Tomislav Svetina već godinu dana obavlja funkciju direktora GNK Dinamo, a na toj funkciji je zamijenio Damira Vrbanovića. Što je ovog odvjetnika, a kasnije i člana Uprave Hrvatske lutrije, navelo da dođe na čelno mjesto "nenogometnih djelatnosti" u Dinamo, kako se klub financira i kakve su perspektive hrvatskog nogometa, govori za Poslovni dnevnik.

GNK Dinamo se nekad doživljava kao udruga, a nekad kao uspješan poslovni subjekt. Što je zapravo Dinamo danas?
Dinamo je Udruga građana koja uspješno posluje. No, Dinamo nije jedina uspješna Udruga, niti u Hrvatskoj niti u svijetu. Uzmite recimo primjer Hrvatskog autokluba (HAK) ili Posmrtne pripomoći koje su također udruge građana, a istodobno poslovno veoma uspješne. Dinamo je prvenstveno nogometni klub. Mi smo nogometna institucija, ne samo u hrvatskim okvirima, nego i u Europi.

Koliki je proračun Dinama?
Dinamov proračun, nažalost, prvenstveno ovisi o našem uspjehu u Europi, o sredstvima koja se dobiju od sudjelovanja u natjecanjima UEFA-e, Liga prvaka ili Europa lige, a tu je i novac koji se dobije od eventualne prodaje igrača. Stoga naš budžet uvijek varira, no posljednjih nekoliko godina kreće se na razini od 20 milijuna eura. Najveći dio naših prihoda, čak 80-85 posto, ovisi o prihodima izvana – zarada od UEFA-e i inozemni transferi. Čak osam godina smo uzastopno u Europi i ta je činjenica iznimno bitna, kako za uspjeh tako i za imidž kluba. Stoga je i percepcija kluba danas puno bolja u Europi nego u Hrvatskoj. Usprkos kontinuiranim inspekcijskim nadzorima, nas se konstantno proziva i neosnovano optužuje za netransparentnost, a što onda utječe i na javno mnijenje.

Koliko Grad Zagreb sudjeluje u financiranju Dinama?
To je nešto što se uvijek trudim demistificirati. Činjenica jest da Grad Zagreb sudjeluje u određenom dijelu budžeta. No, sudjeluje u dijelu koji se tiče održavanja stadiona i omladinske škole i to iznosi nešto manje od 20 milijuna kuna i to je vrlo transparentno. Apsolutno sva ta sredstva opravdavamo, no činjenica je da mi na stadion i na omladinsku školu potrošimo znatno više od tih 20 milijuna kuna. S druge strane, naša omladinska škola je nešto na što može i mora biti ponosan, kako klub, tako i Grad Zagreb. Činjenica da je jedan direktor naše omladinske škole dobio poziv da ode u engleski Arsenal dovoljno govori o kvaliteti omladinske škole te kako je ona percipirana izvan hrvatskih okvira.

Koliko je sam Dinamo uložio u stadion Maksimir?
Zadnjih par godina smo iz vlastite tekuće likvidnosti financirali, neću reći rekonstrukciju, ali jedan ozbiljniji facelifting stadiona. Sve je započelo s Ligom prvaka 2011. godine kada se krenulo s izmjenom stolica te uređenjem novinarskog i VIP prostora. Početkom ove godine krenuli smo u rekonstrukciju svlačionica ispod južne tribine, a finale je bilo nedavno otvaranje hotela '67 za naše igrače i sve buduće naraštaje naše seniorske momčadi. Obavili smo i kompletnu rekonstrukciju pomoćnog igrališta Hitrec-Kacijan. Ukupno smo u tom razdoblju uređenje našeg nogometnog kompleksa potrošili oko 86 milijuna kuna. Kontinuirano ulažemo u infrastrukturu jer želimo našim igračima omogućiti jednake uvjete u kojima uživaju njihovi kolege u najvećim svjetskim klubovima. Naglasio bih da naši bivši igrači, koji se povremeno vraćaju na stadion, ističu kako nema bitne razlike između Maksimira i stadiona na kojima oni svakog tjedna nastupaju, govorimo o svlačionicama i onih uvjeta koji su važni svakom igraču. S novootvorenim hotelom za igrače, ovaj je klub dobio još jednu vrijednu dimenziju – kvalitetan i opremljen kamp kakvog se ne bi posramili ni najveći svjetski klubovi.

Maksimir je jedan od najderutnijih stadiona u Europi. Što se može učiniti po tom pitanju?
Što se tiče same pozicije, stadion Maksimir je bogomdan i u Zagrebu ne postoj ljepša pozicija za nogometni stadion, u sklopu prekrasnog parka. Maksimir ima tradiciju, dušu te izniman potencijal. No, nažalost – i najljepša kuća će postati derutna ako se u nju ne ulaže. Mislim da je to pitanje za vlasnika stadiona. Grad Zagreb svakako zaslužuje uređen, reprezentativan stadion jer su hrvatski sportaši najveći ambasadori naše zemlje. Kada u Španjolskoj spomenete Hrvatsku, prije nego spomenu more i obalu, povezat će ju sa Šukerom i Modrićem, u Njemčakoj Olićem i Mandžukićem, a da ni ne pričam o drugim sportovima u kojima je Hrvatska veoma uspješna.

UEFA daje značajan novac, ali ga i uzima putem kazni?
Dinamo, Hajduk i HNS su od 1995. do danas platili UEFA-i više od tri milijuna eura raznih kazni, uglavnom zbog ispada navijača. Nismo rekorderi jer su druge zemlje u većim problemima po tom pitanju. No,  i po tome smo, nažalost, također poznati u Europi. Od sredine ove godine na snazi su nova UEFA-ina pravila, a mi smo među prvim žrtvama te smo već platiti značajne kazne, igrali pred praznim gledalištem, a u sličnoj situaciji je i Hajduk.

U Europi klubovi zarađuju veliki novac od televizijskih prava, ulaznica i suvenira. Mogu li hrvatski klubovi dugoročno bez toga?
Hrvatska je malo tržište od 4,5 milijuna ljudi. To je neusporedivo s jednom Njemačkom s 90 milijuna, ili Italijom i Francuskom. Također, vrlo je bitan i standard građana, a svi znamo kakav je on trenutno u Hrvatskoj. Stoga je teško očekivati neku ozbiljnu zaradu od TV prava ili skupih ulaznica. Što se tiče brojnosti navijača na stadionima, to nije samo Dinamov problem već općehrvatski. Kvalitetne predstave zasigurno mogu privući navijače, a što je pokazao i Dinamo – jer protiv Austrije se na stadionu skupilo oko 25 tisuća ljudi. Uz to, naši navijači su izbirljivi i traže uvijek vrhunski rezultat – a kada se jednom naviknute na Ligu prvaka, teško je "prodati" uspjeh u HNL-u. 

Novac od transfera

Koliki je problem što na ovim prostorima postoji tradicija da se transferi od prodaje igrača dijele između klubova, igrača i menadžera, a u Europi je to uglavnom novac klubova?

Naglasio bih kako je Dinamo jedini klub u Hrvatskoj koji novac od prodaje ne dijeli s igračima. Dakle, mi radimo transfer isključivo s drugim klubom. U konačnici, postoji čitav sustav nadzora u kojima je mogućnost zloporabe svedena na minimum. Mogu navesti najnoviji primjer kada smo naše igrače prodavali Romi i Genovi – klubovi su pregovarali, dogovorili cijenu i dinamiku isplate. Nakon toga se sve unosi u Fifin TMS sustav praćenja transfera koji garantira transparentnost. S druge strane, naravno da postoje menadžeri u nogometu bez kojih ne možete napraviti niti jedan transfer, bilo u hrvatskoj ili bilo kojoj ligi "petice". Oni se bave poslom koji nije ilegalan, ali je lukrativan, omogućuje veliku zaradu. Radi se o velikim iznosima i ako se napravi transfer od 20 milijuna eura, a menadžer uzima 10 posto, naravno da će takav iznos pobuditi interes javnosti. No to je prije svega posao koji je reguliran i vrlo transparentan.