Najprije nužno je nešto reći o pojmu strategija. Ova riječ je preuzeta iz vojničkog sustava a pod tim pojmom podrazumjeva se postavljanje ciljeva (nešto osvojiti ili obraniti) i planiranje sredstva (vojnici, novac, oružja, municija i oprema) koja su potrebna za ostvarivanje postavljenog cilja.

U starije vrijeme kada je nastao pojam strategije, pa do najnovijeg vremena, ulaziti u vojne poduhvate bez postavljenog jasnog cilja i bez definiranja potrebnih sredstava uvjek bi imalo tretman veleizdaje, a sankcije su tada poznate.Ako u ekonomiji pojam strategija znači utvrđivanje ciljeva, sredstava i definiranje okolnosti za ostvarivanje tih ciljeva, tada u dijelu dokumenta o strategiji industrijske politike koji tretira prehrambenu industriju (i to bez poljoprivrede) nedostaju jasni i razumljivi ciljevi, nedostaje prikaz sredstava (proizvodni kapaciteti, potreban investicijski i obrtni kapital), ali nedostaje i ozbiljna analiza okvira na kojemu se mogu ostvariti ciljevi – analiza nacionalnog tržišta, EU tržišta i tržišta WTO-a.

Povezanost strategija
Osobno držim da bi iz ove "strategije" bilo nužno isključiti prehrambenu industriju jer prehrambena industrija je nešto drugo u odnosu na ostalu prerađivačku industriju. Stoga predlažem da se izradi i donese posebno i to samostalna "Strategiju razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije Republike Hrvatske u okviru EU integracija".U nastavku ovoga teksta ne mislim se određivati prema nekim navodima iz industrijske strategije koji se odnose na prehrambenu industriju, jer je sve navedeno uglavnom nepotrebno i promašeno. Uvjeren sam da je korisnije predložiti samostalnu strategiju i predlažem ono što bi po mom mišljenju trebala sadržavati dokument pod gore navedenim nazivom.

Prvo, što se mora istaknuti jest to da je besmisleno donositi strategiju prehrambene industrije bez strategije razvoja poljoprivrede. Danas u svim razvijenijim državama oko 80% potrošenih prehrambenih proizvoda do potrošača dolazi posredovanjem prehrambene industrije pa to upućuje da potrošači svoju potrošnju osiguravaju uglavnom preko prehrambene industrije, te da je razvoj prehrambene industrije temeljen na poljoprivredi. Ne postoji na svijetu niti jedna država koja bi imala razvijenu prehrambenu industriju, a da predhodno nije razvila poljoprivredu. Jedino je u svijetu poznata tvrtka Nestlé (koja je svjetski možda najpoznatija marka) ne potječe iz države koja ima poznato razvijenu poljoprivredu. Međutim, Švicarska kapitalom može uvjek nadoknaditi deficite svojih prirodnih i klimatskih uvjeta pa je kapital u slučaju ove tvrtke poticao razvoj. Ulaskom u EU mi smo sebi ograničili mogućnosti autonomnog razvoja poljoprivrede i moramo biti dio zajedničke europske poljoprivrede. Europske zemlje koje imaju razvijenu poljoprivredu nisu svoju pojoprivredu razvijale spontano već su uz pomoć države provodile svoju poljoprivrednu politiku i tako razvile poljoprivredu.

Kod nas je nužno izraditi takvu strategiju i provoditi je uvažavajući EU ograničenja. Ide nam na ruku to što se u EU u poljoprivredi sve više napušta sustav proizvodnih kvota, što znači da je moguće provesti prestrukturiranje postojeće proizvodnje. Budući da u Uniji ima nešto više od 300 milijuna hektara poljoprivrednih površina, a mi imamo oko 3 milijuna hektara poljoprivrednih površina cilj naše poljoprivredne strategije mora biti takav da mi možemo, a za to imamo sve pogodnosti, imati 1% udjela u europskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Sada zemlje EU imaju proizvodnju od oko 350 milijardi eura, i mi moramo razvijati proizvodnju da bi tržišna vrijednost prodanih poljoprivrednih proizvoda bila oko 1% EU tržišne proizvodnje, pa bi se naša poljoprivreda realno mogla razvijati do tržišne prodaje od oko 3,5 milijarde eura. Sada je naša tržišna prodaja manja od 1,5 milijarde i poljoprivreda mora biti pokretač razvoja.

Nedostaje kapital
Budući da imamo povoljne klimatske uvjete, imamo poljoprivrednog zemljišta na kojemu se može znatno povećati proizvodnja, imamo nezaposlenih, a to su svi osnovni preduvjeti koji su potrebni. Još jedino nedostaje kapital, kojega nikada i nigdje u svijetu sama poljoprivreda nije imala i stoga je uvijek država organizirala potreban kapital putem bankarskog sustava. Usto, država mora bitno utjecati na strukturu i proizvodni sustav u poljoprivredi s ciljem ostvarivanja ovog opsega poljoprivredne proizvodnje.Prehrambena industrija je u zemljama EU najača industrijska grana ako se zbirno gledaju pokazatelji vrijednosti proizvodnje, vrijednosti BDP-a i broja zaposlenih u ukupnoj prerađivačkoj industriji. U EU prehrambena industrija ostvaruje godišnju vrijednost proizvodnje od oko 1000 milijardi eura i ima unutarnje tržište od oko 500 milijuna stanovnika.

Jeftine sirovine
Prehrambena industrija Hrvatske ostvari proizvodnju od oko 4 milijarde eura što je 0,4% od proizvodnje u EU, a mi u Hrvatskoj činimo nešto manje od 0,8% od svih potrošača u EU. Iz navedenog proizlazi da bi cilj razvoja prehrambene industrije morao biti da imamo udjel u EU proizvodnji prehrambene industrije barem 1% a to je proizvodnja od 10 milijardi eura. Ovaj cilj je realan, a o tome govore činjenica da mi imamo prehrambenu industriju tradicijom jednako dugovječnom kao i većina sličnih industrije u Europskoj uniji. Imamo radnike koji rade u tim industrijama s dugom tradicijom. Što je još potrebno za planiranje razvoja prehrambene industrije?U prvom redu to je osiguranje dovoljno poljoprivrednih jeftinih sirovina, a to je naprijed navedeno. Za ilustraciju, u EU poljoprivreda u odnosu na prehrambenu industriju ima vrijednost proizvodnje od 35% a to se planira i kod nas. Povećana poljoprivredna proizvodnja na istim kapacitetima nužno će dovesti do toga da će cijene poljoprivrednih proizvoda biti niske i to je nužni uvjet za razvoj prehrambene industrije.

Uloga bankarskog sektora u poljoprivredi

Neprihvatljive kamate

Također je vrlo važno da država organizira bankarski sektor koji će kapitalom pratiti razvoj poljoprivrede i prehrambene industrije jer danas kada niti jedan novac u svijetu nema osiguranu stalnu vrijednost niti ima realno pokriće, pa osigurati potreban kapital ovisi samo od umješnosti državne politike koja mora poticati ostvarivanje svojih proizvodnih ciljeva. Ne treba zaboraviti da je neprihvatljivo da iste banke u svojim matičnim državama kreditiraju svoje poljoprivrednike s kamatom od 1 do 2%, a kod nas više 10%. To više nije sloboda bankarskog poslovanja već namatanje kolonijalnih uvjeta bez kolonijalne okupacije.