Nakon što je Hrvatska definitivno ispala s glavne trase plinovoda Južni tok, isto bi se moglo dogoditi i Sloveniji.

Naime, Slovenija je kao članica Europske unije dužna primjenjivati liberaliziranu praksu korištenja energetske infrastrukture, a što konkretno znači da bi Slovenci Gazpromov cjevovod morali dati na korištenje i svim ostalim zainteresiranim tvrtkama iz energetskog biznisa. Južni tok prolazi i kroz druge zemlje EU-a, poput Bugarske, Mađarske i Austrije, no one su iskoristile izuzetak, koji im dopušta Direktiva iz 2009., i omogućile Gazpromu monopol na plinsku infrastrukturu. 

Izuzetak od pravila
Opciju o izuzetku razmatra i Slovenija, no ruski energetski div postaje nestrpljiv jer u nama susjednoj državi nisu započeli nikakvi radovi na projektu koji bi trebao biti pušten u promet 2015. godine. Slovenski mediji izvješćuju da bi o uvjetima izgradnje i korištenja plinovoda kroz tu zemlju trebali do kraja ove godine u Moskvi razgovarati slovenska premijerka Alenka Bratušek i ruski predsjednik Vladimir Putin. No, najave iz Moske kažu da Putin možda uopće neće željeti primiti Bratušek na razgovor ukoliko se ona unaprijed ne izjasni da li je Slovenija uopće za plinovod i pod kojim uvjetima. Do okončanja ovog energetskog sukoba Europske unije i Rusije, a u kojem se našla Slovenija, zajednička rusko-slovenska tvrtka Plinovodi koja bi trebala voditi projekt Južnog toka u susjednoj zemlji je neaktivna.

Za Slovence je loša stvar što njihov teritorij i nije odviše nužan Rusima da bi dopremili plin do Italije jer imaju rezervnu varijantu s trasom preko Mađarske i Austrije, preko kojih plinovod ionako prolazi. U sličnim geopolitičkim problemima se svojedobno našla i Hrvatska koja je zbog pritiska Zapada, koji je u želji za izolacijom Rusije prisilio našu zemlju tj. vlade u mandatima Ive Sanadera i Jadranke Kosor, da odustane od projekta. Južni tok je pokrenut sredinom 2007. sporazumom ruskog Gazproma i talijanskog Enija. Trasa obuhvaća zemlje od Rusije preko Bugarske, Srbije, Mađarske i Austrije do konačnice u Italiji. Plinovod je ponuđen i Hrvatskoj i Sloveniji. U drugoj fazi izgradnje južnog kraka u projekt će biti uključena i Grčka.

Geopolitički razlozi
Kako je Hrvatska upravo u to vrijeme završavala pregovore oko ulaska u NATO savez, a ozbiljno otpočinjala i s otvaranjima poglavlja za ulazak EU, jasno je da zbog političkog pritiska naša zemlja nije mogla u tom slučaju postupiti po vlastitom interesu, a što glavna trasa globalnog ruskog plinovoda zasigurno jest. No, kako smo i dalje, više geopolitički nego gospodarski, zanimljivi Rusima, početkom ove godine nam je Gazprom ipak izašao u susret te je, prilikom posjeta vodećih ljudi ruskog energetskog diva Hrvatskoj dogovoreno da se izgradi 100-kilometarski odvojak s glavnog pravca Južnog toka u Srbiji na trasi Novo Bačko Selo – Sotin, a čija vrijednost je procjenjena na 60 milijuna eura.

Slovenija, koja se izjasnila da želi Južni tok, ipak se do kraja nije potpuno jasno odredila da li će pri tome prihvatiti uvjete Bruxellesa ili Moskve. Iako ne nužno, ali u osnovi jedno isključuje drugo. S druge strane, u Srbiji je Južni tok od samog početka prihvaćen kao strateški projekt, kako zbog njegove same ekonomske važnosti, tako i zbog dobrih političkih odnosa koje ta zemlja posljednjih godina njeguje s Rusijom. Kako je i nedavno ponovio srpski premijer Ivica Dačić, Južni tok je u toj zemlji "težak" ukupno pet milijardi eura, a samo na građevinske radove će otpadati dvije milijarde. Dačić je pojasnio da će ga u početku finacirati isključivo Rusi. Iako je bilo već nekoliko odgoda rokova početka gradnje, najnovije najave kažu da bi radovi u Srbiji trebali započeti 24. studenog. Točan datum će ovisti o mogućnosti da otvaranju nazoči i ruski predsjednik Putin. 

Projekt vrijedan 16. mlrd €

Plinovod u prometu od 2015. godine

Plinovod Južni tok biti će ukupno dugačak gotovo 3600 kilometara, od obala Crnog mora do Italije. Prolazi kroz šest zemalja, a u drugoj fazi će tu biti uključene još Grčka. Vrijednost projekta procijenjena je na više od 16 milijardi eura. Prvi radovi na plinovodu započeli su krajem 2012. godine, a očekuje se da bi u prometu trebao biti već 2015., a do 2017. bi trebali biti završeni i svi njegovi krakovi.  Većinski vlasnik projekta i tvrtke South Stream Transport je ruski Gazprom, s 50 posto udjela. Talijanski Eni ima 20 posto, a francuski EDF i njemački Wintershall po 15 posto.