Piše: Koichi Hamada, gospodarski savjetnik japanskog premijera Shinza Abea i profesor ekonomije na Sveučilištu Yale

Početkom kolovoza japanski je premijer Shinzo Abe najavio da će njegova vlada u travnju sljedeće godine povećati stopu poreza na potrošnju s 5 na 8 posto, a 18 mjeseci kasnije vjerojatno i na 10 posto. Ta je situacija posve oprečna onome što se trenutno događa u SAD-u.

Dok se domaći protivnici američkog predsjednika Baracka Obame opiru njegovim zakonima o zdravstvu zbog prijenosa bogatstva koja ti zakoni podrazumijevaju, japanski birokrati pokušavaju oporaviti vlast kako bi fiskalne prihode usmjerila prema programima socijalne pomoći. Postoje mnogi argumenti za povećanje japanske stope poreza na potrošnju. Japanska vlada ima golemi dužnički teret, a porez na potrošnju znatno joj je niži od poreza na dodanu vrijednost koji prevladavaju u Europi. Istovremeno je stvarna stopa poreza na dobit poduzeća u Japanu viša nego igdje drugdje, pa Japan teško privlači i strana i domaća ulaganja. Kako bi preživjela međunarodnu poreznu konkurenciju, a time se i oslonila na poreze poduzećima kao izvor dobiti, japanska bi stopa poreza na poduzeća dugoročno trebala biti niža.

Kronična recesija

Unatoč svemu, kako se japansko gospodarstvo tek oporavlja od petnaest i više godina stagnacije, takav nagli porast poreza na potrošnju nije preporučljiv. Štoviše, takav drastični skok rijetko se kad, a možda i nikad nije dogodio zbog rizika da će potrošači više trošiti prije nego što porez stupi na snagu, čime bi se smanjila buduća potrošnja. Štoviše, bilo kakav nagli rast u poreznom opterećenju dovodi do viška opterećenja. Porast poreza na potrošnju treba uvesti u pogodnome trenutku i to tako da ne zatire gospodarski oporavak koji je Abeov odvažni gospodarski program, nazvan “abenomika”, itekako olakšao. Zapadnjački ekonomisti obično daju prednost postupnom povećanju poreza. Međutim, japanski zakonodavci, mediji i akademska zajednica i dalje daju prednost naglom i osjetnom porastu. Kad je japanski Kokkai lani izglasao zakon za povećanje poreza na potrošnju uključio je odredbu koja upućuje na reviziju plana ako to gospodarski uvjeti budu dopuštali. Već više od dvadeset godina, koje su obilježile kronična recesija i deflacija, Japan opstaje na ljestvici najbogatijih zemalja na svijetu u pogledu neto bogatstva izvan domaćih granica. Krajem prošle godine japansko je neto međunarodno bogatstvo dosegnulo 296 bilijuna jena (3 bilijuna dolara). Međutim, japanska se vlada smatra najsiromašnijom na svijetu – u izvješćima ministarstva financija stoji da omjer bruto duga i BDP-a premašuje 200 posto. To je pretjerano.

Na primjer, Ichizo Miyamoto, bivši viši dužnosnik ministarstva financija, tvrdi da je, kad se u obzir uzme vladina imovina, omjer japanskog neto duga i BDP-a niži od 100 posto te da je sličan američkome. Ispravnost stava ministarstva financija o povećanju poreza dovedena je u pitanje zbog pada japanskog indeksa terminskih ugovora Nikkei nakon što je Abe 1. listopada najavio povećanje poreza. Međutim, da je stav ministarstva o porezu na potrošnju ispravan, Nikkeijevi terminski ugovori dobili bi na vrijednosti ili barem pali manje nego u drugim zemljama, no indeks Nikkei pao je triput više nego drugi. Unatoč tome što porez na potrošnju nije najavljen u boljem trenutku, nisam posve pesimističan kad je o njegovu učinku riječ. Okvir Mundell-Fleming, koji opisuje kratkoročne odnose nominalne devizne stope, kamatnih stopa i proizvodnje u otvorenu gospodarstvu, pokazuje da bi se u sklopu japanskoga fleksibilnog deviznog režima pad potražnje nakon rasta poreza razmjerno lako mogao riješiti putem ekspanzivne monetarne politike.

Monetarno olakšanje

Upravo bi zato guverner Narodne banke Japana Haruhiko Kuroda tako trebao reagirati u slučaju da povećanje poreza dovede do deflacije. Time će izbjeći napade s kakvim se suočio bivši guverner engleske narodne banke Mervyn King kad je podržao povećanje poreza na potrošnju 2011., no nije se poslužio monetarnom politikom da ublaži recesijske učinke povećanja. Prije samo godinu dana bivši je premijer Yoshihiko Noda unatoč dubokoj recesiji pokušao povećati porez na potrošnju bez monetarnog olakšanja, a ta bi strategija bila donijela samo novu fazu gospodarske stagnacije. Abe ne smije tako pogriješiti. Ako japanska vlada može prevladati pad potražnje nakon što povećanje poreza stupi na snagu te tako osigura glatko funkcioniranje gospodarstva i potakne oporavak državnog dohotka, Abe će abenomiku moći proglasiti nedvojbenim uspjehom.

© Project Syndicate, 2013.