Jako malo poduzetnika nam dolazi s investicijskim projektima. Nema ih ni za pilane, a kamoli nešto drugo”, sa zrnom cinizma opisuje situaciju s potražnjom privatnog sektora za kreditima čelnik jedne od većih banaka.

Da slično raspoloženje vlada i u drugim bankama pokazuje nastavak rasta udjela kredita državi, što nije baš neka sreća za profitabilnost koju sve više pritišće i rast udjela loših kredita zbog ‘starenja’ kreditnog portfelja, a odnedavno i dodatno povećanje rezervacija zbog novih pravila o klasifikaciji problematičnih plasmana. Hoće li novi, treći model poticanja kreditiranja gospodarstva koji najavljuju iz središnje banke biti i ‘treća sreća’ za buđenje poduzetništva iz ulagačke hibernacije?

Brojke koje ilustriraju investicijsku klimu slika je koja muči i Vladu i HNB, pogotovo nakon pet godina recesije i stoga što su investicije javnog sektora ispale slabiji oslonac nego što je Vlada računala. Prema podacima HNB-a, četiri od pet kuna kredita odobrenih privatnom sektoru u 2012. završile su u kratkoročnim kreditima, za ‘preživljavanje’, a situacija ove godine nije ništa bolja.

Ukupna kreditna zaduženost poduzeća kod domaćih banaka na kraju kolovoza je u odnosu na početak godine porasla za 1,8 posto (u kunama), no taj je rast u cijelosti posljedica porasta kod kredita za obrtna sredstva, pri čemu su za dobar komad povećanja zaslužni reprogrami. Na kraju kolovoza portfelj kredita za obrtna sredstva dosegnuo je 42 milijarde kuna, što je oko 2,3 milijarde ili 5,7 posto više nego početkom godine.

Nasuprot tome, domaći krediti za investicije poduzetnika i ove godine nastavili su kopniti. U osam mjeseci na naplatu ih je dospjelo oko 900 milijuna kuna više nego što ih je novoodobreno. Potkraj prošle godine u opticaju je bilo 36,7 milijardi kuna investicijskih kredita, a kolovoz je zaključen s nepunih 35,8 milijardi.

Vlada Zorana Milanovića još manje može biti zadovoljna podacima HNB-a koji sugeriraju da su od početka njezina mandata (domaći) krediti poduzeća za investicije okopnili za gotovo 5,3 milijarde kuna, s više od 41 na 35,8 milijardi.

Koliko se tog pada može pripisati jednokratnom preuzimanju kredita brodogradilišta u javni dug ili pak Hypovom prijenosu nekih loših kredita povezanoj tvrtki u Austriji, teško je reći, ali slika na djeluje ohrabrujuće. Tim prije što za ovogodišnji pad investicijskih kredita nema ni takvih izlika.  U opći manjak optimizma pitanje je i koliko privatne investicije može povući novac koji je središnja banka spremna prepustiti bankama “uz nultu kamatu” za dugoročno kreditiranje gospodarstva. Od prvih najava jeftin(ij)ih kredita za poduzeća prošlo je već dva mjeseca, no iz HNB-a o tom konceptu informacije još daju na kapaljku pa je prilično nejasna cijela konstrukcija. Očito guverner Boris Vujčić prvo želi čuti mišljenje Europske centralne banke koju monetarne vlasti članica Europske unije trebaju konzultirati pri sličnim potezima. Sve u svemu, prilično je izgledno da se novi program neće pokrenuti u idućih nekoliko tjedana.

A to znači da će se prije negoli on starta bankama u krilo vratiti dobar komad kredita koji su svojedobno odobrile HBOR-u na ime njegove kvote u zajedničkom kreditiranju po modelu A, odnosno A+.

Naime, HBOR će za nepunih mjesec dana (18. studenoga) bankama vratiti 918 milijuna kuna. Time će se viškovi likvidnosti u bankarskom sustavu, koji se u posljednje vrijeme kreću oko 3,5 milijarde kuna dodatno podebljati. Uz već dugo suzdržane građane u pogledu preuzimanja novih kreditnih obveza i manjak kvalitetne potražnje u poslovnog sektoru, lako je pretpostaviti da će dio dodatne likvidnosti opet završiti u sektoru države. A iz dosad otkrivenoga o ‘trećem modelu’ izvjesno je samo da će se u njemu inzistirati na namjenskom ‘oslobađanju’ novca i da se neće unaprijed definirati financijska težina programa.