Slušao sam nedavno predavanje Jim Collinsa na Global Leadership Summitu. Govorio je o tri osobine lidera ili organizacije važne za uspjeh.

Moram priznati da me iznenadio svojom strašću i studioznošću. Kroz devet godina su on i njegov tim proučavali što organizacije čini super uspješnim. I otkrili su sveto trojstvo biznisa: fanatična disciplina, empirijska kreativnost i produktivna paranoja. Fanatična disciplina: Nije važno možete li od jednom otrčati maraton od 42 km. Međutim, ako svaki dan otrčite 5 km i tako to radite godinu dana šanse se drastično povečavaju. Tako se stječe kondicija, tako se osvaja zdravlje ili tržište, bilo da govorimo o našem tijelu ili kompaniji. Ako organizacija malim koracima dosljedno, svakodnevno izvršava ono što je njena svrha postojanja, dokazano će uspjeti dugoročno bolje od onih drugih.

Ledo je uspješna kompanija jer godinama očekivano, disciplinirano i bez spektakularnih iznenađenja osigurava sladoled u škrinjama. Empirijska kreativnost: Kreativnost je naše prirodno stanje Bića, ali bez discipline je neaktivna. Disciplina postaje rigidna bez kreativnosti, a kreativnost opasna bez discipline. Jim Collins je otkrio da su dugoročno najuspješnije kompanije one koje su svojom inovativnošću uvijek jedan korak ne naprijed, nego nazad. Ako smo preinovativni i radikalni u vremenu i načinu primjene, možemo doživjeti neuspjeh.

Produktivna paranoja: Produktivna paranoja gura organizacije i lidere da se pripremaju za teška vremena. Svaki prenapregnuti sustav, bilo riječ o firmi ili vlastitom tijelu, postaje krut i nespreman odgovoriti na promjenu u okolini. Uspješne organizacije imaju svjesnost te činjenice i umjereno su paranoične s predviđanjima budućnosti svojih projekata, planiranjem novčanih tokova i iskušavanjem izdržljivosti vlastitih ljudi.