Iz europskih fondova Hrvatska potencijalno može povući čak 11,7 milijardi eura u razdoblju do 2020. Na europski novac aktivno računa i Vlada kao na ključnu polugu za investicije i gospodarski rast. No, dok su politici puna usta fondovskog novca, kritičari upozoravaju na to da nam za to nedostaju kapaciteti, projekti i strateški dokumenti za razvoj.

No, svaki idući korak u gospodarskoj politici ionako će se ubuduće usklađivati s Bruxellesom jer Hrvatska od idućega tjedna formalno ulazi u Proceduru prekomjernog deficita. Zbog probijanja maastriških kriterija za državni deficit i javni dug, proračunsko planiranje u idućih nekoliko godina bit će pod povećalom Europske komisije. Što će se tražiti od Hrvatske, hoće li fiskalna prilagodba biti teška tri ili možda čak i sedam milijardi kuna te je li moguće poštovati zahtjeve Komisije bez odlučna rezanja na rashoda, neke su od tema stručne konferencije "Hrvatska u EU: Financijski izazovi i pogled prema naprijed", koja će se u organizaciji Ureda za informiranje Eurpskog parlamenta danas održati u Zagrebu pod medijskim pokroviteljstvom Poslovnog dnevnika. O problematici i perspektivama višegodišnjeg financijskog okvira EU svoja mišljenja ukrstit će hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu Oleg Valjalo (SDP) i Ivana Maletić (HDZ). O top temi domaćih javnih financija, ulasku u Proceduru prekomjernomg deficita i prilagodbi koja slijedi skorašnjim rebalansom proračuna, govorit će zamjenik ministra financija Boris Lalovac, viceguverner HNB-a Michael Faulend te ekonomisti Ante Babić i Željko Lovrinčević. 

Valjalo: EDP nije bauk, neće biti obustave kohezijskog novca

Što za Hrvatsku predstavlja Višegodišnji financijski okvir Unije od 2014. – 2020.?
Prema okvirnim procjenama, predviđena nacionalna alokacija za Hrvatsku je ukupno 11,723 milijardi eura, od čega 8,029 milijardi za kohezijsku politiku, 3,462 milijarde za poljoprivredu i ruralni razvoj (tržišne potpore 186 milijuna, izravna plaćanja 1,013 milijardi, mine 26 milijuna, ribarstvo 169,7 milijuna, ruralni razvoj 2,066 milijardi) te 203,7 milijuna za vanjsku granicu i sigurnost. U sklopu šestoga poglavlja (Kompenzacije) predviđeno da u 2014. dobijemo i dodatnih 26,9 milijuna eura, i to s ciljem da Hrvatska zaista profitira od ulaska u EU već u prvoj godini članstva.Posebno me veseli porast sredstava za financiranje infrastrukturnih projekata od gotovo 287 posto. Plan je potrošiti na razini EU oko 50 milijardi eura za te svrhe. Hrvatska u tom području treba i može ostvariti velika ulaganja jer su upravo ona ključan preduvjet za ostvarivanje rasta i razvoja. U istraživanje i inovacije u novom se razdoblju planira potrošiti oko 80 milijardi eura, što je 46 posto više  u odnosu na prethodno razdoblje.

Dok su političarima puna usta europskih fondova, stručnjaci kritiziraju da nećemo puno profitirati od VFO-a jer nam nedostaje kvalitetan strateški okvir. Slažete li se s takvom ocjenom i s čim bi se najprije trebalo uhvatiti u koštac?
Nipošto se ne bih složio. Najbolji primjer koji potvrđuje da ne zaostajemo za drugim članicama u pripremi strateških planova i dokumenata jest činjenica da smo među prvima koji su dostavili nacionalni plan za Inicijativu zapošljavanja mladih, europski projekt koji teži čak šest milijardi eura. Hrvatska je nedavno pripremila programe za prethodno financijsko razdoblje i to je iskustvo omogućilo znatno jačanje kapaciteta naše javne uprave. Suprotno tmurnim predviđanjima, Hrvatska ne zaostaje u razvijanju i predaji operativnih programa, kao ni u postupku potpisivanja tzv. Partnerskog sporazuma. Očekujem da ćemo, kao i većina članica Unije, potpisati Partnerski sporazum u rokovima koje je za to predvidjela Komisija. Što bolje međusobno uskladimo regionalne i lokalne planove, ostvarit ćemo bolje usmjeravanje sredstava te snažniji povrat uloženoga novca u obliku kvalitetnijega rasta i razvoja.

Kako će ulazak u Proceduru prekomjernog deficita (EDP) utjecati na proračunski proces?
Procedura prekomjernoga deficita osmišljena je kako bi članicama olakšala izlaz iz proračunskoga minusa. Pojačano praćenje značit će izvještavanje Komisije svakih tri ili šest mjeseci o postignutom napretku u procesu izlaska iz deficita. To će omogućiti i Komisiji, ali ponajviše nama, da ostvarimo bolji uvid u vlastitu financijsku situaciju te ostvarimo bolje fiskalno planiranje. Od Hrvatske se očekuje da smanji deficit na 4,6% BDP-a u 2014., 3,5% BDP-a u 2015. i 2,7% BDP-a u 2016. Takvi bi uspjesi u našem slučaju okončali Proceduru prekomjernog deficita.Na žalost, u nas se na EK gleda kao na negativni čimbenik koji vreba da nam u svakom trenutku nametne sankcije. Važno je shvatiti da Komisija zastupa interese cijele zajednice, a Hrvatska, kao nova članica, dijeli interese s tom cjelokupnom zajednicom. Komisiju treba gledati kao na partnera spremnoga pomoći kako bi se ostvario zajednički interes.

Očekujete li da će Vlada poduzeti ozbiljan napor unutar EDP-a? Prijeti li nam scenarij obustave sredstava iz kohezijskog fonda?
Na Proceduru proračunskog deficita  treba gledati kao dodatan alat preko kojega Vlada može još bolje pristupiti rješavanju prekomjernoga proračunskoga minusa. Usporedbe radi, u svibnju 2013. čak je 20 članica EU bilo u postupku EDP-a. Najbolji primjer pružila je Latvija koja je javni dug spustila sa 9,8 posto BDP-a u 2009. na manje od 1,2 posto. Mađarska je uvjerljivo provela paket mjera koji jamči dugoročnu stabilnost. Nisu sve članice bile jednako uspješne. Malta nije učinila dovoljno. Španjolska, Francuska, Slovenija i Poljska dobile su dodatne dvije godine, pa deficit moraju dovesti u red do 2016. Nizozemska i Portugal izborili su se za također za još jednu godinu. Svi ti primjeri pokazuju da se na Komisiju gleda kao na partnera s kojim treba surađivati u ostvarivanju zajedničkih interesa. Dosad nije zabilježeno da su ijednoj članici uskraćena sredstva iz kohezijskoga ili strukturnih fondova. Uvjeren sam da ni Hrvatska neće biti presedan. 

Maletić: Prilagodba bi mogla biti teža od 7 mlrd. kn

Velik broj članica EU oslanja se na strukturne i kohezijske fondove kao način izlaska iz krize, uključujući i Hrvatsku. Imamo li dovoljno kapaciteta za iskorištavanje tog potencijala?
Europska komisija je još u srpnju 2013. javno upozorila na to da Vlada ne radi dobro. Među nedostacima navela je neadekvatne administrativne kapacitete, nedostatak koordinirane suradnje među ministarstvima, kompliciranost sustava… U listopadu 2013. Vlada je predala EK opis sustava za rad s europskim fondovima i EK je dala negativno mišljenje jer nema dovoljno ljudi za rad s fondovima i nije uspostavljen informacijski sustav za praćenje korištenja EU fondova. Još za pregovora 2011. znalo se da je taj informacijski sustav preduvjet i da bez njega nema dozvole za rad u 2013. Vlada nije uspjela odraditi pripreme. Zbog toga je blokirano davanje predujma od 150 milijuna eura. Prvi se gubitak već dogodio.

Uz sadašnji tempo, koliko bi Hrvatska mogla iskoristiti od dostupnih 11,7 milijardi eura do 2020.? 
Prema planovima iz poglavlja 22, tijekom 2012. i do polovice 2013. trebalo je objaviti natječaja u vrijednosti većoj od 1,1 milijardu eura. Samo tako su se IPA sredstva i 450 milijuna eura iz fondova za 2013. mogli na vrijeme iskoristiti i otvoriti prostor za brzo korištenje novih sredstava iz razdoblja 2014.-2020. Taj sustav je trebao biti vlak koji juri i već u 2012. se uz završetak pripreme ovih 1,1 milijarde eura vrijednosti projekata trebalo pripremati novih milijardu za ugovaranje u 2014. i 2015., pa tijekom 2013. nove dvije milijarde za ugovaranje u 2015. i 2016… Za potrošiti 8,03 milijarde europskog novca treba imati pripremljeno 16 milijardi eura projekata i bez ove dinamike ne može se uspješno potrošiti europski novac. A Vlada stoji i na kraju 2013. hvali se pokretanjem natječaja projekata koji su već trebali biti u provedbi i trošiti europski novac. Projekti se tek ugovaraju i trebat će im u najboljem slučaju 6 mjeseci do potpisivanja ugovora i početka provedbe. Time smo već u drugoj polovici 2014., a još se neće trošiti euri iz 2013., o eurima iz 2014. da ne govorimo, oni neće doći na red prije kraja 2015. Veliki je to gubitak prilika. Gubitak se ne događa odmah već tri godine nakon dodjele sredstava, što znači da nas prvi očekuje u 2016. Zbog toga Vlada nije zabrinuta: znaju da će problemi dočekati nekog drugog. Nastavi li Vlada spavati, u 2014. i dalje nećemo trošiti fondove već samo IPA-u (a i to su uspjeli jako usporiti). Tek u 2015. počet će se koristiti prva sredstva iz fondova i to vrlo male postotke (do 5%). Ovakav tempo doveo bi nas u poziciju da kontinuirano uplaćujemo više u europski proračun nego što koristimo.

Projekcije o deficitu, dugu i rastu Europske komisije i Vlade znatno se razlikuju pa bi financijska prilagodba mogla biti osjetno veća od tri milijarde kuna. Koliko vi očekujete?
Vlada je proračun definirala temeljem projekcije rasta BDP-a od 1,3 posto. Procjene EK su rast od 0,7 posto, i to uz veliko "samo ako". EK ističe da su glavni rizici zbog kojih bi najavljeni pozitivni trendovi mogli završiti u minusu: dodatno smanjenje kreditiranja (posebno malih i srednjih poduzetnika) i institucionalni kapaciteti za povlačenje sredstava EU fondova koji bi se mogli pokazati još slabijima u odnosu na dosadašnje procjene. Rizici na koje EK upozorava i koje bismo trebali izbjeći želimo li ostvariti rast realiziraju se na opće zaprepaštenje svih vanjskih promatrača. Prilike za rast se propuštaju. Deficit je u startu za 3,5 milijarde kuna veći od cilja koji je postavila EK. Kad se doda nerealan rast na kojem se temelji proračun, prilagodba bi mogla ići preko sedam milijardi kuna.

Može li Hrvatska postići uštede na prihodnoj strani proračuna, rast investicijama baziranim na novcu iz EU fondova, bez većih rezova na rashodnoj strani?
Prosječna prilagodba od 0,9% BDP-a godišnje bez snažnijeg je oporavka gotovo nemoguća. EK preporučuje reviziju rashoda s ciljem racionalizacije plaća, izdataka za socijalu i subvencija te omogućavanje dovoljno velikog fiskalnog prostora za pokretanje i primjenu proračunskih rashoda koji potiču rast, uključujući i rashode za "sufinanciranje" projekata koji se financiraju iz fondova EU. Daljnja rezanja rashoda vrlo su upitna. Nastavak smanjivanja plaća doveo bi do odljeva kadrova i smanjenja administrativne sposobnosti, time i konkurentnosti. Smanjenje mirovina i socijalnih naknada dovelo bi do znatna povećanja broja siromašnih, a već smo na 32,7%. Na prihodnoj strani novo povećanje poreznih opterećenja potpuno bi zaustavilo gospodarske aktivnosti. Treba ozbiljno raditi na moderniziranju države i gospodarstva, na izgradnji povoljnog poslovnog okruženja, otvaranju financiranja poduzetnika, reformi tržišta rada, socijale i zdravstva.