Naftni derivati, posebno motorna goriva, u Hrvatskoj su skupa. S tim zaključkom složit će se većina domaćih potrošača, već naviklih na psihozu dvotjedne objave promjene cijene benzina i dizela na domaćim crpkama. No, od pitanja jesu li naftni derivati skupi, daleko važnije je pitanje zašto koštaju toliko koliko koštaju.
A kad se te cijene detaljno analiziraju, i odgovor na to pitanje postaje jasniji. Usprkos značajnom porastu cijene tijekom posljednjih deset godina, izuzmu li se državni porezi i trošarine, cijena litre benzina ili dizela još uvijek je jeftinija od maloprodajne cijene litre flaširane vode.
Kada se ta činjenica promatra u kontekstu milijunskih ulaganja potrebnih da bi rezerve nafte uopće bile otkrivene, daljnjih milijuna potrebnih da bi otkrivena polja bila privedena proizvodnji, te kompleksnog tehnološko-logističkog ciklusa potrebnog da se od te nafte proizvedu derivati i otpreme kupcima, evidentno je visoka cijena benzina tek stvar gledišta. A razlika između cijene koju bi potrošači smatrali prihvatljivom i cijene koja bi opskrbljivačima omogućila zadovoljavajući profit pojela je – država.
A da je taj državni dio kolača sve veći svjedoči i nedavna odluka ministra financija Slavka Linića da promijeni formulu za izračun cijena naftnih derivata u maloprodaji, smanjivši profitne marže prodavača za daljnjih deset lipa po litri benzina ili dizela kako bi za isti iznos povećao državne trošarine.
Na taj način državni udjel u svakoj litri prodanog benzina ili dizela dodatno je povećan.
Udio poreza i trošarina 51%
Tako primjerice od 10 kuna i 20 lipa koji za svaku litru eurosupera 95 plati hrvatski potrošač, punih 5 i pol kuna uzima država temeljem PDV-a i trošarina. Tek nešto manji udjel država ima u cijeni dizela. Prema službenim podacima Europske komisije iz srpnja, dakle prije posljednjih povećanja trošarina, čak 11 zemalja imalo je manje porezno opterećenje na benzine.
Dok je u Hrvatskoj udio poreza i trošarina u maloprodajnoj cijeni benzina (eurosuper 95) u srpnju iznosio 51 posto, u većini zemalja “nove Europe” to je opterećenje bilo manje. Primjerice, u Poljskoj i Estoniji, zemljama s kojima se možemo uspoređivati, ukupni udio trošarina i poreza u maloprodajnoj cijeni eurosupera iznosio je 48 posto. Najmanji udio trošarina i poreza u cijeni benzina ima Rumunjska (44 posto), a najveći Nizozemska (60 posto). Prosjek svih 28 zemalja članica EU iznosi 56 posto.
Nije teško zaključiti da će Hrvatska nakon 1. siječnja 2014. i daljnjih podizanja trošarina po ukupnom poreznom opterećenju na benzine dostići europski prosjek, ali i prestići neke od najbogatijih zemalja poput Austrije, gdje država uzme 51 posto od svake litre prodanog benzina.
Hrvatska se po prosječnoj neto plaći nalazi na 21. mjestu (od 28 članica EU),a isto mjesto dijeli s Ciprom i po cijeni litre eurosupera 95 (1,42 eura). Na istom mjestu se nalazi i na ljestvici zemalja poredanih po količini benzina koje se mogu kupiti za prosječnu plaću (516 litara), pa bi stoga Hrvatska trebala biti na istom mjestu i po poreznom opterećenju u cijeni goriva.
Ali po tom kriteriju nalazimo se na relativno visokom 16. mjestu koje dijelimo s Austrijom – zemljom u kojoj se za prosječnu plaću može kupiti 1310 litara eurosupera, dakle dva i pol puta više nego kod nas.
Profitne marže sve manje
Dakle, ako se iznos trošarina koje hrvatski vozači plaćaju u cijeni benzina stavi u kontekst njihovih primanja te iznimno visokog PDV-a, evidentno je da su ta davanja već danas među najvećima u Europskoj uniji.
Rast tih davanja direktno je uzrokovao smanjenje profitnih marži, pa su one danas u Hrvatskoj među najnižima u Europi.
Prema podacima portala Europe Energy Portal, profitne marže na dizelu i benzinu najniže su u Europskoj uniji, čak 50 posto manje nego u Mađarskoj ili Češkoj, te dvostruko manje nego, primjerice, u Austriji. Pojednostavljeno rečeno, na svakoj prodanoj litri benzina naftna kompanija u Austriji će zaraditi dvostruko više nego u Hrvatskoj.
Čak i da ta statistika nije potpuno točna, razlika je zasigurno ogromna, a tu je još i činjenica da je tržište naftnih derivata u Hrvatskoj proteklih godina u padu. Još prošle godine prodano je cca. 50 tisuća tona motornih goriva nego 2010. godine.
Uz sve manje marže i sve manji volumen prodaje, ne treba čuditi da strane naftne kompanije sve ozbiljnije razmatraju povlačenje sa hrvatskog tržišta. Austrijski OMV se već povukao, nastavi li aktualna politika pitanje je samo tko će biti sljedeći. Možda je kucnuo čas za drugu fazu liberalizacije hrvatskog tržišta…
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu