Premda je projekt unovčavanja autocesta najdalje otišao u smjeru monetizacije, odnosno koncesiji konzorciju u kojem bi sudjelovali i domaći mirovinski fondovi, sve se glasnije spominje plan B: sekuritizacija. Ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić, navodno bijesan na savjetnike projekta jer razrađuju samo ideju koncesije, zatražio je alternativu ne dobije li Vlada financijski dobre ponude.

Ona bi bila da HAC izda obveznice koje bi se ponudile institucionalnim investitorima i manjim dijelom građanima. Premda se bojazan u Banskim dvorima da bi ponude mogle podbaciti može razumjeti, posebno nakon propale privatizacije Hrvatske poštanske banke, u krugovima bliskim procesu smatraju da ideju guraju krugovi koji se protive reorganizaciji HAC-a. Ključna razlika između modela koji će odabrati Vlada svodi se na pitanje kako će naposlIjetku izgledati HAC. Preuzme li upravljanje autocestama neki od svjetskih operatera u suradnji s mirovinskim fondovima, HAC prije ili kasnije, ovisno o koncesijskom ugovoru, ide u reorganizaciju i rezanje dijela od 3000 zaposlenih.

Odluči li se Vlada na sekuritizaciju, kojom bi se podmirila većina duga,restrukturiranje toga cestovnog diva pada u drugi plan, što znači čuvanje socijalnog mira i nastavak troškovno neučinkovita poslovanja.Iako je u oba slučaja sudjelovanje mirovinskih fondova neupitno, jer u projekt ulaze ili zajedno s operaterom ili kupuju obveznice HAC-a, mirovinci preferiraju monetizaciju. "Radije biramo da dođe tvrtka koja će upravljati na profitabilnoj bazi i postaviti poslovanje na zdrave noge, što će našim članovima donijeti dugoročni rast imovine. Kupnjom obveznica novcem osiguranika financiramo tvrtku u kojoj su problemi gurnuti pod tepih", kaže naš sugovornik blizak procesu.

Ono što državi ne gine u oba scenarija jest rast javnog duga, koji je potkraj prošle godine dosegnuo 80 posto BDP-a, uključe li se u računicu HAC, ARZ i HBOR, kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskoga instituta. "Sve ovisi o tome hoće li i koliko javnog duga dobivenim novcem od autocesta biti otplaćeno, no sekuritizacija automatski ulazi u javni dug", kaže, čime u vodu padaju nade da "ovisno o odredbama Eurostata" sekuritizacija možda i ne bi ušla u javni dug. Model monetizacije za oko 1050 km autocesta bit će poznat u lipnju. Do kraja mjeseca Vlada će odlučiti koji od triju ponuđača ići u idući krug. Poznata su dva imena; konzorcij na čelu s Goldman Sachsom, Allianz Capital Partners i Vinci, u kojem sudjeluju AZ, Erste Plavi i PBZ CO. Konkurira im Macquarie s RBA obveznim mirovinskim fondom. 

1. scenarij

Država daje autoceste u koncesiju – HAC i ARZ idu u restrukturiranje

Na monetizaciju autocesta država se odlučila zbog dvaju osnovnih problema domaćih cestovnih tvrtki: problema financiranja i problema učinkovitosti poslovanja. Dugovi HAC-a popeli su se na na 2,9 milijardi eura, a ARZ-a na 950 milijuna eura. Samo ove godine na naplatu stiže više od šest milijardi kuna. Budući da je dug za autoceste dosegnuo 30-ak milijardi kuna, što država može vratiti jedino monetizacijom, od nje očekuje od 2,4 do 3,2 milijarde eura, ovisno o trajanju koncesije. Zbog situacije u HAC-u i ARZ-u upućeni procjenjuju da bi koncesionar zauzvrat tražio povrat od oko 12 posto na uloženi kapital. Osnovna prednost davanja autocesta u koncesiju nekom od svjetskih operatera jest u tome da bi država osigurala probitabilno poslovanje domaće cestovne infrastrukture. Ovisno o koncesijskom ugovoru, ali sigurno u idućih nekoliko godina, koncesionar bi smanjio broj zaposlenih i optimizirao poslovanje. No, to je ujedno najveći kamen spoticanja zbog nužnih otpuštanja i mogućeg rasta cijena cestarina. Kao model, koncesije se u svijetu uobičajeno koriste u slučajevima kad gradnja mreže nije kompletirana.

2. scenarij

Izdaju se obveznice uz garanciju države, cestari nastavljaju po starom

Kao sve glasnija alternativa monetizaciji spominje se sekuritizacija, u osnovi "prepakiravanje" duga u vrijednosne papire. Riječ je o jednostavnom modelu u kojem bi, najvjerojatnije HAC, izdao obveznice uz pokriće države koje bi kupovali institucionalni investitori, a manji dio do 200-tinjak milijuna eura ponudio bi se i građanima. Neslužbeno se govori o roku dospijeća od 10 do 15 godina uz prinos od 6 do 7,5 posto. Tehnički, pripremiti izdanje obveznica jeftinije je nego realizirati monetizaciju koncesijom, a u svijetu je sekritizacija uobičajen model kad je investicijski projekt završen. No, s obzirom na vrijednost koju bi trebalo prikupiti izdanjem, koje daleko nadmašuje i najveća državna izdanja, riječ je o složenom procesu koji je nemoguće realizirati bez lepeze stranih i domaćih investitora, pod pretpostavkom da je može "progutati" domaći javni dug. Odabirom sekuritizacije rješava se, ponajprije, pitanje financiranja, a tada manji problem (p)ostaje neučinkovito poslovanje. Realno je odgađanje restrukturiranja HAC-a i ARZ-a, na čijem čelu ostaje država, a manjkovi u tekućem poslovanju ponovno se rješavaju zaduživanjem.