Autor bloga Kapitalac predstavlja se kao 'libertarijanac, idealist, ovisnik o politici, ekonomski guru, muž i otac, slobodnjak, kritičar Vlade, informatičar bez premca, radikal, kapitalist, veseljak, provokator, prikriveni privatnik, wannabe sportaš, okretač rundi, filozof, gunđalo, nagluhi pjevač, monarhist koji naginje anarho-kapitalizmu, parnim danima introvertiran, a neparnima ekstrovertiran, naravno najbolji vozač i još štošta'.
Uz dozvolu prenosimo zanimljiv odgovor na pitanje 'Koliko dana u tjednu radimo za državu?'.
Post u nastavku prenosimo u cijelosti i bez izmjena:
Kako za državu radimo puno opće je poznata stvar. Kako bi dobili osjećaj za tu količinu rada kojeg se odričemo u ime državnog proračuna koriste se raznovrsne usporedbe.
U sljedeća dva grafikona možete vidjeti koliko vaše plaće odlazi državi u mjerilu jednog tjedna (7 dana). Jedan dio tjedna radite za državu, a drugi dio za sebe. No gdje se unutar tjedna nalazi ta granica i u kakvoj je zavisnosti o visini plaće?
Ako ste radnik na minimalcu za državu ćete raditi do srijede u osam ujutro. S prosječnom plaćom radite do 18 sati istog dana, a radnik s velikom plaćom gotovo cijeli dan dulje, do četvrtka u šest ujutro. Radnik s većom plaćom za državu radi dulje od radnika s manjom plaćom. To je određeno sustavom progresivnog oporezivanja koji veće plaće opterećuje i većim postotkom poreza. Za usporedbu, u sustavu ravnomjernog oporezivanja (flat tax) svi radnici, bez obzira na visinu plaće, radili bi za državu jednako dugo, a i dalje bi oni s većom plaćom plaćali i veći iznos poreza.
Ako na vaš ostatak dodamo PDV, što je validna pretpostavka u eksperimentu jer ako novac trošite kupujući hranu, plaćajući režije i slično, tada evidentno državi dajete još novca, granica u tjednu se polako pomiče udesno. No koliko daleko? Pogledajmo:
Radnik na minimalcu, uzevši u obzir i PDV, još jednu plaću podijeli s državom, “bratski” rekli bismo, i tako za nju radi do četvrtka u podne. Radnik s prosječnom plaćom radi za državu do četvrtka u 20 sati, a onaj s natprosječnom do petka u pet ujutro. Za vlastitu korist država mu dozvoljava da radi ostatak petka, subotu i nedjelju. 60% državi, a 40% njemu čini se kao pošteno porezno opterećenje. Pošteno ako se na realnost gleda očima države i proračunskih konzumenata. Izvornu objavu pročitajte ovdje.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.http://strasilo.wordpress.com/2013/04/22/lafferova-krivulja-i-porezno-opterecenje-u-rh/
još jedan na tu temu
Ama meni je drago da ste se Vi snašli. Nemam ja ništa protiv poreza, ali želim reći da je kod nas porezni sistem potpuno kaotičan. Od jednog dijela se traži abnormalno mnogo i uskraćuju im se mnoga prava, dok se od ostalih ne traži apsolutno ništa i mnogo im se daje…
Neznam, možda su ovi drugi pametniji i sposobniji, ali opet, zar ćemo se svi baviti istim poslom?
@furia
Ja nista ne preprodajem osim znjanja i to svog ne tudjeg. One man band. Imam nesto skole i dosta godina iskustva u ovom sto radim. Sav moj obrtni kapital je znanje uz povremeno strucno usavrsavanje vani. Nikada nisam bio na zavodu,a od svoje 20te godine ni dana nisam bio bez posla. Svaki cent koju zaradim uredno svaku godinu prijavim. Nista ne sakrivam. Pored toga ima u nas puno stvari na kojima se da radit i jako dobro zaradit,a uopce nemas obvezu prijavljivanja poreza na dohodak. Jasno bio bi lud ove stvari otkrivat javno na forumu pa da mi sutra netko radi konkurenciju. Ali najbitnije je zeljeti,htjeti i poduzimati,a ujedno se i mjenjati. Ocekivat razlicit rezultat kao i nasi seljaci s uvijek istim pristupom je suludo.
Ma ljudi nije bitno koliko radimo.Bitno je da radimo jer tko radi ne boji se gladi.Evo bas gledam svoju poreznu prijavu. Dohodak, prihodi od imovine, prihodi od dividendi sve skupa preko 1,5 miljona kuna(i ja sam zadovoljan jer sam skroman i ne trazim puno),a drzava mi treba vratit 4120,00 kuna. Dobra je drzava. Ocito drzava prepoznaje one koji vrijede pa im shodno tome i vrate ono sto misle da zasluzuju mada ja mislim da zasluzujem i puno vise to je na zalost sve sto sam uplatio na ime poreza i prireza u 2013. Eto pa kad sjedne povrat poreza vodim obitelj na cevape s kapulom i ako pritekne zalit cemo sve Don Perignonom. Najbitnije je u ova krizna vremena ne podleci stresu i kvalitetno provoditi vrijeme sa obitelji.
Ma nek ne vrate nista poreza ali nek ni ne uzimaju nista.
Sto kaze Twixer, sve bi imalo smisla da je taj porez koji je ubran koristen za skolstvo, edukaciju, zdravstvo ili neku vrstu javno privatnog partnerstva(ne volim ga) da se podigne unutarnja i vanjska konkurentnost.
Ne ne, to je da Slino i Čmaras idu na more.
Uključite se u raspravu