Zagrebački holding blizu je ulasku u fazu normalnog poslovanja, ističe predsjednik njegove Uprave Slobodan Ljubičić. Zadovoljan je, kaže, jer mu je to bio prvi i najvažniji cilj otkako je u srpnju preuzeo upravljanje kompanijom. O dosad obavljenom poslu i vrućim temamama poput izdvajanja nekih tvrtki iz Holdinga govori za Poslovni dnevnik. 

U četiri mjeseca uspjeli ste sanirati milijardu kuna duga. O kakvoj je to financijskoj čaroliji riječ?
Nije to nikakva čarolija, već jedino što se u tako kratkom roku moglo učiniti. Nitko ne može stvoriti novac ni iz čega. U slučaju Holdinga treba jasno reći: Holding su s milijardu kuna sanirali građani grada Zagreba otkupljujući zemljišta Gredelja i Zagrepčanke. Kako Grad trenutačno nema novca da ta zemljišta plati, sredstva su isplatile banke, kojima će pak Grad to vraćati idućih 10 godina. To je suština procesa financijske stabilizacije Holdinga i razlog zašto kontinuirano naglašavam kako će sve neefikasnosti u upravljanju kompanijom u konačnici uvijek platiti građani.

Je li onda barem sada kompanija stabilna? 
Rekao bih da je Holding sada blizu toga da uđe u fazu normalnog poslovanja. To nam je bio prvi i najvažniji cilj otkad smo u srpnju preuzeli upravljanje kompanijom. Pod normalnim stanjem podrazumijevam to da se sve prispjele fakture plaćaju u zakonskom roku. Kad smo preuzeli upravljanje kompanijom, zatekli smo oko 940 milijuna kuna neplaćenih računa, od čega je 700 milijuna bilo dospjelo, a neki računi bili su zakašnjeli s plaćanjem duljim od 14 mjeseci. Dakle, Holding je po zakonu zapravo bio zreo za pokretanje predstečajnog postupka.

Gdje su nastale dubioze?
Iskreno, situacija koju smo zatekli u tvrtki bila je lošija nego što sam očekivao. Ukupno je Holding imao 3,3 milijarde kuna kratkoročnih dugova, te 1,1 milijardu kuna kratkoročnih potraživanja. Ipak, od toga je 800 milijuna bilo prema posrnulim tvrtkama poput Diokija i faktički nenaplativo. Dakle, kad se sve to zbroji, ispada da je tvrtka imala tri milijarde kuna kratkoročnih obveza. I puno veće tvrtke koje posluju u puno boljem okruženju od Holdinga teško bi mogle financirati takav teret. 

No, ni te kratkoročne obveze nisu nastale preko noći….
Nisu, iako moram naglasiti da je Holding u trenutku kad sam ja napustio tvrtku imao kratkoročnu zaduženost nula i 2,5 milijardi kuna gotovine na računu. To nije pitanje interpretacije, već fakti koji se lako mogu provjeriti u primopredajnim zapisnicima.

Pa otkud onda dugovi?
Nastali su ponajprije kao posljedica servisiranja dugoročnih obveza povećanjem kratkoročnog zaduženja. To je financijska spirala smrti, iako u obranu svojih prethodnika moram reći kako tome kumuje i apsurdni zakon koji jedinicama lokalne samouprave i komunalnim poduzećima nalaže da za dugoročna zaduženja traže odobrenje Ministarstva financija, dok za kratkoročni dug to nije potrebno.

I vaš prethodnik Ivo Čović vjerojatno bi na sličan način proveo sanaciju da je za to imao podršku gradonačelnika koju vi imate…
Činjenica je da se ovo bez podrške Grada ne bi moglo ostvariti, no činjenica je da se nije ni pokušavalo. Odnosno, barem se nije predložilo. Pune četiri godine pokušavao se ustrojiti model po kojem bi Holding funkcionirao odvojeno od Grada, a to je neprirodno. Zagreb je osnivač Holdinga, a osnovao ga je da bi servisirao njegove potrebe. U nedostatku takve sinergije, a u sve lošijim ekonomskim okolnostima, Čović zapravo nije imao izbora osim da kratkoročnim zaduživanje održava status quo. Ili da podnese ostavku…

Vi biste podnijeli ostavku?
Ja ne bih tvrtku vodio na takav način. 

No, činjenica je da se u doba Čovićeve vladavine smanjila količina Holdingovih poslova za Grad. Primjerice, često se spominju male komunalne akcije koje više ne rade Holdingove tvrtke…
To je također predimenzionirano. Ukupni budžet svih radova u sklopu tih akcija iznosi oko 80 milijuna kuna, što na razini Holdinga ne igra značajniju ulogu. Razlog je znatno jednostavniji. Pad prihoda Holdinga bio je izravna posljedica pada prihoda Grada Zagreba. Ako Zagreb smanjuje ulaganja u gradnju i obnovu cesta, logično je da prihoda Zagrebačkih cesta pada. To je u najvećoj mjeri bila posljedica krize, ali ne samo krize. Prvi udar na zagrebački proračun dogodio se još 2007., kad je Sanaderova vlada odlučila gradovima uzeti prihod od poreza na dobit, čime je u jednom trenutku Zagreb ostao bez 700 milijuna kuna. U konačnici, ova zemljišta koja je Grad sad otkupio Holding je svojedobno i preuzeo upravo zato da nadoknadi minus u gradskom proračunu koji je zbog toga nastao.

Pa nije li nepravedno da se porez na dobit tvrtki koje posluju diljem Hrvatske slijeva samo u Zagreb jer su tu registrirane?
Po toj vašoj logici i Zagrepčani bi trebali tražiti da u Zagrebu ostaje sav PDV koji se ovdje prikupi temeljem njihovih ekonomskih aktivnosti.

Hoće li Holding onda godinu završti s operativnom dobiti?
Za to nam nedostaje oko sto milijuna kuna, odnosno rashodi na godišnjoj razini su nam toliko viši od prihoda.

Kako to mislite zatvoriti – porastom prihoda ili smanjenjem rashoda?
Povećanje prihoda podrazumijevalo bi i rast cijene komunalnih usluga. Dakle, preostaje nam samo rezanje rashoda i to ćemo učiniti smanjenjem izdvajanja za zaposlene. Kažem izdvajanja, jer nećemo zadirati u plaće, već u dodatne prihode poput jubilarnih nagrada, dodataka i bonusa. Neke stvari u kolektivnim ugovorima moraju se korigirati. Mi, primjerice, vozačima isplaćujemo dodatak za otvaranje vrata. U prošlosti se svašta dijelilo, a za to danas nema novac.

Ali dobar dio tih prava ste i vi dijelili.
Jesam, neki dijelovi kolektivnog ugovora sežu još u moj prvi mandat na čelu tvrtke, no tadašnja ekonomske situacija bila je znatno bolja. Tada smo to mogli financirati, a danas nemamo novca.

Očekujete li da ćete imati političku podršku za takve rezove?
Ponajprije očekujem podršku građana jer je alternativa povećanje cijena komunalnih usluga. Dakle, nemamo baš puno izbora.

Nije bilo izbora ni za vraćanje osobnosti tvrtki iz sastava Holdinga?
Oko toga se diglo puno bure, iako se suštinski ništa nije promijenilo. Te tvrtke i dalje su vlasništvu Holdinga, i dalje se njihova poslovna strategija, nabava i niz drugih funkcija odvijaju na razini Holdinga. Samo će sad egzistirati kao zasebni pravni entiteti.

Pa čemu onda taj potez? Što se konkretno njime dobilo?
Dobili smo to da će se tim tvrtkama sad odgovornije upravljati, a s druge strane lakše ćemo izraditi i provesti procese restrukturiranja u pojedinačnim tvrtkama, nego što bi nam pošlo za rukom na razini cjelokupnog Holdinga. 

Pa nije li to ipak na neki način propast ideje Holdinga?
Ne, baš suprotno. Kad smo stvarali Holding, morali smo to učiniti tako da sve gradske ustanove i tvrtke konsolidiramo, ali od početka je bio plan da one za koje odredimo da ne pripadaju takvom sustavu izdvojimo. To smo napravili sa Zagreb filmom, Zoološkim vrtoma… Šteta je samo što taj proces nije nastavljen. Građani se mogu protiviti tome, ali činjenica je da mi živimo u kapitalizmu, da smo dio Europske unije i da će europski regulatori pomno pratiti je li odnos Grada i Holdinga usklađen s tržišnim načelima. Dakle, neke Holdingove tvrtke koje se bave tržišnim djelatnostima morat će na tržište.

Koje? 
To će odlučiti Gradska skupština. Ako se mene pita, imamo Gradske ljekarne, a ne mislim da se možemo konkurentno baviti tim biznisom. Imamo i AGM, ali nisam siguran da bismo se trebali baviti izdavaštvom. Ima toga još, no o modelu kako to učiniti odlučit će gradski zastupnici. No, nešto će se morati učiniti, to proizlazi iz europskih regulativa.

Što će biti s Čistoćom?
Nema privatizacije Čistoće, to je običan medijski spin.

A koncesije?
Zasad ne, a nema ni potrebe. No, pitanje je hoće li se u budućnosti pojačati pritisak Europske unije radi liberalizacije tog tržišta. Ja mislim da hoće. No, ako me pitate, protivim se prodaji što je monopol, uključujući infrastrukturu. Ostalo bi moralo na tržište. Uzmite primjer Gradske plinare. Ta tvrtka je sada monopolist, no kad uskoro dođe do otvaranja tržišta, bit će suočena s jakom konkurencijom. Sad treba razmisliti. Treba li se Holding baviti time ili se posvetiti isključivo upravljanju plinskom infrastrukturom, a trgovinu prepustiti tržištu? Jer, u trgovini javni sektor uglavnom gubi.

Ima li Holding trenutačno snage za pokretanje većeg investicijskog ciklusa?
Snage za investicije imamo, već smo pokrenuli dovršetak gradnje dviju škola i bazena na Sveticama. Većih projekata trenutno nema, a moj stav je da bismo u idućem razdoblju trebali biti okrenuti poboljšanju školske infrastrukture. 

Ne treba mi automobil 24 sata, neću da me se proziva

Jesu li već počeli kakvi konkretni projekti u smislu restruktiriranja?
Imamo niz projekata. Evo, primjerice, projekt integriranog voznog parka Holdinga i grada. Mi ćemo sa sto auta zamijeniti pet stotina auta. Moj vozač više neće stajati u garaži, već će u slobodno vrijeme razvoziti druge. Uvjeren sam da ćemo na taj način ostvariti goleme uštede. Gradu smo već prebacili šezdeset automobila iz Holdinga, koji će biti ustrojeni u takav model konsolidiranog voznog parka. 

Pa zna li se u uopće u Holdingu tko ima pravo na automobil?
Naravno da se zna. Definirano je ugovorima. Ja na primjer imam pravo na automobil 24 sata dnevno, ali ga ne koristim. 

Zašto?
Ne želim da me se zbog toga proziva. Imam vlastiti automobil, a iako smatram da je hajka koja se u posljednje vrijeme pokrenula protiv ljudi koji koriste službene automobile pretjerana, svjestan sam da su građani na to osjetljivi i da se tome treba prilagoditi.