Brodosplit je poslao otvoreno pismo javnosti, koje prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

"Potaknuti ponovnim isticanjem Brodosplita u negativnom kontekstu i usporedbe s drugim hrvatskim brodogradilištima, naročito pulskim Uljanikom primorani smo, poradi istine i sprečavanja daljnje štete DIV grupi u cjelini, na ovaj način istupiti pred javnošću.

Iskazivanje „brige“ za Brodosplit, zabrinutošću ne ugovaranja brodova za tzv. vanjske naručitelje od onih koji nikako da shvate da je takva briga i takav pritisak doveo do toga da nam je cijela brodograđevna industrija sinonim za gubitak u milijardama, ima za posljedicu niz pogrešnih odluka.

Ima li potrebe objašnjavati da smo upravo mi u našem (od EK čak tri puta odobravanom) Programu restrukturiranja kao model spasa naveli gradnju brodova za vlastitu flotu u vremenu najveće recesije u brodogradnji.

I da je Europska Komisija upravo takav model kroz naš Program restrukturiranja ocijenila odličnom ocjenom (što je i Vlada RH citirala u nekim svojim odlukama). Kome treba pojašnjavati da svatko može ugovoriti stotine brodova ako ih se ponudi dovoljno jeftino, što je bio do sadašnji model kojim su uspjeh za uspjehom nizali samo brodovlasnici. Njima uspjeh, hrvatskoj državi gubitak, a brodogradilištima propast.

I sada kada se konačno našao netko tko ne želi ugovoriti brod po nepovoljnim uvjetima, vidi eto ''dušebrižnika'' koji bi se vratili na staro. I još nas prozivaju zbog toga, jer eto država daje sredstva za restrukturiranje „u ludo“. Pa sredstva za restrukturiranje služe upravo za to da bi se omogućilo Brodogradilištu da dođe u mogućnost postati konkurentan, da se promijeni, a ne da pokriva gubitke po novo ugovorenim brodovima.

Da su se bar malo zainteresirali, saznali bi vrlo lako, da u ponudi za Brodosplit ponuditelj (DIV) nije tražio niti kune državnih potpora nakon privatizacije. Nula, ništa, zero. Da podsjetimo, proces privatizacije odvijao se čak tri godine, pa su 'znalci' u odnosu na dan predaje ponude napravili još cca 1,5 milijardi kuna gubitaka, ugovorivši u međuvremenu čak 3 broda (u tri godine) s gubitkom na njima preko 50 milijuna €, te uz to likvidno osiromašili Brodosplit do daske držeći preko 1500 ljudi oko dvije godine na čekanju. Ljudi doma, plaća ide, novac se troši, ali je mir i eto ugovaraju se brodovi. Pa gdje ćeš „bolje“.

Što smo trebali nego sve staviti na papir, izračunati i zatražiti da se gubici u imovini kroz proces privatizacije nadoknade, pa zatim napraviti ono što još do sada nitko nije. Uhvatiti se u koštac sa desetljećima stvaranim problemima i rješavati jedno po jedno. Od viška zaposlenih, organizacije, financija, tehnologije, prodaje itd. I da, država kao bivši vlasnik mora sudjelovati u restrukturiranju sa 60% ukupnih troškova. Svidjelo se to nekome ili ne. Takvo je pravilo.

Spomenimo ''od znalaca'' i česte usporedbe Brodosplita i 3. Maja. Pitanje je li usporedba uopće moguća, a razlog je taj što je Brodosplit preuzeo sve radnike, sva ovisna poduzeća, ugovornu obvezu zadržati najmanje 2000 ljudi u grupi, dva ugovorena broda s ogromnim gubicima i nerealnim rokom izgradnje. Za 3. Maj je sve bilo drugačije. Ovisna društva su ostala u državnom vlasništvu (to se ne broji u trošak restrukturiranja, država troši, ali nema veze s brodogradilištem), nema problema s tim viškom zaposlenih, ostalih zaposlenika može ostati duplo manje nego u Brodosplitu i gle sreće naplatili su potraživanja od države u visini oko 400 milijuna kuna odmah po potpisu privatizacijskog ugovora. Uz to likvidno su prije privatizacije bili bolji od Brodosplita za 1,2 milijarde i još na to dobivaju potporu za restrukturiranje. Dok s druge strane Brodosplit, još od 2010. godine ne može naplatiti svoje potraživanje od 100 milijuna kuna od Jadroplova (indirektno od države). I to nikako da se riješi. Brodosplit može čekati. Nekako će se snaći !? Samo vi ugovorite nešto pa ćemo razmislit da li ćemo vam dati ono što vas pripada. Do tada možete i propast, ionako nam samo smetate.

Da ne bi bilo zabune, primjera radi Jadroplov je nama kao i Uljaniku nudio izgradnju brodova za prijevoz rasutih teerta po kineskoj cijeni (što bi nama značilo gubitak od najmanje 10 milijuna $ po brodu), no mi nismo pristali. I smatramo to ispravnom odlukom. Od brodova koje smo najavljivali, nažalost su neki očekivali da će nas „stisnuti“ po starom, njima dobro, a Škveru loše pa kad nismo pristali možda evo posredno pritišću preko „znalaca“.

Brodosplit danas u knjizi narudžbi ima 11 brodova, tj 2 naslijeđena broda i 9 novo ugovorenih: 2 broda za teške terete, riječni kruzer, Jahtu, 2 broda za prijevoz kontejnera na LNG pogon, 5 jedrenjaka. Uz to imamo 12 predugovora za mini kruzere te niz vanbrodograđevnih ugovora u višemilijunskim iznosima. Naravno da ne stojimo i da se na tržištu aktivno pozicioniramo i pregovaramo one brodove za koje znamo da ih možemo napraviti bolje nego drugi i s pozitivnom kalkulacijom. Zato se i restrukturiramo da bi to mogli. To su dugotrajni procesi i tu ćemo sigurno doći na svoje.

I za kraj ovog obraćanja, s neugodnošću smo krajem 2013., ali s razumijevanjem primili zahtjev prodavatelja (čitaj države) da ne može ispuniti svoju ugovornu obvezu doznake za restrukturiranje u visini 80 milijuna kuna jer nema novaca u proračunu. Uz onih 100 milijuna kuna duga Jadroplova na koje smo računali (po planu) i ovih 80 ugovornih milijuna koje eto nema, morali smo se prestrojiti i mijenjati planove. A to znači da smo morali odgoditi ugovaranje barži za južnoameričko tržište zbog likvidne rupe i prolongirati neke tehnološke iskorake. Umjesto optimizacije nabave planiranom kupnjom materijala i opreme sada smo u poziciji plaćati skuplje s odgodom, zatim zadužiti se kod DIV-a za 50 milijuna kuna, jer mi razumijemo druge, tj. kad se nešto ne može jer se nema, i sve političke odluke, osjetljiv trenutak, interese, lobije, treniranje strogoće. Pa tko smo mi nego samo obični šljakeri koji rade ono što još nitko nije napravio, a to je bolji Brodosplit nego je bio.

Možete nas sprječavati i podmetati koliko god hoćete, ali mi ćemo u tome uspjeti!"