Da bi se pokrenulo gospodarstvo, potrebno je raščlaniti koji su to sektori u koje Hrvatska želi ulagati. Posljednjih godina najveći je fokus bio na turizam i trgovinu, a proizvodnja i inovacije gotovo su zamrle. Sudionici okruglog stola kojeg je u ponedjeljak organizirao Poslovni dnevnik složili su se kako su jedini put do rasta inovacije i ulaganja u proizvodnu industriju, posebice onu tehnološku.

"Hrvatska je svoju perspektivu temeljila na ono što bih nazvao 3T – turizmu, prometu i trgovini. Puno se zaduživalo i ulagalo u te industrijske grane, a niti jedna od njih nije fundamentalno kreativna. Potreban nam je četvrti T, odnosno tehnologija – i na tome insistira i Sveučilište", kaže Aleksa Bjeliš, rektor zagrebačkog Sveučilišta. Po njemu imamo kvalitetne inovatore u području energetike, poljoprivrede, te u brodogradnji, a pri tome neke niše ostaju neiskorištene. "Da bismo gospodarstvu dali puni zamah moramo dati šansu poduzetnosti i inovativnosti. No, čini mi se da ova politička opcija djeluje u suprotnom smjeru, u smjeru fiskalne panike i strategijskog cinizma koja nas koči. Ako se tako nastaje, odlazit će nam najbolji mladi ljudi. Osim toga, stalni pad ulaganja u istraživanje i razvoj te visoko obrazovanje ide u smjeru marginalizacije cijelog društva", smatra Bjeliš. Slično razmišlja i ekonomski analitičar Željko Lovrinčević, koji misli kako bi tehnološki sektor mogao biti najbolji generator rasta. No, u zaostajanju za tehnološkim inovacijama ne zaostaje samo Hrvatska već cijela Europa, u odnosu na ostale kontinente.

Nakon što su podbacili ciljevi Lisaboskog ugovora, Lovrinčević smatra da ni nova europska strategija neće promijeniti puno. "Strategija se promijenila na način da je postala konciznija i operativnija, a uvedeno je uvjetovanost u smislu povlačenja sredstava te godišnji monitoring njezine provedbe. Europa pokušava iz socijalno-tržišnog prijeći na tržišno-socijalni model i pokušava identificirati svoje ključne probleme koji su u prvom redu energetska ovisnost, klimatske promjene, pitanje nezaposlenosti i proizvodnja koja je slaba", kaže Lovrinčević dodajući da bi i Hrvatska trebala slijediti europske ciljeve, jer je to preduvjet za povlačenje novca iz fondova, no zadovoljavanje europske strategije samo je jedan dio priče. "Moraju se stvoriti nacionalne strategije koje će potaknuti promjene. Primjerice, 80 posto novca za istraživanja dolazi iz nacionalnih resursa. Ako taj novac ne možete naći u vlastitoj blagajni Europa vam ne može pomoći", upozorava Lovrinčević istaknuvši da je Hrvatska među najlošijim zemljama po ulaganju u istraživanja i razvoj u koje se ulaže tek 0,7 posto BDP-a. Na listi naših prioriteta su teme koje sežu od energije do javne uprave, poreza ili edukacije, no, kada se Hrvatska uspoređuje s EU vidljivo je da imamo drastičnih problema s javnom upravom. "Nije problem samo u izdvajanju novca, već u orgnizaciji javne uprave koja je iza Rumunjske i Bugarske najgora. Javna uprava mora biti efikasnija.

Drugi problem je nefunkcioniranje pravosuđa što stvara ambijent ukupne nesigurnosti ulaganja. Svi ostali problemi, poput nezaposlenosti, nusprodukt su tih problema. Imamo višak radne snage u svim segmentima jer imamo ekonomiju koja se umrtvila i ne stvara nova radna mjesta", ističe Lovrinčević pozivajući da je krajnje vrijeme da se napravi nacionalni plan reformi i program konvergencije."Hrvatska je na nultoj točki. Nije donešen niti jedan dokument u skladu s procedurom. Parcijalnih dokumenata je puno, ali što znači znanstvena strategija koja samo na jednom mjestu spominje riječ industrija, a industrijska strategija uopće ne postoji. Nismo nikada imali educiraniju generaciju nego sada, a nikada nismo gubili više kapitala nego sada", priča Lovrinčević. "Trebali bismo biti orijentirani na izvoz. Postoje uglavnom individualne inicijative odnosno inkubatori i udruženja koji industriju predstavljaju na globalnom tržištu. Potrebno je uspostaviti partnerstvo s kompanijama koje su zajedno spremne razvijati određene industrije", misli pak Damir Zec, direktor IBM Hrvatska koji prilike za hrvatsku tehnologiju vidi u sveprisutnijim cloud uslugama, sustavima za praćenje, energetici u kojoj je sve prisutniji IT te zelenoj industriji, posebice jer je Hrvatska prepoznata kao zemlja s prirodnom podlogom za razvoj takve industrije ili poljoporivrede.

S obzirom na veličinu tržišta, kaže, možda ne možemo proizvoditi automobile, ali možemo, primjerice proizvoditi sustav za ubrizgavanje goriva. "Potrebna nam je specijalizacija u određenim segmentima kako bi dali vrijednost na globalnoj razini", ističe Zec. Na globalnoj razini prilika je i međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor ITER – zajednički projekt Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Rusije, Indije, Japana i Koreje u čijoj izgradnji mogućnost sudjelovanja imaju i hrvatske tvrtke."Inovativnost i ideje te gospodarstvo bazirano na njima jedini je način na koji država može prosperirati. Tu Hrvatska ima nekoliko kvalitetnih grana od biotehnologije, biomedicine, do ICT-a. Mogućnosti postoje, ali ne postoji financijski i pravni sustav da se neka ideja realizira", smatra Tome Antičić, direktor Instituta Ruđer Bošković. No, ni tu Hrvatska nije usamljena, problem financiranja idejnih projekata nije problem samo Hrvatske već cijele Europe. Europa, smatra Lovrinčević, zaostaje za ostalim kontinentima jer nema fleksiblinosti poduzetničkog kapitala za startupove."Najveći problem je u poduzetničkom dijelu, odnosno u malom i srednjem poduzetništvu. Europa pokušava zaustaviti nezaposlenost garantnim fondovima za malo i srednje poduzetništvo koji bi preuzimali jedan dio rizika. Rokovi plaćanja za male poduzetnike skraćeni su na 30 dana što je potpuno suprotno hrvatskoj praksi gdje se prvo plaća velikim kompanijama", nabraja Lovrinčević, a misli da bi trebalo 'olabaviti' uvjete za javne natječaje kako bi se na njih mogli javljati i mali i srednji poduzetnici, a istraživanje i razvoj ohrabriti poreznim poticajima.

Po njemu, Hrvatska se treba usmjeriti i na zdravstvenu industriju, zelenu industriju te poticati prirodne znanosti."Zapustili smo tehnologiju i proizvodnju. Treba se vratiti prirodnim znanostima i tehnologiji i promoviranju tih branši", kaže. Jedna od grana koja svakako ima potencijala je i ICT. Mladen Pejković smatra kako u njoj možemo biti ambiciozniji i koristiti je kao jednu od poluga u transformaciji iz uslužnog u inovacijski orijentirano gospodarstvo. "ICT vidim kao granu koja će omogućiti organski industrijski rast koji nije vezan za prirodne resurse i geografski položaj, već koji je baziran na ljudskim potencijalima", kaže Pejković podsjećajući kako su, uz sve izazove, pokazatelji ICT razvijenosti u globalnim okvirima i dvostruko bolji od prosjeka ostatka gospodarstva čime se ova grana definitivno kandidira za listu strateških industrija.

"Očigledno je kako će razvijena infrastruktura i jača informatizacija biti preduvjet za poduzetništvo i inovatorstvo općenito, s tim što naša zemlja tradicionalno ima dobre rezultate u školovanju ICT kadrova. Dakle potencijali su tu, a gospodarstvo ionako u ovom trenutku nema kapaciteta za prihvat ovolikog broja nezaposlenih mlađih od 30 godina. Te potencijale nećemo moći realizirati na tradicionalan način već kroz novu i čvršću vezu financijskog sektora i novih inovativnih i dinamičnih ICT tvrtki baziranih na idejama vezanim uz digitalnu ekonomiju", poručuje Pejković dodajući kako  globalno svjedočimo snažnom rastu upravo u okolinama koje su osigurale ovu poveznicu temeljnih pretpostavki, ljudskih potencijala i naprednih financijskih mehanizama. "Čini se kako će možda i najizazovniji dio biti postići toliko neophodnu kulturu u kojoj je poduzetnička greška moguća, kroz spoj bankarskog financiranja, venture capitala i poslovnih anđela. Ja ICT vidim kao granu koja će omogućiti organski industrijski rast koji nije vezan za prirodne resurse i geografski položaj, već koji je baziran na ljudskim potencijalima", zaključuje Pejković.

Nezaposlenost

Rješenje kroz web ekonomiju

"Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj je među najgorima u Europi pa je realno da ćemo morati pričati i o samozapošljavanju kroz poduzetničke inicijative. Mladi nemaju vremena čekati nove strategije i provesti još 5 do 10 godina na burzi jer će ih to u konačnici učiniti nezaposlivima. Nisam siguran koja bi to strategija mogla u roku sedam godina napraviti tako snažne iskorake koji će zaposliti desetke tisuća ljudi", poručio je Pejković. Istovremeno, plan EU 2020 prepoznaje inovativno poduzetništvo i web ekonomiju kao područja koja Unija treba snažno poticati jer su drugi kontinenti napredniji, a mladi u Europi nisu dovoljno poduzetnički orijentirani. "Stoga se samozapošljavanje kroz inovativno poduzetništvo temeljeno na web ekonomiji nameće se kao jedno od mogućih rješenja pitanja nezaposlenosti mladih. Nove tvrtke će biti manje po svom obimu, neće biti giganti ali će razmišljati o globalnom uspjehu. Mi smo malo tržište i današnji stručnjaci koji ulaze na tržište trebaju razumjeti ekonomiju volumena", smatra Pejković.