Prijedlog rebalansa proračuna i ove je godine, nažalost, stigao prekasno, a nije ni upotrijebljen za utemeljeno i realistično planiranje proračuna za iduće godine, smatra ravnateljica Instituta za javne financije (IJF) Katarina Ott.

U najnovijem Aktualnom osvrtu IJF-a Ott se osvrće na prijedlog rebalansa proračuna za ovu godinu i prijedlog državnog proračuna za 2014. s projekcijama za 2015. i 2016. godinu, što ih je Vlada istovremeno predstavila na sjednici održanoj 14. studenog.

Podsjeća i da su prije desetak dana mišljenje o ekonomskoj i fiskalnoj situaciji u Hrvatskoj objavili i Europska komisija i Međunarodni monetarni fond (MMF), a zatim je Komisija objavila i Izvješće o potrebi ulaska Hrvatske u proceduru za članice s prekomjernim deficitom i dugom (EDP).

"Mišljenja Komisije bi nam trebala biti itekako važna, jer, napokon, dobrovoljno smo postali članicom Unije, ali bi nam trebalo nešto značiti i mišljenje Fonda, jer je vrlo vjerojatno da ćemo mu se morati obratiti za pomoć. No, stvari se u Hrvatskoj odvijaju neovisno o bilo čijim mišljenjima i neovisno o zakonski propisanim procedurama i logici i zakonitostima proračunskog i makroekonomskih procesa", ističe Ott.

I ove se godine rebalans predugo odlagao, a iako se i prošle godine naglašavalo kako je takva 'procedura' i neozbljna i neodgovorna, sve se, nažalost, ponovilo. Rebalans donesen potkraj godine, naime, ne ostavlja vremena za popravljanje situacije u toj godini, a ako se donose istovremeno kad i prijedlog proračuna za iduću godinu, onda ne omogućuje da se rekapitulira situacija, izvuku pouke iz ostvarenja tekuće i predloži što realističniji proračun za iduću godinu, upozorava Ott.

Zamjećuje i kako se, da situacija bude gora, prijedlog proračuna pravi kao da rebalans ne postoji – prijedlog i projekcije se temelje na podacima prije rebalansa, što znači da su za 2013. stvarni prihodi manji, rashodi veći, a deficit čak gotovo 60 posto veći.

Time je onemogućena svaka usporedba podataka 2013. s podacima za 2014.-16., no, ni tu nema dosljednosti, jer dijelovi prijedloga proračuna i projekcija ipak uvažavaju postojanje rebalansa, pa u obrazloženju postoji detaljna tabela u kojoj je deficit državnog proračuna 4,8 posto, a samo par stranica dalje taj isti deficit je 3 posto.

"Ima li uopće smisla analizirati takav prijedlog proračuna ili raspravljati kojem će se ministru i koliko povećati ili smanjiti predviđeni iznos. Kako će se tek saborski zastupnici – koji moraju raspraviti i izglasati oba dokumenta – u njima snaći?", pita se Ott.

Posebice zabrinjava što optimizmu nema kraja – proračun za 2013. donesen u prosincu 2012. temeljio se na nerealnom rastu BDP-a od 1,8 posto, Vlada je u rebalansu u travnju to smanjila na 0,7 posto, a u studenom na 0,2 posto. Nažalost, i to je preoptimistično, jer Komisija za 2013. predviđa pad od 0,7 posto, a Fond od 0,75 posto, upozorava autorica.

Ističe i kako se preoptimistično i nerealistično planira rast BDP-a i za iduće godine – 2014. Vlada 1,4 posto, Komisija 0,5 posto, 2015. Vlada 2,2 posto, Komisija 1,2 posto, dok se MMF čak ni ne usuđuje ponuditi konkretne brojke, već u 2014. očekuje "skroman oporavak", a i MMF i Komisija upozoravaju na značajne rizike da se njihova predviđana rasta ne ostvare.

Ott podsjeća kako se u Vladinu prijedlogu kao glavni pokretač gospodarskog rasta 2014. ističe intenziviranje investicijske potrošnje javnih poduzeća i opće države, ali i podsjeća kako je udio javnih investicija u BDP-u u Hrvatskoj jedan od najnižih među članicama EU sa sličnom razinom dohotka.

"Investicijska potrošnja države u proračunu najbolje se ogleda u stavci 'rashodi za nefinancijsku imovinu'. I doista, Vlada u 2014. predviđa povećanje rashoda za nefinancijsku imovinu od gotovo 70 posto. No, je li to realno? Čak i ako zanemarimo bojazan Komisije da su nam kapaciteti za apsorbiranje sredstava EU-a slabiji od predviđenih – što može bitno utjecati na ostvarivanje investicija – analiza pokazuje da su rashodi za nefinancijsku imovinu iz godine u godinu bili preoptimistično planirani i redovito izvršavani u iznosima nižim od planiranih. Tako je 2011. izvršeno 30 posto manje od planiranog, 2012. godine 15 posto manje, a 2013. godine 20 posto manje. Može li se na temelju tih iskustava vjerovati da će rashodi za nefinancijsku imovinu iduće godine porasti čak za 70 posto?", pita Ott.

Navodi i razlike predviđana Vlade i Komisije oko deficita opće države – 5,5 posto naspram 6,5 posto 2014., te 4,6 naspram 6,2 posto 2015., a Komisija se boji da bi deficiti mogli biti i veći.

Još jednom smo potkraj godine suočeni s nerealističnim i preoptimističnim prijedlogom proračuna za iduću godinu. Za razliku od prethodnih godina, kada smo bili prepušteni sami sebi, sada su oči uprte u Bruxelles i EDP. Kada se već odavno znalo da ćemo ući u EDP, kad postoji više instruktivnih dokumenata Komisije, kada su kasnili i rebalans i smjernice ekonomske i fiskalne politike, kada je DZS uskladio statistiku državnih financija s metodologijom EU za razdoblje 2009.-2012. – zašto se nije pričekalo da uskladi i 2013. te da se na temelju realističnih pretpostavki sastavi i realističan prijedlog proračuna za 2014. s projekcijama za 2015.-16., pita Ott.

Smatra da se Vlada mogla odlučiti za privremeno financiranje u prvom kvartalu 2014. i u međuvremenu sastaviti kvalitetan i realističan prijedlog proračuna, u skladu s onime što se već unaprijed zna da će od Hrvatske zahtjevati EDP.

"U Hrvatskoj se od EDP-a puno očekuje, no nije to čarobni štapić; u njemu je trenutno čak 17 zemalja članica, neke od njih tu čame već godinama, a samo dvije (Estonija i Švedska) nisu u njemu nikad ni bile. Korist od EDP-a, naime, mogu imati samo države s vladama koje su vjerodostojne u svojim politikama i dokumentima koje objavljuju", zaključuje Ott.