prostor za nas nije "terra incognita".  Naše današnje procjene temelje se većim dijelom na podacima nove seizmike pri čemu neki od ključnih faktora istražnog rizika, kao što su rasprostiranje, kvaliteta i zrelost matičnih stijena, nisu u dovoljnoj mjeri poznate niti nakon najnovijih seizmičkih mjerenja, a niti nakon svih istraživanja provedenih u Italiji, Albaniji i Crnoj Gori. Važno je napomenuti da seizmika, čak i ona najbolje rezolucije, ne daje sve odgovore. Iako se neki vole našaliti pa kažu da je bušaće dlijeto najbolji istraživač, tek podaci prikupljeni dubokim istražnim bušenjem mogu potvrditi postojanje svih potrebnih elemenata naftno-geološkog sustava, pa tako i matičnih stijena.  U svakom slučaju mi smo umjereni optimisti.  

Zašto te rezerve dosad nisu ozbiljnije istražene i, ako su pogodne za to, privedene proizvodnji?
Iako u periodu od 1989. do 2011. nije bilo kapitalnih ulaganja u istraživanje srednjeg i južnog Jadrana, INA nikada nije prestala s istražnim aktivnostima, samostalno ili kroz neki vid suradnje s respektabilnim svjetskim naftnim kompanijama. U to vrijeme mi smo imali veoma dobre istražne, a od kraja devedesetih i proizvodne rezultate na Sjevernom Jadranu, što je uz istraživanje u Siriji bilo prioritetno. Druga strana priče je cijena bušenja u podmorju. Naime, dok je sjeverni Jadran plitak, reda veličine oko 100m na krajnjem južnom Jadranu dubine mora ponegdje dosižu i do 800, pa i više metara. To naravno bitno utječe na cijenu bušenja i kod donošenja odluka o ulasku u takve projekte svi parametri trebaju biti dobro izbalansirani u odnosu na ranije opisane geološke rizike. Primjerice, Talijani su u Južnom dijelu Jadrana, gotovo uz samu liniju razgraničenja sa RH izbušili dvije istražne bušotine na dubini mora većoj od 1000m i na žalost, obje su bile negativne.  Na globalnoj razini, tehnologije napreduju i granice bušenja dubokog podmorja se znatno pomiču, a obzirom na brojnost aktivnosti i cijene su danas relativno prihvatljivije. U svakom slučaju investicija u samo jednu bušotinu u dubljem podmorju bi mogla iznositi i do vrtoglavih 100 milijuna dolara. Upravo zato, INA je u prvom desetljeću ovog stoljeća uložila znatne napore u traženje partnera s ekspertizom dubokog "offshore-a", međutim, ozbiljniji interes je izostao iz niza razloga. Danas je situacija drugačija utoliko što nova seizmika može potaknuti novi interes. Ne kaže se uzalud da su naftni istraživači uvijek gladni novih područja i novih podataka. Ali, početni optimizam kompanija nakon prvih negativnih zna brzo "splasnuti" i na to treba biti spreman. Mi se bavimo jako rizičnim poslom.

Često se, pri spekulacijama o novima nalazištima na istočnoj polovici Jadrana, navode usporedbe s već postojećom značajnijom proizvodnjom na zapadnoj talijanskoj strani. Jesu li te paralele utemeljene?
Svaka analogija je korisna, ali može biti i opasna. Treba znati da su naši susjedi Talijani u južnom dijelu izbušili oko 20 bušotina, što nije znatno više od naših, recimo 5. Pri tome  su, kao što je već ranije navedeno, imali 4 ozbiljnija otkrića u zadnjih 30 godina od kojih je samo jedno u proizvodnji s umjerenim količinama dnevne proizvodnje i ne, ne radi se o otkrićima od 100 ili više milijuna barela nafte nego o daleko manjim iznosima. Prisutan je i problem teške nafte. Geološki, neke sličnosti u smislu simetrije bazena i prisutnosti osnovnih geoloških formacija  postoje, ali to nikako ne opravdava generalizaciju na osnovi približno jednake površine za istraživanje i stupnja istraženosti.  

Koliko će eventualna proizvodnja s novih jadranskih nalazišta, s obzirom na ono što trenutno znamo o tim geološkim strukturama i trenutno razinu offshore proizvodne tehnologije u svijetu, biti kompleksna i skupa?
Boom istraživanja u podmorju koji se dogodio u zadnjih desetak godina u svijetu, ne bi se dogodio da ne postoje tehnološki uvjeti koji takav razvoj prate. Današnja kompleksnost tehnologije bušenja i proizvodnje, naročito u dubokom offshore-u, može se usporediti, primjerice, sa svemirskom tehnologijom. Na cijenu bušotine, koja je jedna od većih stavaka u istražnom budžetu,  najznačajnije utječu dubina cilja koji se treba dosegnuti i dubina mora u kojem se bušenje obavlja. Naravno, postoje dijelovi srednjeg Jadrana s prihvatljivim dubinama mora pa se, obzirom na velike raspone u očekivanim dubinama mora na budućim istražnim lokacijama u podmorju RH, očekuju i veliki rasponi u cijenama bušenja, od min. 20 do ranije spomenutih 100 milijuna USD. Također, treba imati na umu i veliku razliku u proizvodnim te sabirno-transportnim sustavima radi li se o plinu ili nafti. Proizvodnja s velikih  naftnih polja u podmorju se danas rješava putem tzv. FPSO-a ili platformi prilagođenih za skladištenje i otpremu nafte. Na tržištu postoji mogućnost najma takvih objekata, a ukoliko se radi o velikim otkrićima, kompanije se odlučuju na izgradnju istih. U smislu investicija u naftna offshore polja govorimo o milijardu ili više milijardi dolara, opet ovisno o veličini polja. I ono najvažnije, nikada se ne smiju smetnuti s uma ekološki aspekti te sigurnost ljudi. Ukoliko dođemo u priliku ove aktivnosti izvoditi u našem moru, poštivat ćemo vrhunske standarde, u najmanju ruku kao i na Sjevernom Jadranu gdje je zaštita zdravlja, ljudi i okoliša na najvišoj mogućoj razini i bez ikakvih incidenata u proteklih 25 godina.No, važno je spomenuti i da će u konačnici veličina prospekta, kao i točna raspodjela prihoda imati značajan utjecaj na magnitudu istraživačkih investicija.

I Crna Gora je u procesu raspisivanja natječaja za istraživanje i proizvodnju ugljikovodika iz tamošnjeg podmorja. Planira li se Ina javiti na te natječaje i koliko su tamošnje geološke strukture slične ovdašnjima?
Ovo je natječaj koji se već dugo očekuje u naftaškim krugovima. Crna Gora je kao zemlja bez ijednog proizvedenog barela nafte, uz pomoć konzultanata, pred-natječajni i natječajni posao odradila stručno, u skladu sa svjetskim standardima te stvorila zakonske i administrativne preduvjete za početak ozbiljnijeg istraživanja. Tamošnje geološke strukture imaju neke sličnosti s našima, ali postojanje strukture u podzemlju samo je jedan od mnoštva preduvjeta za pronalazak ekonomski isplativih količina ugljikovodika. S obzirom na zanimljivost i slab stupanj istraženosti ovog područja, INA s interesom prati događanja u Crnoj Gori, a konačna odluka o ulasku u istraživanje ovisi o mnogo čimbenika. 

Osim Jadrana, najavljuje se i novi ciklus istraživanja u Dinaridima. Ima li to područje potencijala?
Još u kasnim pedesetima i ranim šezdesetima pristupilo se istraživanju Dinarida. Nakon obavljenih premjera ovog izuzetno složenog terena, u predgrađu Zadra je 1959. godine izbušena 1. dinaridska istražna bušotina RK-1. U čitavim Dinaridima izbušena je ukupno 21 istražna bušotina pri čemu su na svega nekoliko bušotina bile indicirane nekomercijalne pojave nafte i plina, a krajem osamdesetih godina provedeno je i opsežno istraživanje Dinarida. U zadnja dva desetljeća aktivnosti na istraživanju Dinarida svele su se u studijske okvire te na nekoliko terenskih izvida. Prostor je, uzevši u obzir sve dosadašnje rezultate istraživanja, ocijenjen visokorizičnim za daljnja ulaganja pa su napori Ine bili usmjereni na traženje partnera za podjelu istražnog rizika. Osim toga, valja obratiti pozornost i na određena ograničenja kod bilo kakvih daljnjih istraživanja s obzirom na lokacijsku dostupnost kao i činjenicu da je to područje još uvijek velikim djelom pod minama, što prilično otežava bilo kakve daljnje aktivnosti.

Panonski dio Hrvatske dosad je najiscrpnije istraženi dio zemlje. Ina je tamo nedavno pokrenula novi ciklus ulaganja. Je li realno, s obzirom na dosadašnja istraživanja, u tom dijelu očekivati značajnija nova otkrića?
INA u Panonu djeluje već niz desetljeća s prilično velikim uspjehom. Panonski bazen je uistinu dobro istražen, a Inin veliki povratak na ovo područje započeo je sredinom 2009. godine kada smo donijeli odluku o intenziviranju naših aktivnosti u kontinentalnoj Hrvatskoj. U proteklom petogodišnjem periodu je u Panonsko istraživanje investirano cca 300 milijuna kuna te izbušeno 13 istražnih bušotina s velikim postotkom uspješnosti, čime je u knjige kompanije upisano desetak milijuna barela novih rezervi nafte. Potonje je posljedica niza pozitivnih otkrića, pri čemu ističemo Selec-1 i Hrastilnicu-3 kraj Ivanić Grada te Đeletovce-1Z kraj Vinkovaca. U 2013. je indicirano još nekoliko manjih otkrića (uglavnom nafte) koja će se valorizirati radovima u 2014. godini. S obzirom na ograničenost istraživanja zbog oduzetih dozvola, naše bušotine izradili smo uglavnom unutar postojećih eksploatacijskih polja. O tome koliko intenzivno radimo govori i činjenica da smo samo u protekloj godini izradili čak pet bušotina u Panonu – nivo aktivnosti kakav ovdje nismo imali 10 godina. Ove godine nastavljamo gotovo istim tempom jer smatramo da ima još dovoljno prostora za istraživanje i nova značajna otkrića, a kada se raspiše natječaj za nove blokove, imat ćemo, nadam se, prilike i proširiti naše aktivnosti. Kada kažemo značajna, treba imati u vidu da je obzirom na postojeću Ininu infrastrukturu svaki barel u Panonu itekako dobrodošao, iako, teško je očekivati da ćemo otkriti nove Molve.

Prošle godine najavili ste i početak istraživanja nekonvencionalnih ležišta plina. Kolike su procjene veličine takvih rezervi u Hrvatskoj i koliko je realni očekivani postotak njihove iskoristivosti?
Ne samo da smo najavili, nego smo i pokrenuli pilot projekt bušenja nekonvencionalnih ležišta. Naime, zadnjih nekoliko godina intenzivno radimo na procjeni potencijala takvih ležišta u sjevernoj Hrvatskoj te smo proveli pripremne radnje. Krajem prošle godine izbušili smo jednu novu istražnu bušotinu koja je ciljala na slabo-propusne naftne rezervoara, a napravili smo i opsežna ispitivanja na dvije "stare" Inine bušotine. Već u prvoj polovici ove godine obavit ćemo još tri ispitivanja nekonvencionalnih ležišta. Za sada je prerano govoriti o rezultatima ovih radova. Tek nakon analiza koja će uslijediti u narednim mjesecima, a koja će pokazati je li takav projekt ekonomski isplativ, možemo odlučiti u kojem smjeru ćemo nastaviti dalje. U cijelu metodu smo prilično upućeni, educirali smo se, primjenjujemo iskustva iz drugih zemalja. Međutim, opseg i veličina ovih radova nije usporediva s onime što se primjerice radi u Americi, od toga da kod nas koristimo vertikalne, a ne horizontalne bušotine, pa do toga da je broj bušotina višestruko manji. Ali, sve radimo transparentno i u skladu s hrvatskom regulativom te europskom pozitivnom praksom.