Hrvatska se priključenjem na Transjadranski plinovod ponovno vraća na plinsku kartu Europe na kojoj se već dulje vrijeme prelamaju borbe za geopolitički interes i stratešku važnost. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak potpisao je prije dva dana s ministrima Azerbajdžana, Crne Gore i Albanije Memorandum o razumijevanju, koji će omogućiti suradnju na tom projektu.

Postajemo bitni

“Hrvatska postaje zemlja koja je vrlo bitna za transportne sustave opskrbe energijom jugoistočne Europe. Moglo je biti i drugačije, da nismo bili brzi; moglo se ovo potpisati tek za dvije do tri godine. U pravilu smo uvijek kasnili, sada pokušavamo biti u pravim trenucima na pravim mjestima”, kazao je tom prilikom Vrdoljak.

Pod zaostajanjem je mislio i na projekt Južni tok koji je ovih dana dobio crveno svjetlo Europske unije koja od zemalja članica kroz koje će ruska nafta prolaziti dalje prema Europi traži da ponovno ispregovaraju nove bilateralne ugovore s Rusijom koji će poštivati europska pravila. Riječ je o pravilima sadržanima u takozvanom Trećem energetskom paketu u kojima je definirano da proizvodnja i opskrba moraju biti odvojene,  što je u oba slučaja kompanija Gazprom. Također se zahtijeva da Gazprom ne smije imati ekskluzivno pravo korištenja plinovoda i da trećoj strani mora dopustiti pristup.

Europska komisija je svojom odukom šokirala sve svoje članice koje su potpisale bilateralne ugovore, a riječ je o Sloveniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Austriji, Hrvatskoj i Grčkoj, a posebice Rusiju koja ne misli tako lako odustati od izgradnje plinovoda u kojega je već uložila i previše novca. Odmah nakon objave odluke u prvi plan je iskočio projekt Transjadranskog plinovoda koji bi s divovskog kaspijskog plinskog polja u dijelu Azejrbadžana trebao dovoditi plin u Europu n. Za razliku od Južnog toka kojega Europa očito vidi kao širenje ruskog utjecaja,

Snažna podrška

TAP je po mjeri EU-a i ima njezinu snažnu podršku. TAP je zapravo zamjena za Nabucco, plinovod koji je definitivno odbačen polovicom ove godine i na koji je Hrvatska najviše računala kao ulaznicu među energetski strateški važne zemlje i zbog kojega je odustala od Južnog toka. Osim što prilikom projektiranja nikada nije definiran izvor plina iz kojeg bi se u Europu dovlačio iz kaspijskog bazena, Nabucco je također bio i trn u oku Rusije pa je nemali broj onih koji su zaključili da je sam Azejrbadžan odustao od Nabucca kako ne bi previše iritirao svojeg velikog susjeda. “Svi ti plinovodi su na dugom štapu jer bi većina njih trebala profunkcionirati do 2020. godine, a diskutabilno je  hoće li se ti projekti uopće dovršiti”, kaže Mirko Zelić, predsjednik Znanstvenog vijeća za naftu i plin pri HAZU-u.

Oko 36 milijardi eura vrijedan TAP trebao bi ići preko Turske, Grčke, Albanije, a konačni cilj je Italija. Plinovod se i ponajviše gradi zbog jednog tako velikog potrošača kao što je hrvatska jadranska susjeda. Hrvatska bi se na TAP trebala priključiti preko Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) koji bi se na TAP trebao priključiti u Albaniji, te kretati dalje prema Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Hrvatska se nada da je EU prepoznala važnost IAP-a budući da od Ploča pa prema Splitu za sada nema nikakve potrošnje pa se postavlja pitanje njegove ekonomske isplativosti. Također se nada da će plin iz IAP-a prodavati u srednjoj Europi, što bi rebalo doći do izražaja nakon nikada realizirane izgradnje LNG terminala na Omišlju.

“Za Europu je bitno da postoji novi nabavni pravac koji neće dolaziti isključivo iz Rusije”, tumači Miljenko Šunić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP).

I dok Europa muku muči kako da postane što manje ovisna o ruskom plinu, Zelić kaže da je Hrvatska imala veliku šansu s afričkim plinom čiji je dobavni pravac trebao ići preko Italije. “To je već izgrađena mreža i na nju smo se mogli priključiti gotovo odmah preko Sjevernog Jadrana. Od toga se odustalo, a ja još uvijek ne znam točno zašto”, kaže Zelić.

Diversifikacija nabave

Time bi Hrvatska uz vlastitu proizvodnju kojom već danas zadovoljava veliki dio svojih potreba, imala ruski te afrički plin i ispunila bi europski san o diverzifikaciji. To bi je sasvim razlikovalo od većine ostatka Europe koja plin uglavnom dobija iz ruskih izvora. Za sada je teško pomisliti da će ruska strana odustati od Južnog toka zbog europskog protivljenja, a novim pregovorima opiru se i članice kroz koje će prolaziti Južni tok.

Osim toga, Sjeverni tok koji preko Baltičkog mora prenosi naftu u Njemačku svojevremeno je dobio pravo izuzeća od Trećeg energetskog paketa, a isto će dobiti i TAP. Stoga mnogi smatraju da je riječ o nadmudrivanju Rusije i EU, koje se intenziviralo nakon ruske pobjede u šahovskoj partiji privlačenja Ukrajine u svoju interesnu sferu. Upravo je Ukrajina bila formalni razlog izgradnje Južnog toka jer su gotovo svakogodišnji prijepori te zemlje s  Rusijom oko pitanja cijene plina bili razlozi da je Europa svake zime strepila hoće li dobiti ruski plin koji Europu stiže preko Ukrajine. Prijetnja plinske krize koja je kulminirala 2009. nakon što je Rusija optužila Ukrajinu da krade plin namijenjen Europi zbog čega je na dva tjedna došlo do smanjene isporuke i pada tlaka u plinovodu prema Europi.

Kako se ovako veliki projekti ne rade ad hoc, nego se dugo promišljaju, a sigurno je da borba za nabavne pravce nije od jučer i da će šahovska partija još potrajati bez brze predaje obje strane. Europa želi spriječiti preveliku ovisnost o ruskom plinu u trenucima kada Rusija ponovno vraća svoju važnost u svjetskim događajima. Hrvatska je olako odustala od Južnog toka pod pritiskom svojih zapadnih saveznika, a kada se željela ponovno ubaciti u njega, bilo je kasno. Posrednim pravcem za njega će biti vezana priključkom kod Slavonskog broda. Hrvatska tako gomila priključke na glavne plinovode i nada se da će za desetak godina moći sve svoje kapacitete zadovoljiti vlastitom proizvodnjom, snujući kao i susjedna Srbija, da će biti energetsko čvorište ovog dijela Europe koji će državi dati vanjskopolitičku važnost.

Šest godina pregovaranja

Švicarska ideja

Pregovori i projektiranje oko Transjadranskog plinovoda u Hrvatskoj traju već četiri do pet godina, otkada je ta ideja došla na stol Europske komisije. Osim što će Hrvatskoj donijeti još jedan dobavni pravac, pojedini stručnjaci smatraju da će donijeti i jeftiniji plin. Pokretači TAP-a je švicarski Axpo, dok su nositelji razvoja projekta norveški Statoil i njemački E.ON. Duljina plinovoda je oko 3600 kilometara, a njegova poveznica s Hrvatskom je Jonsko-jadranski plinovod (IAP) Prolazio bi teritorijem Albanije, Crne Gore i Hrvatske ukupne duljine i kapciteta pet milijardi kubičnih metara na godinu.