Nakon što je slovenska vlada odbila državnu potporu najpoznatijem slovenskom proizvođaču čarapa Polzeli, njezina odluka bit će primjer koliko zakoni o insolventnosti funkcioniraju u praksi, pišu slovenske Finance.

Cilj potpore vrijedne milijun eura bio je, kako je prije nekoliko mjeseci pojašnjeno u planu spašavanja, čišćenje ogromnih dugova i novi početak za posrnulu industriju čarapa. Osim što bi nedostatak državne potpore mogao konačno zapečatiti sudbinu Polzele, ozbiljne pukotine u planu spašavanja postale su vidljive na kraju prošle godine nakon što je Karmen Dvorjak odstupila s mjesta predsjednice Uprave grupacije. Svoju ostavku obrazložila je odlukom Nadzornog odbora da za člana Uprave imenuje Roberta Tomazina bez njezinog znanja.

Propast MTČ-a
U javnost su isplivali i rezultati forenzičkog testiranja financijske dokumentacije Polzele koja je pokazala brojne nepravilnosti u vrijeme dok je član Uprave bio Marko Slokar. Time bi s ovih prostora mogla nestati jedan od nekoć najpoznatijih proizvođača čarapa. Drugi takav već je nestalo, a u pitanju je Međimurska trikotaža Čakovec, popularnija kao MTČ. Ta je čakovečka tvrtka 2010. godine završila u stečaju te je nakon toga zatvorila nekoliko pogona. U Hrvatskoj, međutim, i dalje postoje proizvođači čarapa od kojih je možda najpoznatiji splitski Jadran tvornica čarapa.

"Danas uz Jadran kao najvećeg proizvođača čarapa, djeluje određeni broj malih proizvođača koji jedva preživljavaju uz minimalne plaće", kaže Nenad Leček, čelnik Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske. Ni Jadran, međutim, ne može reći da kriza tekstilne industrije nije značajno utjecala na njegovo poslovanje. Prema podacima sa Zagrebačke burze Jadran je u trećem tromjesečju prošle godine zabilježio nešto više od šest milijuna kuna gubitka, ali baš kao i obližnji omiški Galeb, stvara nove proizvodne linije i pokušava preživjeti na tržištu. Tvornica Jadran danas ima 300-tinjak zaposlenih, a uspjeli su se probiti na tržište Austrije i Njemačke. 

Izvoz u EU
Koliko bi joj mogao pomoći ili odmoći eventualni nestanak najveće regionalne konkurencije drugo je pitanje jer u susjedstvu dolaze novi konkurenti, kao što je njemački Falke koji je prije dvije godine u srpskom gradu Leskovcu otvorio novi pogon vrijedan oko 10 milijuna eura i kapaciteta 15 milijuna pari čarapa i finih hulahopki godišnje. Kako je nedavno objavljeno, čarape postaju jedan od srpskih izvoznih aduta. Ukupna vrijednost izvoza čarapa u 2013. godini u Srbiji je iznosila 217 milijuna eura. Najviše se izvozi u Italiju, Njemačku i Nizozemsku. Uz čarape se najviše izvozi i donje rublje, što također predstavlja konkurenciju i omiškom Galebu. Leček tvrdi da ga ne čudi pohod proizvođača u Srbiju jer su sličnu strategiju imali i u Hrvatskoj.

"Dolaze privučeni poticajima države i iznimno malim plaćama radnika koji jedva preživljavaju. Njima nije teško zatvoriti pogone i radnike poslati na cestu kada završi razdoblje subvencioniranja", upozorava Leček. Koliko se tekstilna industrija izmijenila, govori i podatak da je od 1990. do danas u toj industriji u Hrvatskoj izgubljeno više od 50.000 radnih mjesta, a pogoni nekadašnjih tvornica danas su pretvoreni u stambena naselja, kao što je slučaj s Tekstilnom industrijom Zadar, ili slučajem Kamensko čiji su pogoni zanimljivi prije svega kao buduća građevinska zona za stambeno-poslovne blokove. Neki analitičari smatraju da je nužno usmjeriti mjere države u tekstilnu industriju. No, slučaj Polzele pokazao je da Slovenija nije pretjerano zainteresirana za davanje potpore jednom od zaštitnih znakova svoje tekstilne industrije. 

Ulagači dolaze

Jeftina radna snaga

Srbija postaje sve značajniji izvoznik čarapa, pišu srpski mediji, prije svega jer su inozemni ulagači privučeni malim plaćama u tom sektoru, što je slučaj i u Hrvatskoj. Uz njemački Falke, prije nekoliko je godina tvornice otvorila i talijanska kompanija Golden Lady dok je Pompea u Zrenjaninu i Brusu otvorila dvije tvornice čarapa i donjeg rublja.