Prijatelj me – iako savjet ne tražim, niti bih ga dao – pitao koliko bih platio stan u centru Zagreba. Drugi kat bez lifta, 45 kvadrata, imalo bi se tu što preuređivati, ali bez ikakvog preuređenja mogao bi samo useliti i stanovati u njemu. Nije rekao prodaje li ili kupuje.

U startu mu rekoh da sam prije koju godinu svoj stan, vrlo naklonjen sebi, procijenio na 876 eura. Radnim danom do centra tramvajem za pola sata, vikendom za petnaestak minuta. Autobusom do Črnomerca za dvadeset minuta, do Jaruna petnaestak minuta hoda, studentski dom pod nosom.

Cjenjkanje s gostima
Sad, pogledao sam na Njuškalu, stanovi od 45 kvadrata u centru rentaju se za, recimo, 400 eura. Koliko pamtim iz vremena kad sam bio podstanar, tražena cijena zapravo je cijena, nema tu nekog pregovaranja. Dakle, 400 eura puta 12 mjeseci je 4800 eura na godinu. U laboratorijsko-hajdučkim uvjetima, 48.000 eura za deset godina. Možemo na ovome stati, a možemo se i pitati koliko 48.000 eura koje ću, i to samo u laboratorijsko-hajdučkim uvjetima vidjeti za 10 godina, vrijedi danas. Da, pitanje je koliko eura vrijedi 48.000 eura, a koliko u eurima vrijedi stan kakav će biti za deset godina, plus zarada od stana. Drugi prijatelj iznajmljuje stan u centru Zagreba koristeći Airbnb. Kaže, u kolovozu je stan samo pet dana bio prazan. U prijevodu, nakon cjenkanja s gostima, koji nađu tri stana koja im se sviđaju, pa pregovaraju s vlasnicima da snize cijenu, rentajući stan na dan u najboljem mjesecu možeš zaraditi kao za tri ili četiri mjeseca iznajmljujući ga na mjesec. Ali, već u rujnu posao grozno pada.  

Unosna stanarina
Kao što me zbog rasta biznisa i dividende nije bilo previše briga što je Herbalife s 28 otišao na 73, pa na 24, pa na 75, stanarina kojom bih uloženo, ali ne u laboratorijsko-hajdučkim, nego u realnosti, vratio za 7 do 10 godina, stanarima bi me smirila ako bi cijena koju sam platio za nekretninu padala. A ne vidim tko bi u budućnosti kupnjom cijenu tjerao na više, a kamo li u histeriju. I onda, moja omiljena metoda. Da opisani stan mogu kupiti za 1 euro, sigurno bih ga kupio. I za 2, 4, 8, 16, 32, i tako dalje do neke cijene zbog koje bih se premišljao. Platio bih i 30.000 eura, vjerojatno i 40.000, ali to bi već ovisilo o buci koja dopire, ne toliko s "ulice", koliko s raznih manifestacija, propagandnih akcija organiziranih u centru malte ne svaki tjedan.  

Dalje, cijena bi ovisila o zidovima, novcu potrebnom za preuređenje. Moguće je da bih kvadrat platio i 1000-1200 eura, ali tad bih se već morao zaljubiti u stan, skoro pa na prvi pogled. I opet naglašavam – savjet ne tražim, niti bih ga dao – ovo je samo moje mišljenje. Treći moj prijatelj upravo namjerava platiti 2200 za kvadrat, i kaže da je to dobra cijena. Ima i racionalizaciju za to. Dok je Zagrebačka burza vrlo blizu savršenstva, o čemu će više riječi – hvala, Smart – biti u idućem tekstu, na Herbalifeu postaje sve zabavnije.  Prvo je Nikola Tesla prehrane, Stiritz, rekao da bi se kompanija u normalnim okolnostima tržila za dvostruko više nego ovih dana, da bi novi celebrity tržišta kapitala, stanoviti Richard Perry, kupio Herbalife. Za cca 180,000.000 dolara, oko 2,600.000 komada. Ovo bi moglo biti stvarno poučno.

Dogovor s dioničarima
Dok je Ackman sam šortao 20,000.000 dionica, short squeeze nije bio tako izgledan. Tu se vjerojatno radi o njegovom dogovoru s nekoliko velikih dioničara. Jednostavno, plati premiju, i spasio se. Ali, ako je u šortu 20,000.000 komada raspršenih na tisuće ili čak desetine tisuća malih kockara. Aaaauuuuuu, tu bi moglo biti short squeezea da ti pamet stane. Da, i neki Druckenmiller kupio je malo moje firme, šale se na njegov račun da je 5,000.000 dolara za njega poput novčića. Ali volim da mrge to što sam platio 28 plaćaju 63 dolara.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).