Dok u Udruzi Franak vlada poprilično optimistična atmosfera nakon presude suca Dobronića i donošenja Zakona o potrošačkom kreditiranju te najavljuju čak i novu kolektivnu tužbu gdje će zastupati čak i dužnike s kreditima vezanim uz euro, presude koje padaju u regiji govore kako bi europska pravna bitka s bankarima, koja je tek počela, mogla biti puno kompleksnija nego se čini na pravi pogled. Primjerice, mađarski portali ovaj su tjedan izvijestili o presudi mađarskog suda koji je ustvrdio da su u slučaju zajmova vezanih uz strane valute “dužnici iskoristili prednost nižih kamata na zajmove vezane uz strane valute te stoga rizike proizašle iz fluktuacije valute također moraju snositi dužnici”.

Uz to, mađarski sud, koji kaže kako dužnici koji se smatraju oštećenima mogu tražiti zadovoljštinu samo kroz pojedinačne slučajeve, posebno je naglasio kako se ova vrsta ugovora općenito ne može regulirati sudskim odlukama na masovnoj skali. Dakle, ako će sudska praksa EU ići tragom mađarskih zaključaka, hrvatski primjer mogao bi tu poprilično stršati. Posebna priča je i austrijska presuda na koju su se znali pozivati hrvatski dužnici u francima. Međutim, ako se pogleda austrijska presuda vidljivo je da austrijski Vrhovni sud uopće nije utvrdio ništetnost nijedne ugovorne klauzule iz ugovora o kreditu pa tako ni ništetnost valutne klauzule u francima. Kako je presuda suca Dobronića već iznjedrila visoku razinu sistemskog rizika za financijski sustav u slučaju Franak, a s obzirom da je broj od 400 žalbi za kredite u eurima koje je primila Udruga zaista mrvičak u odnosu na ukupni broj kreditima u eurima, nije teško zaključiti da sada kroz novu kolektivnu tužbu mogu izazvati sistemski rizik epskih razmjera.