Gotovo svako Svjetsko ili Europsko prvenstvo krenu izračuni koiko će njihovo održavanje donijeti gospodarstvu neke zemlje. Domaći poduzetnici nisu drhtali zbog mogućeg ispadanja hrvatske reprezentacije iz kvalifikacija za predstojeće Svjetsko prvenstvo u Brazilu samo iz emocionalnih razloga, nego i posve opipljivih i materijalnih, budući da je poznato da nastupom hrvatske nogometne reprezentacije na velikim natjecanjima raste potrošnja mnogih proizvoda – od piva do televizora.

Zbog plasmana u Brazil ruke trljaju ugostitelji, marketinške agencije, prodavači televizora, vlasnici kladionica, pivari, turističke agencije, teleoperatori, suvenirnice. Pivari su najavili potrošnju piva veću od 10 posto za vrijeme SP-a. Nogometna reprezentacija u Brazilu mogla bi hrvatskom gospodarstvu donijeti oko 1,5 milijardi kuna, odnosno 0,5 posto hrvatskog BDP-a. Mastercardova studija, koju je vodio  profesor poslovne strategije i sportskog marketinga na sveučilištu Coventry Simon Chadwick, pokazala je da je na Europskom prvenstvu 2008. godine u Austriji i Švicarskoj svaka odigrana utakmica Hrvatske nacionalnoj ekonomiji u prosjeku donijela 42 milijuna eura. Na tom je prvenstvu Hrvatska odigrala četiri utakmice , čime je hrvatsko gospodarstvo zaradilo oko 168 milijuna eura – odnosno, milijardu i 216 milijuna kuna. To znači da bi svaka utakmica hrvastke reprezentacije mogla donijeti oko 50 milijuna eura.

Iz Hrvatske udruge poslodavaca kazali su nakon plasmana hrvatske reprezentacije u Brazil da pozitivan efekt mogu očekivati u pivovarama, ali i tekstilnoj industriji koja će profitirati na izradi nogometnih dresova, šalova i sličnih rekvizita. Hrvatska, međutim, nema podatke o utjecaju sporta na gospodarstvo. Tek je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovan ović prošle godine izjavio da se u Hrvatskoj godišnje u sport plasira dvije milijarde kuna, ali se ne zna koji je doprinos sporta razvoju gospodarstva. Prema nekim podacima, sport u užem smislu stvara na godinu 49 milijardi eura BDP-a, a stadioni, sportske dvorane, bazeni, skijaške staze, sportski klubovi i slični direktno zapošljavaju oko 700 tisuća ljudi. Sve sportske aktivnosti generiraju  u EU-u oko 7,3 milijuna radnih mesta, što je oko 3,5 posto ukupnog broja. Sport u EU zapošljava više milijuna ljudi, a koristi ima i turizam, budući da je zabilježeno kako je 12 do 15 milijuna putovanja u Europskoj uniji povezano s praćenjem nekih od brojnih međunarodnih sportskih natjecanja. Pored toga, svako novo radno mjesto u sportskom lancu otvara i 0,65 novih poslova u povezanim djelatnostima izvan sporta.

Maloprodaja sportskih artikala u EU-u zabilježila je u 2005. godini prihod od 61 milijarde eura. Prihodi od sporta također su određeni i razvijenošću neke zemlje pa se prihod po glavi stanovnika kretao od 20 eura u Bugarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj, do više od 300 eura u Luksemburgu. Najveća tržišta za sportske artikle su Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka i Špnjolska. Osim toga, izgradnja sportskih objekata generira više od tri milijardi eura BDP-a u građevinskom sektoru. Neke investicije odnose se na gradnju novih objekata, a druge na obnovu i održavanje. To ne znači da je održavanje velikih sportskih "mega-događaja" jeftino. Prema nekim podacima, Rusija će na održavanje Zimskih olimpijskih igara potrošiti oko 51 milijardu eura. Sve velike zemlje žele održati takve događaje kod sebe, jer smatraju da održavanje, primjerice, Olimpijade, doprinosi ne samo povećanju zaposlenja, nego i brendiranju zemlje na svjetskoj marketinškoj karti.

Kad se takmičenja završe, sportski tereni služe rekreaciji svih građana i donose dobrobiti koje je teško izraziti u novcu, poput boljeg zdravlja i dužeg životnog vijeka. Ekonomisti su, međutim, najčešće skeptični prema ovakvim objašnjenjima. Mnogi od njih smatraju da su troškovi održavanja mnogo veći od dobitka i da su prihodi manji od ulaganja. Ekonomisti Baade i Matheson procijenili su da su grad Atlanta i država Georgia za organizaciju Olimpijskih igara 1996. godine 1,58 milijardu dolara što je, prema najoptimističnijem scenariju, stvorilo 24.742 stalna radna mjesta, odnosno uloženo je 63.860 dolara po radnom mjestu. Svečanost otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu 2008. koštala je oko 100 milijuna dolara, kada  je oko 100 milijuna Kineza živjelo s manje od jednog dolara dnevno. 

Efekt olimpijade

Trgovina veća za 30%

Andrew Rose i Mark Spiegel u svojem su znanstvenom radu "Efekt Olimpijade", došli su do zaključka da održavanje Olimpijade ili Svetskog prvenstva u nogometu ipak ima značajne pozitivne efekte na izvoz zemlje domaćina pri čemu se trgovina povećava za cijelih 30 posto. Pri tome su došli do zanimljivog zaključka po kojemu su trgovinu i izvoz povećale i one zemlje koje nisu uspjele pobijediti na natjecanju za domaćinstvo Olimpijskih igara. Hrvatska se već opekla pri organiziranju Svjetskog prvenstva u rukometu 2002. godine jer su gospodarski rezultati bili prilično razočaravajući, iako nikada nsimo dobili službene procjene. Veliki troškovi izgradnje rukometnih dvorana danas nagrizaju proračune, i sve je manje novca za njihovo održavanje, dok se repovi sumnjivih poslova i danas se vuku za ovim događajem što pokazuje da zemlja ipak mora biti dovoljno razvijena da može iskoristiti efekte ovakvih mega događaja.