Suci su sa rezervom gledali na tzv. Finine predstečajeve, a neki su i artikulirali službenije svoje rezerve. Svakako da postoji lepeza pitanja oko toga, ali jedna stvar u predstečajnom zakonu prirodno je sucima ipak vrlo simpatična. Simpatična zato, što suce rješava posla.

Ne mislim tu ništa loše, loše bi bilo da se netko voli sporiti. Ovo je samo neobična posljedica nečega što svoj pravi značaj ima ne prema sucima, nego prema vjerovnicima. Od početka predstečajnog zakona provlačilo se pitanje u kakvom su odnosu prema njemu postupci koje će vjerovnici imati sa svojim dužnikom na sudovima.

Plan restrukturiranja

Prvi tekst zakona nije dao dostatan odgovor, te je tek uredbom za Božić 2012. prvi puta spomenuto što je s parnicama tijekom predstečaja. Ipak tada se sve to držalo premostivim jer je percepcija bila da sve traje “do 120 dana”. Toliko se svi možemo suzdržati od suda. Kasnije je 120 dana legalizirano izmjenom zakona u 120 plus 90, jer tako svi bitniji dužnici trebaju. Posljednji primjer Nexe. Kad se pažljivije čita zakon, razumije se da se rok od prijedloga do otvaranja ne računa.

On traje prosječno 60 dana, prije više nego manje. U slučaju sumnje dobro je pogledati veće primjere. Kad se još pažljivije čita, jasno je da se ne računa niti rok od kraja postupka na Fini do konačnog izglasavanja na sudu. Sudska, nazovimo treća faza predstečaja traje raznoliko, ali kod većih dužnika ne manje od 60 dana, a moguće i više od 120 dana.

Može se stoga zaključiti da važniji predstečajevi traju ne manje od 330 dana. To je zbroj 60 dana do otvaranja, 210 dana nagađanje na Fini i 60 dana nagađanje na sudu. Na primjer, Konstruktor i Dalekovod sada broje 350 dana od prijedloga, a broje i dalje. Ne znamo je to mnogo ili malo, ali je tako. Za sve to vrijeme dužnici imaju zaštitu od vjerovnika. Članak 70. stavak 2. predstečajnog zakona je rekao da “za vrijeme trajanja” postupka nisu dopuštene ovrhe ili parnice. Traje li postupak od prijedloga ili od otvaranja, možda se može ocjeniti člankom 40.st.2 Zakona o općem upravnom postupku, koji kaže da je upravni postupak pokrenut od dana predaje urednog zahtjeva stranke, dakle ne od odluke upravnog tijela.

Uostalom logična je i namjera zakonodavca da zamrzne status dužnika dok se vjerovnici ne dogovore. Dužnik nadalje mora uz prijedlog dati i plan restrukturiranja. Naravno da plan nema smisla, ako nakon predaje plana vjerovnici ovrhama izvlače imovinu dužnika, a što ne stignu, parnicama će učiniti spornim. Posebna su pitanja, može li se ovrhom i nakon predstečaja ići po “staru tražbinu”.

Zeleno svjetlo

Ako se dužnik ne žali možda i može, kaže stavak 10. članka 70. predstečajnog zakona. Značaj predstečaja postaje sve veći. Viši sud zasad daje zeleno svjetlo, a mnoga su pitanja univerzalna. Dužnik na možda godinu dana ili više, dobiva status eksteritorijalnosti prema hrvatskom pravosuđu, nešto kao strana veleposlanstva. Porezna uprava i kazneni postupci jedini imaju tada pravo “ući u veleposlanstvo”, što svakako nije upitno. Vjerovnici zato moraju znati da trebaju budno pratiti raspoloženje “običnih dužnika”, jer u jednom trenu isti možda postanu nedostupni.

Ovrhe i parnice

Kolike bi se ovrhe i parnice vodile posljednjih godinu dana od strane vjerovnika i dužnika koji sada čekaju predstečajna rješenja, to možda najbolje mogu procjeniti suci. Logično je da će i sucima ovaj predah dobro doći, prije novih rundi koje će se možda zvati stečajevi ili pobijanja nagodbi.

Prema zakonu velikih brojeva (nije objavljen u NN) ne treba očekivati da će svi predstečajevi uspješno i harmonično završiti, mada će biti mnogo takvih. Nije još trenutak za pitanje hoće li se ispoštovati nagođeno i tko što tada može. Uglavnom, nakon sklopljene nagodbe, ako se neki odluče pobijati je, zakon će sucima možda opet dati predah. Kad dođe vrijeme, zgodno će biti proučiti kako se može pobijati predstečajna nagodba. Pravo za to dalo se u zakonu. Zakonom se može dati i pravo za prolazak ispod duge…