Sukladno Direktivi Europske unije i Pravilniku Ministarstva zdravlja, od 25.listopada ljekarnici u Hrvatskoj mogu izdavati lijekove na temelju recepata koje su propisale ovlaštene osobe iz svih zemalja EU.

Takva je praksa uobičajena u nekim europskim zemljama unutar Unije, no kako su među tim lijekovima i "ozbiljni" lijekovi za kronične i maligne bolesti te lijekovi koji sadrže droge, u Hrvatskoj ljekarničkoj komori (HLJK) upozoravaju na visok rizik od zlouporabe i krivotvorenja recepata, zbog još uvijek slabe infrastrukture i kontrolnih mehanizama koji bi podržali Direktivu. Pravi test za primjenu slobode trgovine unutar EU kad su u pitanju lijekovi bit će naredna turistička sezona koja će u Hrvatsku dovesti velik broj stranaca. 

Autentičnost recepta
Građani EU koji putuju u Hrvatsku od sada u hrvatskim ljekarnama mogu podići bilo koji lijek koji je registriran u Hrvatskoj, ako imaju recept od liječnika ili u slučaju Velike Britanije za neke lijekove čak samo od medicinske sestre ili ljekarnika. Lijek će platiti ljekarniku i moći će tražiti povrat novca od svog osiguravatelja. Da bi recept bio ispravan, obvezno treba sadržavati podatke o bolesniku, datum propisivanja recepta, podatke o onome tko je propisao recept, podatke o lijeku, odnosno generički naziv lijeka, odnosno tvorničko ime ako je propisan biološki lijek ili je zbog određenih razloga izričito naznačeno da se ne može izdati zamjenski lijek. "Jako je velika odgovornost na ljekarniku koji mora izdati lijek. Iako je propisan minimalan set podataka koji moraju stajati na receptu, to i dalje nije dovoljno jaka garancija da je recept autentičan. Pomoglo bi da je na receptima navedena šifra bolesti, što se navodi na našim receptima, no to je iz Direktive izostavljeno jer mnoge zemlje paze na zaštitu tajnosti osobnih podataka.

Preporučeno nam je da ljekarnik za svaki recept kontaktira onoga tko je lijek prepisao, no to je teško izvedivo bilo zbog nedostatka vremena ili nepoznavanja jezika i na to se ne možemo osloniti", pojasnila je za Poslovni dnevnik magistra farmacije Tihana Govorčinović, stručna suradnica u Hrvatskoj ljekarničkoj komori. Tako bi se moglo događati da ljekarnici odbijaju recepte u koje nemaju povjerenja, što im je zakonski omogućeno. Poseban problem su lijekovi koji sadrže droge, odnosno lijekovi koji se koriste za liječenje ovisnosti, ali i svi drugi lijekovi koji sadrže psihotropne tvari."Kod tih se lijekova i inače se najčešće događaju zlouporabe, što se može očekivati i primjenom Direktive, a moramo biti svjesni da svaki lijek može izazivati nuspojave i imati štetno djelovanje, pogotovo ako se pogrešno upotrijebi. Svojim članovima preporučamo da se s receptima iz EU postupa s oprezom, pogotovo ukoliko se radi o receptima na kojima su propisani lijekovi koji sadrže droge i psihotropne tvari," napominje Govorčinović.   

Projekt epSOS
U Komori napominju da recepti iz trećih zemalja (BiH, Srbija) i dalje nisu važeći u Hrvatskoj, te se lijek ne može izdati temeljem povijesti bolesti. Također, u Hrvatskoj ne vrijede ni recepti za izdavanje u zemlji EU, budući da oni ne sadrži sve potrebne podatke kao što su šifra bolesti, faksimil ovlaštene osobe.U Komori očekuju da će se sigurnost značajno povećati s primjenom elektroničke razmjene recepata, što bi trebalo uslijediti ako uspije pilot projekt Europske komisije epSOS European eHealth Project u kojem od 2012. godine sudjeluje i Hrvatska."Mi smo se uključili u epSOS kao jedina država u EU koja unutar svojih granica ima ostvarivost e-recepata od 95 posto. No projekt koji je krenuo se mora doraditi i prilagoditi navedenoj Direktivi, te je stoga pitanje kad će krenuti ozbiljna primjena", napominje Govorčinović. 

Opcija

Države članice imaju izbor

Hrvatski građani koji idu u zemlje EU također imaju mogućnost podizanja lijekova u zemljama EU, s tim da se liječnici također moraju pridržavati propisa iz Pravilnika o propisivanju lijekova na recept. Pritom svaka država članica ima svoje specifičnosti vezano uz propisivanje odnosno izdavanje lijekova na recept, Direktiva se odnosi na propisivanje lijekova, dok se u dijelu izdavanja primjenjuju propisi države u kojoj se lijek podiže. Drugim riječima, na državama članicama je odluka hoće li izdavati lijekove građanima iz drugih zemalja EU.